"Da je bio malo profesionalniji, bio bi jedan od najboljih igrača na svijetu. Bio je sjajan. Vidio sam vrlo malo igrača poput njega. Vidio sam ga kako radi stvari na najvišem nivou, stvari koje nisam vidio ni kod Messija s kojim sam igrao 2006. godine", rekao je za Antonija Cassana Argentinac Leandro Cufre, proslavljeni bek koji je dio karijere proveo i u Dinamu.
Toliko je dobar bio Dragulj starog Barija, ali ipak nikad nije zasjao u punom sjaju. Danas mu je 37 godina i puno je drugačiji od onog nestašnog klinca kakvog se sjećamo iz Rome, a u intervjuu za talijanski Sky Sport otkrio je gdje je pošlo po zlu.
"Najveći sam propali talent posljednjih godina. Sve sam upropastio", bez zadrške će Cassano. Nije on bio jedan od onih boema koji vole zaviriti u čašicu, njegov problem bio je eksplozivan karakter i manjak radnih navika...
"Previše sam puta prešao liniju"
"Jedno je mijenjati se, a drugo ne trenirati, sve vrijeđati i svađati se od jutra do mraka. Kao divlji genij koji krši pravila možeš doći samo do određene razine, a ja sam previše puta prešao liniju", iskren je Cassano.
"Djeca te promijene. Da sam imao djecu s 20, naučio bih ih samo krivim lekcijama. Unaprijedio sam se i to mogu zahvaliti prije svih svojoj supruzi. Jako sam ponosan što je uz mene", rekao je Cassano.
Talentirani Talijan, koji je nogomet počeo igrati na ulicama siromašne Bari Vecchije, ostvario je čak i transfer u Real Madrid, ali tamo se nije nametnuo.
Real, Italija, pa mirovina u njemu svojstvenu stilu
"Najviše žalim jer nisam najbolje iskoristio priliku u najvećem klubu u povijesti, s 23 godine suigrači su mi bili Zinedine Zidane i Ronaldo. Upropastio sam veliku priliku", rekao je i otkrio neke detalje.
"Trebao sam zauzeti mjesto Luisa Figa i Michaela Owena. Bio sam dobar, ali sam uzrokovao katastrofu za katastrofom. Kasnije je stigao Capello, zabio sam dva gola u tri utakmice i završio na klupi u četvrtoj. Poludio sam na to, a kad ne poštuješ Capella, on te izbaci iz momčadi."
Cassano je utočište pronašao u Sampdoriji, a taj period naveo je kao najbolji u karijeri. Igrao je još u Milanu, Interu, Parmi i opet Sampdoriji prije nego što je, baš u svom stilu, završio karijeru: objavio je da ide u mirovinu, pa se kasnije istog dana predomislio i potpisao za Hellas Veronu, no samo šest dana kasnije ipak se opet predomislio i završio karijeru.