Kakve su šanse da Dinamo u ljetnom prijelaznom roku dovede pojačanja koja žele čelnici zaduženi za sportski sektor u Maksimirskoj 128, prije svih novi član Uprave Dario Šimić, a onda i novi trener Igor Bišćan? Naravno da će njih dvojica blisko surađivati, tu ne bi trebalo biti nikakvih problema.
U medijima se već danima provlače neka imena. Najviše napadači Rijeke i Maribora Matija Frigan (20) i Žan Vipotnik (21) te uzdanice Lokomotive Lukas Kačavenda (20) i Luka Stojković (19).
Potencijalna pojačanja
Sve su to prilično mladi, nadasve perspektivni igrači, čija cijena na tržištu posljednjih mjeseci ubrzano raste. Lako se može dogoditi da će Dinamo za barem dvojicu morati izdvojiti iznos kojim bi srušio ili barem izjednačio svoj ulazni transferni rekord. Nije toliko važno hoće li to biti djelomična kompenzacija ili kompletna isplata, uz postotak od daljnje prodaje. I dalje će to biti skupo, a prava na pogrešku nema.
Još uvijek je rekordna kupovina Marko Rog, koji je u ljeto 2015. prešao iz Splita u Dinamo za 5 milijuna eura. Drugi je na ljestvici Boško Šutalo, za kojeg je Dinamo prošlog ljeta isplatio Atalanti 4,05 milijuna eura. Upravo je taj transfer Modrima poprilično težak kamen oko vrata. Šutalo je skupo plaćen i od njega se jako puno očekivalo, no ubrzo se teže ozlijedio i morao je na operaciju.
Nakon višemjesečnog oporavka očekivalo se da će se vratiti na teren u proljetnom dijelu sezone, no situacija se ponovno zakomplicirala. Iz Maksimira je nedavno objavljeno da će zbog bolova u gležnju biti izvan terena do kraja sezone. Kada će se Šutalo vratiti na teren i koliko će mu trebati vremena da dosegne željenu formu, prilično je neizvjesno.
Mrtvi kapital
Možda će se u budućnosti ulaganje u Šutala isplatiti, ali zasad je to mrtvi kapital. To je čista logika. Rekli bismo rizik posla jer u nogometu se nikada ne zna hoće li se neka investicija isplatiti.
E, sad, lako je kada ima dovoljno novca da se to refundira. Što ako je blagajna upitna? Najveće je pitanje ima li Dinamo uopće novca da dovede željena pojačanja, pogotovo u kontekstu posljednjih upravljačkih turbulencija? Svu četvoricu vrlo teško, gotovo nemoguće. Ako dođe Frigan, vjerojatno neće Vipotnik. Vrijedi i obratno. Jedan potentni i vrlo skupi napadač bio bi sasvim dovoljan. Kačavenda i Stojković profilno su različiti igrači, no njihova cijena također neće biti bitno manja.
To su sve igrači za koje će njihovi klubovi moći licitirati, a to nikako ne odgovara Modrima. Jasno je da je Dinamo teško može parirati na financijskom planu i osrednjim zapadnoeuropskim klubovima. To bi mu bilo iznimno teško čak i da nije došlo do raskola u klubu i ogorčene bitke za fotelje, odnosno prevlasti nad upravljačkim procesima.
To se može zaključiti samo letimičnim pogledom na povijesnu transfernu listu. Tek su dva spomenuta ulazna transfera dosegla četiri milijuna eura, svi su ostali debelo ispod toga. Za samo još trojicu Dinamo je isplatio tri milijuna eura odštete (Nevistić, Ljubičić, Ivanušec), a onda slijedi skupina igrača od oko dva milijuna eura.
Problemi s likvidnošću
Kada se uzme u obzir da paralelno s lovom na mlade igrače, za koje se ne zna hoće li biti pojačanja, to je vrlo upitno, teče proces produljenja ugovora ključnim igračima, situacija je još kompleksnija. Malo tko će pristati na produljenje ugovora za manji iznos, uglavnom svi traže povećanje plaća, pogotovo oni koji za kojima postoji potražnja.
Budući da Dinamo nema na računu višemilijunsku ušteđevinu te da stižu informacije kako ima problema s likvidnošću, što nije nikakva novost, plaće su znale kasniti i prijašnjih godina, pa se posezalo za kreditima i pozajmicama, čak i u ciparskim bankama, da bi se taj problem premostio, osve je jasno da Dinamo jako teško može dovoditi skupe igrače bez prodaje najvrjednijih eksponata.
A kada prodajete dokazane vrijednosti i dovodite igrače koji bi se tek trebali dokazati i nitko ne može jamčiti da će biti pojačanja, lako se može dogoditi da rezultat pati. Taj luksuz novi ljudi u Upravi, prije svega Dario Šimić, sebi teško mogu priuštiti. Jer zna se na čija bi se leđa svalila glavnina krivice.
Čačićeva krezovska otpremnina
Cinici će reći da bi sigurno bilo nešto lakše da je dosadašnja Uprava Dinama pametnije ulagala, odnosno raspolagala financijskim sredstvima koja su zarađena u minulom razdoblju. Primjerice, u ovom trenutku Šimiću i Bišćanu jako bi dobro došao iznos koji će biti isplaćen bivšem treneru i sportskom direktoru Anti Čačiću na ime otpremnine.
Nije bilo preteško zamisliti da će Čačić inzistirati na isplati do posljednjeg centa ugovora koji je brzopotezno sklopljen, zamislite, tek prije tri mjeseca. Puno toga govori da nema klauzule o otpremnini, odnosno specificirane cifre, već ide isplata do kraja ugovora, a spekulira se da je riječ o 1,7 milijuna eura.
Neka to na kraju bude i nešto manje, neka Čačić i malo popusti, opet će biti previše. Odveć previše. Ako to nije štetan ugovor za maksimirski klub, ne znamo što jest. Već sam pisao o tome i neću se ponavljati. Cijeli Zagreb i država o tome su brujali, no zanimljivo je da se iz Dinama još nitko nije oglasio i rekao pokoju o toj zanimljivoj financijskoj vratolomiji.
Zašto šute?
Za stare članove Uprave i čelnike kluba posve je jasno zašto šute, no što je s novim licima koja su zasjela u fotelje na valu proklamiranih promjena i slatkih obećanja o poštenju, pravdi i pravicama? Sve je prebrzo i upečatljivo nestaje, baš poput krilatice "jedan član, jedan glas". Kakve su naznake? Bojim se da ne bi bilo sjaši Kurta da uzjaši Murta. Nadajmo se da neće tako biti, da će doista doći do suštinskih promjena, ali vrijeme će pokazati.
Uglavnom, najdelikatnija faza za novo/staro vodstvo tek dolazi. Ako se malo bolje udubite u problematiku, lako je uvidjeti da je Dinamo godinama plesao po rubu financijske oštrice. Od ptičjeg mlijeka, svile i tamjana do gorkog pelina nije bilo tako daleko kako neki možda misle.
U Plavim salonima jako se riskantno igralo, pravi teksaški poker. Kada golema većina proračuna ovisi o prodaji igrača i europskim rezultatima, odnosno plasmanu u Ligu prvaka ili Europsku ligu, dakle nekonstantnim varijablama, tanka je linija između uspjeha i kraha. Tko može jamčiti rezultatski uspjeh i dobru prodaju? Jedna sezona bez igranja u skupinama Lige prvaka ili Europske lige te nešto manje lukrativnih prodaja, već gori pod petama. Dvije takve sezone, panika je blaga riječ.
Gdje su novi talenti?
Posve je jasno da će u novim okolnostima biti još teže namaknuti šezdesetak milijuna eura, koliko je iznosio proračun Dinama prošle godine. Može se to planirati, ali taj cilj treba ispuniti. Doduše, najavljena su kresanja, ali ni 40 milijuna nije malo. Osim toga, kako u isto vrijeme smanjiti proračun i riješiti gore postavljeni rebus – dovesti pojačanja i povećati ugovore najboljim igračima?
Mnogi će reći da će tek sada doći na naplatu loš ili nedovoljno dobar rad Dinamove škole nogometa i skautinga posljednjih godina. Talenata i kvalitetne supstance iz vlastitog pogona sve je manje, a i konkurenti su ojačali. Dinamu više nije tako lako izaći na tržište i pokupiti sve što valja u HNL-u i regiji. Sve je to usko povezano s proračunom, a novi ljudi u Upravi najavili su da će tu biti kresanja jer tvrde da je neodrživo trošiti više od 60 milijuna eura.
Problem im je i to što ih na zavoju čeka jaka i zacijelo osvete željna oporba. Zdravko Mamić izgubio je bitku za Dinamo u smislu presudnog utjecaja, no njegovi kraci nisu posve odsječeni. Menadžerske i posredno-neposredne poslovne veze s igračima ne mogu nestati preko noći. S te strane njegov utjecaj još postoji, na to u Dinamu trebaju ozbiljno računati.
Šimić i Bišćan preuzeli veliki rizik
Sve su to izazovi s kojima će se nova/stara Uprava morati sučeliti u bliskoj budućnosti. Ako kola krenu nizbrdo, možemo samo zamisliti kakva će kanonada krenuti i tko će biti okrivljen za eventualni neuspjeh.
Prijašnje glavešine pokušat će se sakriti iz leđa novih ljudi, a oporba će likovati i ne treba sumnjati da neće propustiti, ako uzmogne, dodatno pogurati kola u glib. Šimić i Bišćan dobili su priliku, ali prihvatili su veliku odgovornost i preuzeli popriličan rizik.