Sinoć je bilo jako zabavno u centru Zagreba. Dok se mladež zabavljala i Dinamove pjesme redale se u kafićima ispred Kožarićeva Sunca, proradio je engleski humor.
"Kakva lijepa atmosfera! A tek djevojke… Nego, kažeš da je Dinamov proračun 63 milijuna eura?" upitao nas je jedan od engleskih kolega s kojima smo se sastali na prijateljskom piću nešto malo prije ponoći.
"Chelseajevim igračima to ne bi bilo dovoljno da dođu do Zagreba i obave šoping", poentirao je i nasmijao poveće društvo za stolom.
Dometnuli smo da od ta 63 milijuna ni polovica ne odlazi na plaće Dinamovih igrača.
"Dinamo skinuo društvo koje troši milijardu eura godišnje"
"Dinamo je skinuo društvo koje troši godišnje oko milijardu eura, možda i više. Od toga na plaće odlazi glavnina", dobacio je engleski sarkastično jedan od mlađih kolega.
Engleski novinari priznaju da su prilično iznenađeni Dinamovom pobjedom, ističu da su razočarani Chelseajevom igrom, ali daleko od toga da su šokirani.
"Chelsea na početku sezone igra loše, što i nije odveć čudno jer je došlo dosta novih igrača, a pripreme u SAD-u bile su konfuzne, pogotovo na Floridi, gdje vlada velika sparina i nije se moglo normalno trenirati. Momčad i menadžer nisu bili baš zadovoljni, radije bi da su imali pripreme u Austriji ili Njemačkoj", ispričali su nam engleski novinari, koji su u neformalnom druženju još "otrovniji" nego javno.
No, to je samo jedan od razloga zašto nisu šokirani Chelseajevim porazom.
"Kako ćemo biti šokirani kada malo tko ili nitko od nas privatno ne navija za Chelsea. Ipak je to mali klub ha, ha, ha…" našalio se jedan stariji kolega, koji je pojasnio da se Chelseajava baza navijača u širom dijelu Londona i Engleske uglavnom oslanja na mlađe ljude.
"Od starijih malo tko navija za Chelsea"
"U vrijeme kada smo mi bili mladi malo tko je izvan klupskog kvarta navijao za Chelsea. Svi mi imamo svoje klubove iz djetinjstva, mnogi su došli u London iz drugih gradova, a, evo, potrefilo se da je u novinarstvu malo onih koji su kao klinci navijali za Chelsea."
Engleski novinari uglavnom ne poznaju Dinamove igrače, ali nije da nisu čuli za pojedine. Hrvatska reprezentacija ipak je atraktivan izlog.
"Kako to da Oršić i Petković još igraju u Hrvatskoj? Sigurno je razlog što imaju dosta godina. Prema ovom što sam vidio, imaju mjesta u Premierligi", kazao je novinar uglednog Guardiana.
Naravno da je bilo puno zadirkivanja. Englezi, kao i Hrvati, vole se šaliti i međusobno podbadati. Samoironija im je jača strana, engleski humor nadaleko je poznat.
"Postajete stalna hrvatska mušterija", uskliknuo sam sa širokim osmijehom dok sam ispijao pivo i nazdravljao.
"Marketing je čudo"
"Eh, da smo samo vaša mušterija, to bilo sjajno", uzvratio je jedan i nasmijao cijelo društvo za stolom.
Na našu opasku da je Chelsea mogao puno jeftinije proći da je pojačanja potražio u redovima hrvatskog prvaka, jer kvaliteta ne bi bila bitno drukčija, možda bi bila i bolja, a blagajna bi ostala daleko punija, jedan od kolega je uzvratio.
"Marketing je čudo", ispalio je i nastavio misao nakon što je otpio malo žutog nektara.
"Engleski klubovi, pogotovo veliki, kupuju uglavnom igrače koji su nešto napravili u jačim ligama. Oni slabo gledaju kako tko igra u manjim ligama. Samo izaberu igrača koji ima status u jačoj ligi i onda potroše koliko treba. Ni nama se to ne sviđa, ali tako stvari stoje. U Premierligi se vrti ogroman novac i odlazi na sve strane."
Drugi kolega se nadovezao.
"Troše se basnoslovne svote, a često te kupovine nemaju previše smisla. Čelnici klubova nerijetko ne znaju baš puno o nogometu. To su bogati poslovni ljudi koji znaju puno o biznisu, ali nogomet im nije jača strana, pogotovo ako dolaze iz SAD-a i nenogometnih država. Ne mogu oni procijeniti tko je tu dobar ili loš, oni kupuju na preporuke, a to je onda vrlo sklizak teren jer svatko tu ima svoj interes", pojasnio nam je jedan od kolega.
Plaće najboljih Dinamovih igrača šokirale Engleze
Engleske novinare zanimalo je kolike su plaće najboljim Dinamovim igračima.
"Oršić ima milijun eura neto godišnje, a ostali nešto manje. To je kod nas jako puno", ukratko sam im opisao situaciju.
"Pa, to u Chelseaju dobivaju igrači iz omladinske škole koji najvjerojatnije nikada neće zaigrati u prvoj momčad", iznenađeno je ispalio jedan.
"Lako je moguće da više zarađuju neke nogometašice Chelseaja", dobacio je drugi.
Nakon Dinamove pobjede nad Chelseajem Englezima se promijenila percepcija favorita u skupini za prolaz u drugi krug.
"Sada mi je jasno zašto si rekao prije utakmice da je Dinamo zapravo dobio dobru skupinu. Ako ovako nastavi igrati, može proći dalje u ovoj konkurenciji. To sada uopće nije nerealno. Sumnjam da će Chelsea podignuti formu tako skoro. Ovo što igra izgleda jako loše. Igrači koje je pokupovao ne ulijevaju nadu da će svojom kvalitetom tako brzo podignuti momčad. S druge strane, talijanski nogomet već dugo je u silaznoj putanji. Milan mi ne izgleda kao neka svjetska sila, dok mi se Salzburg čini slabijim nego prošle godine. Borba za prva dva mjesta bit će jako zanimljiva. Rezultati u prvom kolu to sugeriraju", zaključio je kolega.
"Maksimir bolji od Anfielda"
Listom ih je impresionirala atmosfera u Maksimiru.
"Osjetili smo dašak minulih vremena. Uh, kako bi tek bilo da je cijeli stadion u funkciji, da je ona velika tribina popunjena", zavrtio je glavom stariji kolega i povukao dim cigarete.
"Maksimir me podsjetio na vrijeme kada sam kao dječak išao na utakmice. Najveći engleski klubovi već dugo nemaju neku atmosferu. Nema više pravih navijača na stadionima. Više sliče na kazališta, pogotovo u Londonu i okolici. Na sjeveru ima još dobrog navijanja, recimo Newcastle, Leeds ili Everton. Drugdje slabo. U nižim ligama je puno bolje", ispričao je kolega.
"A Anfield? Je li Maksimir tu negdje?" upitali smo.
Odmah je skočio kolega koji navija za Manchester United. Iz njega je prokuljao veliki rivalitet s Liverpoolom.
"Ma, kakvi, Maksimir je večers bio puno bolji. Old Trafford stvarno je kazalište u odnosu na ono što je bio. Slaba je atmosfera, da ne misliš da to hvalim, ali Anfield je još gori. To što Liverpool ima marketing, to nema nitko. Otpjevaju tu himnu i to je to. Trebate doći na manje utakmice, čisto kazalište. Često čujemo igrače kako razgovaraju na terenu."
Čuvaj se Hrvata
Ako ćemo iskreno, nije ni Maksimir uvijek ovako raspjevan.
"Ma, shvaćamo mi to, znamo da je Dinamo u Hrvatskoj neprikosnoven i ljudima je to vjerojatno dosadno. Nego, čujemo da je u ovaj vaš jedinstveni stadion ulupano puno novca, netko mi je rekao 200 milijuna eura. Korupcija, za ne!? Ma, ima toga i u Engleskoj, ne brini, ali i dovoljno novca da se poslovi završe", našalio se.
Sitni sati su otkucavali. Bilo je vrijeme za polazak.
"Vidimo se u Londonu. Ako ne u Londonu, onda u Kataru. Nadam se ovaj put u finalu", dobacili su engleski prijatelji.
"Čini mi se da je Hrvatska u silaznoj putanji, ali s vama se nikad ne zna. Hrvati su velika nogometna nacija, uvijek ste spremni ugodno iznenaditi. Treba vas se paziti. Dinamo je to najbolje pokazao", zaključili su i mahnuli na pozdrav.
London dolazi na kraju skupine, slijedi invazija na Milano. Neće valjda biti vatreno kao nekoć u Bergamu...