Iako sam potpuno svjestan malograđanskog mentaliteta koji vlada na svim svjetskim paralelama, a ne samo na ovim prostorima, kada čitam tekstove i pratim društvene mreže na temu Dinama i klike koja pod okupacijom drži Plave salone već dva desetljeća, ipak ostajem blago frapiran nevjerojatnom transformacijom dojučerašnjih nenadmašnih ulizica, da ne kažem korumpiranih uvlakača.
To kojom bestidnošću tepavci i zaljubljenici u velikog gazdu, najboljeg od najboljih menadžera, kako su ga sami zvali, okreću kapute i prebacuju se u pobjednička kola mora rastopiti i najtvrđe srce. Koja komedija, živi urnebes. Oni koji su do jučer doslovce virili iz stražnjice velikog vođe i trpali apoene u džepove sada drže predavanja o moralu i "antimamićevštini".
Tko je vodio klub i difamirao slobodnomisleće novinare?
Pratim ovu priču oko Dinama godinama i među rijetkima otvoreno pišem o maksimirskim neimarima na čelu sa Zdravkom Mamićem i njegovim "tatom" Mirkom Barišićem. Zbog toga su mi perfidno uskratili akreditaciju i već godinama ne mogu u Maksimir. Prvo nije bilo mjesta, pa nisu u stanju, da bi naposljetku otvorili karte i rekli da ne surađujem, što će reći da mogu proći samo oni mediji i novinari koji surađuju, što god to značilo, a znamo svi jako dobro što to zapravo znači, koliko god se neki pravili glupima.
Putem razno-raznih botova i PR jedinica, koje su, uzgred rečeno, jako dobro plaćali klupskim novcem, godinama su huškali javnost i posebice naivce među najtvrđim navijačima na nepoćudne novinare, koji su se, zamislite, usuđivali nešto napisati o metodama vođenja maksimirskog kluba. Samo mi znamo kakvih je sve bilo neugodnosti na ulicama i šankovima.
Slali su mailove uredništvima i tražili otkaze, osnivali su komentatorske jedinice i čak plaćali održavanje stranice na Facebooku koja se bavila difamiranjem novinara koji se usuđuju razmišljati svojom glavom. Bio sam i ostao jedna od najčešćih meta jedinica ministarstva istine koje su organizirali u maksimirskim salonima, pa mislim da imam pravo nešto o tome prozboriti.
Tko je bio na čelu te i takve opskurne klupske Uprave koja je to organizirala i provodila? Pa, u zarez isti ljudi koji se sada ogorčeno bore za Dinamovo žezlo (čitaj: za moć i novac). Dakle, na samom čelu Barišić i Mamić, dvojac koji zapravo predvodi trenutačno zaraćene strane. Kakav Krešimir Antolić, kakvi bakrači.
Antolić je sporedan lik, glavni šef je Mirko Barišić
On tu je sasvim sporedan igrač, običan operativac i izvršitelj naredbi, i kao takav u principu nebitan lik. Stoga ga nema smisla više ni spominjati sada kada napušta Dinamo, odnosno ako napušta jer tko zna što mu je obećano. Zašto sve ovo pišem? Pa, zato što je jedina istina u cijeloj priči sljedeća: Dinamo će biti očišćen od mamićevaca jedino i tek ako budu pometene sve klupske strukture koje su vodile maksimirski klub svih ovih godina.
A to u ovom trenutku znači: i mamićevci i barišićevci moraju na izlazna vrata. Sve je to iz iste vreće; ista klika, isti klan, koji se samo poklao oko plijena. To je u principu bilo neizbježno, što sam i pisao godinama, a mnogi nisu vjerovali kada sam najavljivao konačni obračun jer su mislili da će njihova međusobna ljubav i samim tim vladavina trajati vječno.
Pohlepa i volja za moći u ljudskoj je prirodi, posebice takvog mentalnog sklopa i karaktera, odnosno nekaraktera. Stoga se i kaže da ničija nije gorjela do zore. Ne može, ne da Onaj gore. Valjda jedina pravda na ovom svijetu. Kada se to zna i kada se podvuče crta pod trenutačne obračune, a prije sudbonosne Skupštine, jedna stvar bode oči. Bit će potrebna malo duža elaboracija.
BBB možda ima sto nedostataka, ali za mene su jedni od rijetkih iskrenih boraca za demokratizaciju Dinama i održanje klupske tradicije. Uvijek su bili u prvim redovima: i kada je trebalo ići u rat obraniti Hrvatsku i kada je trebalo obraniti Dinamo. Oni nemaju osobnog, materijalnog interesa, samo duhovnog. Govorim o velikoj većini, naravno da ima prodanih duša. Ne traže sinekure i povlastice, žele samo da klub vode oni koji pobijede na izborima. Zar je to previše?
Mamić je svoje odigrao
Godinama se žestoko bore protiv Mamića i cijele klupske klike, doslovce su prolijevali krv. Ali tko je povlačio i kovao poteze kojima ih se neizravno mlatilo i izravno stremilo ka uništenju skupine? Tko li je to sjedio na najvažnijoj funkciji i kome je Mamić tepao i još tepa da je njegov tata?
Tko se pravio mutav dok su iz Maksimira izlazile kompozicije šuštavih papirića? Tko li je bio na čelu kluba i još donedavno tvrdio da Dinamo nije oštećen Mamićevim financijskim akrobacijama i rezolutno odbijao povratak u klupsku blagajnu desetaka milijuna, sudskom odlukom utvrđeno, otuđenih kuna? Ajmo se svi praviti da to nije bio Barišić i klika koja je još uvijek oko njega.
Borba za Dinamo i slobodne izbore: "Mamićeva era je završena, ali Barišićevo ponašanje vrlo je sumnjivo"
This browser does not support the video element.
Dakle, već odavno je jasno da je Mamić svoje odigrao, ovo je samo batrganje teško ranjene zvijeri. Ima još oštre zube i kandže, ali leži na zemlji, noge su mu polomljene i postaje sve svjesniji da teško može pobijediti, ali, eto, probat će što skuplje prodati kožu, u iluzornoj nadi da se nešto može promijeniti preko noći, prije svega na političko-pravnoj sceni. Dobro poznata priča o spasonosnom tajnom oružju svih diktatora na odlasku.
To sam već odavno najavio i to se upravo događa. Mamić je u principu gotov, njegov utjecaj neumitno kopni i to znaju svi koji iole ozbiljnije prate situaciju u Maksimiru. Čak i ako pobijede njegovi sljedbenici na predstojećoj Skupštini, to će biti Pirova pobjeda, vrlo kratkog daha. Nije to posljednja sudbonosna Skupština, bit će njih još nekoliko.
Dinamo će biti slobodan tek kada bude temeljito pometen
Mamićevi igrači u ovom trenutku puno više se bore za sebe nego za njega. I oni znaju da Mamić, dugoročnije gledano, nema nikakvu šansu, opasno je blizu posljednje klape, ne zato što on tako želi, nego zato što je situacija dozrela. Sve je protiv njega i jednostavno ne može odnijeti konačnu pobjedu, možda tek može održati neke krakove u životu, ali to više nije to. Panične reakcije oko prikupljanja članova za povjerenike sve govore.
Međutim, to nije kraj borbe. Nikako! Kako rekoh, Dinamo će biti očišćen od mamićevaca tek kada budu pometeni iz upravljačke strukture svi koji su bili s njim godinama, a posebice glavni zaštitnik i zapravo stvarni šef - Mirko Barišić. Svi su bili i jesu samo njegovi potrčci, čak i glavni operativac - Zdravko Mamić, kojeg je i doveo u Dinamo, a koji se s godinama osilio i zato je dobio po glavi.
Kao što to uvijek biva u svijetu obmana i laži, upravljači iz sjene zaključili su da ne prijavljuje sve što ponese kući. Više o takvim filmskim raspletima gangsterskih priča možda bi mogao reći bivši premijer Ivo Sanader, ako se razumijemo.
To što su se godinama gadljivo lizali pa onda nemilosrdno potukli (u biti zbog love) samo je dodatan pokazatelj njihova karaktera, no zapravo ne mijenja ništa u sustavu upravljanja ako će Barišić i njegovi ljudi ostati u vrhu. Što će se time promijeniti? Baš ništa. Samo će naći nove mamiće i antoliće i nastaviti posao gdje su stali.
Boysi moraju paziti da ih ne prevedu žedne preko rijeke
Sukus priče je da Boysi moraju jako dobro paziti da ne budu preveslani u ovoj priči. Da se na kraju balade u Barišićevu klanu ne zapjeva ona stara: "Preveli smo ih žedne preko vode. Korisni naivci. Lijepo su nam pomogli da pobijedimo u bitci za održanje vlasti, a kad učvrstimo pozicije, dobit će nogom u stražnjicu. I nastavit ćemo sve po starom."
Boysi će vjerojatno biti odlučujući faktor sa svojih pet-šest glasova iz redova povjerenika u Skupštini. No moraju znati da tih 5-6 glasova u nekom kasnijem prekrajanju neće biti tako bitno. Ovog časa se mogu kladiti da će popriličan broj mamićevaca odjednom preletjeti u pobjednički tabor. Nije teško pretpostaviti da bi ih Barišić i njegova ekipa objeručke primili i opet će moći osigurati jaku većinu u budućim previranjima.
Ako Barišić i njegovi pajdaši doista misle odigrati pozitivnu ulogu u daljnjoj transformaciji i demokratizaciji kluba, zbog čega javno ne obećaju da će po kratkom postupku promijeniti Statut i organizirati izbore po principu "jedan član, jedan glas"?
Zašto takve izjave skrivaju kao zmija noge? Zar nije logično da se javno oglase i to najave, a ne da se takve stvari obećaju po tamnim uredima i uskim kružocima? Kasnije će hladno reći da oni nisu ništa obećali i da nemaju nikakvu obvezu. I tko će moći dokazati suprotno!?
Osobno mi sve smrdi na to da namjeravaju izigrati priču o slobodnim izborima. Uvjerit će me tek kada izađu pred mikrofone i to jasno i glasno obećaju. Ni tada im ne treba vjerovati, zna se koliko vrijedi njihova riječ, morat će se djelima iskazati, ali barem će ostati pisani trag pred svekolikom javnosti i navijačima Dinama.