Sergej Jakirović već je medijski passe, tako je to u nogometu. Show must go on. Jakirović je od jutros bivši, a tko je budući trener Dinama? Pitanje za milijun dolara: Tko je najbolji čovjek za taj posao?
Nakon svega viđenog posljednjih dana i tjedana, nekako je dojam da su u Plavim salonima zaključili da momčad treba čvršću ruku, a onda bi se po logici stvari trebao tražiti trener takvog profila.
Tko je trener koji će se usuditi pritisnuti ili, ako hoćete, disciplinirati, recimo, Petkovića, a ako treba, poslati ga i na klupu? Ističem, Petković je samo simbol cjelokupne maksimirske problematike, a mislim na kompletnu senatorsku postavu. Bombastična priča oko Nike Kovača kao najvećeg kandidata za Dinamovu klupu zatekla me je u automobilu na povratku iz Njemačke.
Niko Kovač odlučio uzeti podulji odmor!?
Sve informacije upućenih izvora govorile su da je to malo vjerojatno, odnosno da će Kovač to jako teško prihvatiti jer je odlučio uzeti podulji odmor, a i pitanje je sjeda li mu se uopće na užarenu Dinamovu klupu i bi li to shvatio kao statusni degradaciju jer se zna koga je sve trenirao. Upućeni informatori ističu da je Kovač došao do pozicije da ga zanimaju samo klubovi iz liga petice.
Međutim, u nogometu nikad ne reci nikad i sve je moguće. Samo Kovač točno zna koje su mu namjere. Moje informacije govore da se Kovač želi dobro odmoriti i da je to jedan od razloga zašto je odbio jednu unosnu ponudu s Bliskog istoka.
Čujem da ga od tog nauma može odagnati samo neka hipotetska ponuda velikog europskog kluba. Dakle, novac nije glavni problem, da ima namjeru sjesti na klupu Dinama, oko cifre bi se brzo našli. Vjerojatno bi dao dobar popust Modrima jer mu je više nego jasno da Dinamo platežno ne može parirati zapadnoeuropskim klubovima.
Kažem, ništa ne treba prekrižiti, iskustvo me uči da je u nogometu sve moguće, pogotovo kada je u pitanju sentiment. Dinamo je Dinamo, a ni Niko Kovač ne može biti potpuno imun na njega. Nikin brat Robert već je navlačio dres Dinama, doduše, u prilično drukčijoj karijernoj situaciji. Kako god, dojam je da je potpisivanje Kovača teško ostvariva misija, no ne treba ništa definitivno odbacivati. Vidjet ćemo.
Dinamo uzeo vremena, spominju se Kovač, Bjelica, Sopić...
Iako je nakon poraza od Hajduka bila jasno da Jakirović opasno živi i da bi ga debakl protiv Bayerna mogao stajati posla, maksimirski izvori kažu da Dinamovi čelnici ništa nisu unaprijed pripremali i tražili moguće zamjene. Jednostavno, nisu htjeli remetiti atmosferu u momčadi i stvarati dojam da podrivaju aktualnog trenera.
Kada se unaprijed traži novi trener, to na ovaj ili onaj način procuri van ili nekako dođe do aktualnog trenera. Što dotični može pomisliti, nego da mu se radi iza leđa. Na taj način ruši se atmosfera i smanjuju šanse momčadi da napravi pozitivan rezultat.
Predsjednik Velimir Zajec odlučio je dokinuti takvu praksu i biti maksimalno transparentan i korektan prema treneru, bez obzira što se možda ne slažu u nekim stvarima i što nisu sjeli jedan drugom od samog početka.
Uglavnom, maksimirski izvori tvrde da imena glavnih kandidata znaju samo predsjednik Zajec i sportski direktor Marko Marić te da će večeras i sutra obaviti prve razgovore s potencijalnim kandidatima, a da je danas tijekom dana u fokusu bila smjena i određivanje privremenog trenera, što je postao Sandro Perković. Obavljeni su razgovori s njim kako bi mu se olakšao posao i stabilizirala atmosfera u momčadi, što je trenutačno prvi zadatak.
Razgovori s kandidatima započeli
Što nam govori podatak da su u Maksimiru odlučili pričekati s izborom novog trenera? Prvi signal je taj da u Maksimiru žele pomno sve razmotriti i ne brzati s odlukom. Da je primarni cilj dovesti neko "rotacijsko" ime iz HNL-a, to bi već bilo napravljeno, tvrde upućeni. To govori i čista logika jer bi se po ubrzanom postupku sve riješilo i već bismo znali ime novog trenera.
Tvrdi se da se prolongiranjem željela poslati poruka kako se traži kvaliteta i dugoročno rješenje. Kada se prođu razgovori s potencijalnim kandidatima i suzi izbor na dva ili tri imena, Zajec i Marić predstavit će sve Izvršnom odboru i tek onda će se donijeti konačna odluka. To ne može ići pretjerano brzo i stoga je postavljen privremeni trener.
Dojam jest da bi u Maksimiru najviše htjeli Kovača, ali to prema svemu sudeći neće biti moguće ostvariti. Na tržištu iskusnijih hrvatskih trenera koji su radili u inozemstvu dostupna su još neka imena. Sva su se već zavrtjela u medijskom eter i nema ih smisla nabrajati.
Neki izvori tvrde da Nenad Bjelica slovi kao najrealniji favorit, drugi da je u ozbiljnoj igri Željko Sopić ako ne bude druge mogućnosti, odnosno ako ne dođe do dogovora s europski viđenijim hrvatskim trenerima. Čak i kada bi Kovač prihvatio ponudu, što ne treba posve odbaciti, ostalo bi otvorenim kako bi se on snašao u Dinamovoj svlačionici, odnosno kakav bi kontakt uspostavio s glavnim zvijezdama, pogotovo Brunom Petkovićem.
Čvrsta ruka i uvođenje reda
Kovačeve metode se znaju, zna se da preferira staronjemačku čvrstu ruku i maksimalnu disciplinu. Nije popuštao ni u Bayernu, a kamoli da će u Dinamu. I dok je bio izbornik hrvatske reprezentacije bio je nepopustljiv, a priča kaže da bio germanski tvrd na svim razinama i da zbog toga nije sjeo najvećim zvijezdama. Naposljetku je morao otići na znamo koji način.
Hrvatskim reprezentativcima njegove metode nisu bile baš optimalne, još manje omiljene, a veliko je pitanje što bi bilo u Dinamu i kako bi ga prihvatile njegove najveće zvijezde, odnosno kako bi se Kovač postavio i što bi od njih tražio. Da ne okolišam, najveće je pitanje kako bi funkcionirao njegov odnos s Brunom Petkovićem, koji je produljio ugovor za još jednu godinu i najplaćeniji je igrač Dinama. Na tu stavku se mora računati u cijeloj priči.
Bi li Kovač tolerirao njegov stil igre i ponašanje, odnosno bi li ga uspio disciplinirati da igra i trenira na način koji on želi? I što bi bilo ako bi ga Kovač odlučio postaviti na klupu? Kako bi to utjecalo na atmosferu i u konačnici na rezultate? Sve su to pitanja o kojima čelnici Dinama moraju voditi računa kod izbora novog trenera. O tome se žustro polemizira u kuloarima i birtijama, a kako ne bi u Plavim salonima.
Petković najbolje igrao pod dirigentskom palicom Nenada Bjelice
Petković je najbolji nogomet igrao pod dirigentskom palicom Nenada Bjelice, koji ga je znao disciplinirati, pa i motivirati. Doduše, tada je bila dosta drukčija situacija, statusi su bili bitno drukčiji; Petković još nije bio najveća zvijezda, a ni najplaćeniji igrač Dinama. Bjeličin autoritet tada je bio puno jači od Petkovićevog.
E, sad, kako bi taj odnos funkcionira s odmakom od nekoliko godina, teško je prognozirati, ali može se ići s pretpostavkom da bi Bjelica i Petković opet našli zajednički jezik. Petković vjerojatno respektira Bjelicu jer je pod njim postao bolji igrač, reprezentativac i naposljetku najveća zvijezda Dinama i cijelog HNL-a. Bjelica možda nije rado viđen gost u Maksimiru od strane nekih zaposlenika, možda i od povećeg broja navijača koji mu zamjeraju ne baš ljubak rastanak s maksimirskim klubom, no to je manji problem u ovom trenutku.
Izbor trenera hod je po tankoj žici. Lako je reći da treba dovesti trenera koji ne robuje imenima i zvijezdama, koji traži maksimalnu disciplinu i da mu igraju samo igrači koji su u najboljoj formi, no trener to ne može provesti ako iza njega ne stane klub, koji je spreman podržati ga ako se zakači s najvećim zvijezdama.
Stranac neopterećen hrvatskim odnosima i relacijama
To nije baš tako ravnocrtno ni u najvećim klubovima. Vidjelo smo što je bilo u Bayernu dok ga je vodio upravo Kovač, koji je "poginuo" jer se zamjerio nekim senatorima i legendama kluba. Primjer Livaje ili Perišića i Hajdukovih trenera također je plastičan primjer problematike o kojoj govorimo.
Uvijek je otvorena opcija s nekim manje ili više poznatim stranim trenerom. Možda bi stranac bio najbolja solucija baš zbog toga što bi bio neopterećen s duhovima prošlosti i razno-raznim poznanstvima. Vidjeli smo na primjeru stranih sudaca da ih hrvatski igrač znatno više respektiraju nego domaće.
Stranci čak i kada očito pogriješe, hrvatski nogometaši ne bune se previše. Zamislite da je posljednji ligaški derbi u Splitu sudio neki hrvatski sudac i što bi bilo poslije nekih situacija, posebice onog samonapucavanja u ruku Dinamova igrača u kaznenom prostoru.
Promjene na svim razinama
To što neki strani trener možda nedovoljno dobro poznaje situaciju u HNL-u, a posebno odnos snaga i relacije u Dinamovoj svlačionici, ne mora mu biti otegnuta, već olakotna okolnost. Teško je reći koji će biti rasplet. To je u ovom trenutku još uvijek velika nepoznanica.
Moguće je da se u Dinamu naposljetku odluče za nekog trenera iz HNL-a ili možda nekog bivšeg reprezentativca bez previše trenerskog iskustva. Ne bi bilo prvi put da se traži veliko ime, čak da se bubnja na sva zvona o slavnom inozemnom stručnjaku, a da na kraju dođe netko iz HNL miljea.
Nova vlast u Dinamu odlučila je dokinuti, a u međuvremenu je i dokinula neke stare manire iz prošlosti. Puno je dobrih i kvalitetnih promjena u Maksimiru, članstvo se rapidno povećava, demokratskije se vodi klub, dokinuto je jednovlašće, smanjuju se troškovi i puno transparentnije se posluje, pa treba vjerovati da će i kod izbora trenera biti drukčije nego u prošlosti.