Cristiano Ronaldo u Juventusu nije ispunio očekivanja. Cilj je bila Liga prvaka, a Juve je s Ronaldom bio lošiji nego bez njega u prethodnih nekoliko godina kada je dvaput gubio u finalima.
Portugalska superzvijezda prešla je iz Real Madrida u Juventus 10. srpnja 2018. Bio je to grom iz vedrog neba za mnoge, ali ne i za one koji su pomnije promatrali situaciju i mogli su namirisati da se Florentino Perez taj put neće uspjeti dogovoriti s Ronaldom, odnosno da neće pristati na novo golemo povećanje plaće.
Kako je Cristiano Ronaldo zakucao Staru damu
U isto vrijeme u Italiji su doneseni novi zakoni o smanjenju poreza za strane nogometaše, koji su u Španjolskoj zvali Beckhamov zakon, a Juventusovi čelnici na čelu s frustriranim Andreom Agnellijem grozničavo su tražili pompozno pojačanje za završni udarac u Ligi prvaka, koji im je izmicala pred nosim prethodnih godina. Bilo je što košta da košta, samo da se konačno osvoji ta Liga prvaka koja Juventusu izmiče poput bijelog kita.
Juve je iskrcao zlato i tamjane, te, kako to obično biva kada veliki klubovi kupe skupocjenog igrača, upregnuo je svoj PR stroj da dokaže kako je kupovina Cristiana Ronalda zapravo sjajna poslovna odluka. Sjećamo se tih prokušanih metoda i naručenih tekstova koji su prodavani naivnoj publici.
Kao, Ronaldo praktički ništa ne stoji, sve će se to, je li, vratiti kroz prodaju dresove (naravno, ne spominjući da klubovima ide samo manji postotak od prodaje jer nisu proizvođači toliko glupi da im na godišnjoj razini uplaćuju višemilijunska sponzorstva i još im daju svu zaradu od prodaje dresova) i povećanjem vrijednosti klub… I ostale šarane laže. Da je to tako, da Ronaldo sam sebe otplaćuje, da ništa ne stoji, postavlja se pitanje zašto bi ga Real ili prije toga Manchester United uopće prodavao?
Briljantan poslovni potez pretvorio se u čistu katastrofu
Kada vidi vraga, to što se prikazivalo kao briljantan poslovni potez godinu-dvije poslije pretvorio se u čistu poslovnu katastrofu. Juventus je rezultatski pao i još je došao na rub bankrota, a Agnelli je naposljetku morao otići. Na vidjelo su izašle financijske malverzacije, već viđene muljačine u klasičnom talijanskom stilu, koje su rezultirale kaznama.
Dakako, nije Juve kolabirao samo zbog Ronalda, ali Portugalac je bio daleko najskuplji izdatak, pa se može reći da je zakucao Staru damu još dublje. Raskid je bio gadan s više strana. Primjerice, Ronaldo je tužio Juventus kako bi povratio dio svoje plaće obustavljene na početku pandemije. Potraživao je nekih 19 milijuna eura neto. Portugalac se u međuvremenu zacijelo naplatio, a i da nije, sve je obilato nadoknadio u Saudijskoj Arabiji. U Rijadu je izvor ipak nepresušan.
Marotta prizano pogrešku
Nekoliko godina poslije o cijeloj priči progovorio je tadašnji čelnik Juventusa, a današnji izvršni direktor Intera Giuseppe Marotta. Kada je Portugalac dolazio, Marotti su ispadali bomboni iz usta, no sada priznaje da je to bila pogreška.
“Dovođenje Ronalda nije dalo očekivane rezultate. Recimo da njegov doprinos nije odgovarao velikim očekivanjima koja smo imali njegovim dolaskom”, ipak uvijeno posipa se pepelom Marotta, koji priznaje da je nevoljko dočekan u Milanu, no u stilu uzrečice hvalite me usta moja ističe kako se pokazalo da je to bio pravi potez Nerazzurra.
“Sada me navijači Intera vole, ali kad sam došao, možda su me vidjeli kao uljeza ili nešto još gore. Ipak sam došao iz Juventusa”, podsjetio je, a znamo što Interovi i mnogi drugi navijači u Italiji misle o Staroj dami.
Rezultati se računaju
“Rezultati su ti koji se računaju. Mojom zaslugom, ali i srećom došli su rezultati. Tako da sada mislim da me dobar dio navijača Intera voli“, kaže Marotta, kojem skromnost očito nije vrlina.
„Budućnost? Kada mi istekne ugovor, želim se nastaviti posvetiti sportu, ali u drugoj dimenziji. Želio bih tretirati sport kao društveni fenomen", poručio je Marotta, a iskustvo govori da sve što kaže treba uzeti s oprezom. Slučaj Ronaldo to najbolje govori. Daleko je 2027.