Dinamo slavi 113. rođendan! Prvi hrvatski građanski športski klub, poznatiji kao Građanski, osnovan je 26. travnja 1911. Građanski je preteča i Dinamovo izvorište.
Građanski je, kao i neki drugi klubovi poput HAŠKA i Concordije, nasilno ukinut odlukom komunističkih vlasti poslije 2. svjetskog rata, a osnovan je Dinamo, koji je oduvijek u glavama, srcima i dušama goleme većine njegovih navijača nasljednik Građanskog, tada najpopularnijeg zagrebačkog kluba.
Povratak grba sve govori
Jasno je da se na osnivačkoj sjednici Dinama to nije smjelo izrijekom navesti. Razlog je prozaičan: tko god bi se usudio, platio bi to glavom, kao što su platili neki čelnici Građanskog. Od Građanskog su ostali neki igrači, boja i nadimak Purgeri. Da je Građanski Dinamovo izvorište, pokazala je i odluka iz 1970. o povratku grba s hrvatskim obilježjem, što je u osnovi grb Građanskog. Dugo je tinjala ta ideja, no moralo se čekati da sazriju okolnosti.
Postajala je inicijativa i za povratak imena, no uplela se politika i spriječila je taj pokušaj, kao uostalom i što je nasilno skršeno razbuktavanje Hrvatskog proljeća, kulturno-političkog pokreta koji je tražio pripadajuća prava za Hrvatsku u okviru tadašnje Jugoslavije.
Dinamo i Hrvatsko proljeće neizravno su i izravno povezani. Jako isprepletena priča. Bez rasplamsavanja pokreta ne bi bio moguć povratak grba s hrvatskim obilježjem, to je jasno kao dan. Mnogi sudionici i pokretači pokreta završili su zatvorima, a i Dinamo je bio na žestokom udaru. Nakon povratka s čuvene australske turneje Modri su bili pod velikim pritiskom. Svjedoci vremena kažu da se čak vrlo uporno tražilo izbacivanje iz prve lige. To nje prošlo, ali je došlo do smjene vodstva kluba.
Narodni i svehrvatski klub
Ako sve stavimo u povijesni kontekst, svima je bila jasno na što asocira povratak grba, iako se javno nije smjelo govoriti da je to zapravo grb Građanskog. U međuvremenu Dinamovo ime udomaćilo se među navijačima i Dinamo je u narodu postao simbol poput Građanskog.
Poveznice s milicijskim klubovima istog imena u Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj ili DDR-u nije bilo jer Dinamo nikada nije imao takvu konotaciju u bivšoj državi. Dinamo je za svoje navijače, ali i mnoge druge Hrvate, imao posve drugo značenje. Oduvijek je bio svehrvatski, narodni klub, baš poput Građanskog. Za Dinamo se navijalo gdje god su živjeli Hrvati, a tako je i danas.
Svjedoci smo da se ime Građanskog skandiralo na Maksimiru u osvit stvaranja neovisne Hrvatske početkom 90-ih. No i tada se uplela politika i opet je išla protiv volje navijača, ovaj put u smjeru nespretnog spajanja HAŠKA i Građanskog. Da je na Pantovčaku bilo više sluha i da se slušalo navijače, posve je izvjesno da bi samostalno ime Građanskog bilo prihvaćeno.
Neraskidiva veza srca i duše
Međutim, takvom nametnutom odlukom stvorio se otpor među najgorljivijim navijačima i počela je mukotrpna borba BBB-a za povratka Dinamova imena, koje je u konačnosti vraćeno na Valentinovo 2000.
Time nisu poništeni osjećaji navijača da je Građanski preteča Dinama, odnosno da je Dinamo njegov nasljednik. Naprotiv, na stogodišnjicu osnivanja Građanskog, dakle 2011., prihvaćena je inicijativa postavljanje prefiksa Građanski u službeno ime Dinama, pa je maksimirski klub postao GNK Dinamo.
Za golemu većinu Dinamovih navijača nema dileme: Dinamo je nasljednik Građanskog, a Građanski je preteča Dinama. Neraskidiva veza srca i duše.