Kineski megaprojekt u Velikoj Gorici već je otišao u ropotarnicu povijesti, a priča se još nije pošteno mogla ni osušiti, jednako kao i pompozno najavljeni Bandićev projekt u Blatu te dvije-tri brzopotezne najave čelnika Dinama da kreću u samostalnu izgradnju novog stadiona…
Nova najava izgradnje nacionalnog stadiona
Sve se to dogodilo u zadnjih godinu-dvije, da ne idemo u dalju prošlost, jer bismo nabrajali barem dvadesetak svečanih najava, s časnom pionirskom zakletvom.
Tko se još, recimo, sjeća što su pričali najviši predstavnici vlasti nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji. Ma kad je to bilo, još prije dvije godine. Toga se ne sjećaju ni najstariji stanovnici Lijepe Naše.
Hrvati možda imaju loše pamćenje, istina je da brzo zaboravljaju mnoge stvari, ali po pitanju izgradnje stadiona morate imati baš kokošju memoriju, da ne kažemo pamet, jer takvih najava imamo svakih nekoliko mjeseci.
Redovito prije svakih izbora, parlamentarnih, lokalnih ili predsjedničkih, ma svejedno. I sve su nikad ozbiljnije. Stoga nitko ne treba biti iznenađen i s najnovijom, naravno nikad ozbiljnijom, o izgradnji nacionalnog stadiona. Priča se kuha već neko vrijeme u prepunom loncu ideja Hrvatskog nogometnog saveza.
HNS planira uključiti hrvatsku dijasporu
Dakako da postoji i iscrtan projekt, kažu da je tu već i video uradak. Koliko ih je dosad bilo, mogli su bez problema snimiti cijelu sezonu nove dokumentarne serije. Sjeća li se, primjerice, netko HNS kampa na Sveticama? Ma, to je bilo u prahistoriji, čak prije tri-četiri godine…
Jednostavno moramo biti ironični jer obećanja o izgradnji novog stadiona toliko smo se naslušali da je to već komedija, zapravo tragikomedija.
Kako god, HNS opet ima originalnu ideju. U izgradnju nacionalnog stadiona planiraju uključiti i hrvatsku dijasporu!? Mali je problem što s ozbiljnim predstavnicima još nisu ni razgovarali.
Kažu da imaju i potporu Vlade. A kad je nisu imali, uvijek je bila tu, kada je trebalo verbalno nešto poduprijeti. Ne pitajte samo za konkretno. Uostalom, što košta obećati, pogotovo prije izbora.
Ajmo se praviti da se ničeg ne sjećamo i naivno povjerovati da je to ovaj put doista to. Priča je puštena, ali nema nijednog bitnog odgovora. Možda će uskoro biti nešto objavljeno, ali zasad se ne zna koliko će stadion stajati, tko će to financirati, gdje će biti lociran, tko će dati zemljište, tko će ga sve koristiti, tko će plaćati održavanje…?
U biti, ne zna se baš ništa. Zna se jedino da bi stadion trebao biti u Zagrebu. Neki će reći da je to pritisak na Bandića da bez naknade prepusti zemljište u Maksimiru i Sveticama, praktički u centru Zagreba. Tu bi se uz stadion moglo svašta izgraditi. Možda potencijalni ulagaći očekuju da Grad Zagreb da zemljište te kao i dosad plaća hladni pogon? Taj film jako teško će se gledati.
Tko još vjeruje u rode?
Nemojte me pogrešno shvatiti, pa tko ne bi volio da se konačno izgradi taj stadion!? Ali tko više u to može vjerovati!? Stara poslovica kaže: kad puno lažete, više vam nitko ne vjeruje ni kada govorite istinu.
Nisu gradili kada je bila ekonomska ekspanzija, kada je cijeli svijet gradio, a sad će u doba najveće krize, kada je veliko pitanje što će biti sutra, i to doslovce. A što će biti za nekoliko mjeseci, malo tko se usuđuje prognozirati.
Poznat je stvar da je za izgradnju bilo čega u Hrvatskoj, a pogotovo nešto većih projekata kao što je izgradnja stadiona za 30 ili 35 tisuća ljudi, potrebno nekoliko više puta novca nego bilo gdje drugdje u Europi. Tog novca dosad očito nije bilo, jer ako se ne mogu svi namiriti, i ne ide se u projekt.
Može samo nastati politički problem ako se stane na pola puta, a namaknuti novac ispari. Nedovršena rugoba strši, ubada u oči građane i potiče srdžbu potencijalnih glasača. Politički je previše opasno, poučak im je „slučaj Maksimir“.
Stadion - opasan projekt
Ulupani su, bolje rečeno nestali milijuni eura, desetine, pa i stotine, a od stadiona ni s, tek dvije posve gole, ni blizu dovršene tribine. I nitko nije odgovarao.
Naravno da se brzo shvatilo kako je puno jednostavnije i sigurnije graditi fontane i slično. Pojedinačno stoje puno manje, uvijek će biti novca za takve projekte, a ako se neka i sasvim ne dovrši, tko će pitati.
Zaključak je: dajte ljudi, konačno prijeđite s riječi na djela, dovršite barem dokumentaciju, pa ćemo vam možda i djelomično povjerovati. Dotad ćemo to tretirati pričama braće Grimm.