Borac od glave do pete, tako se najbolje može opisati Jorgea Masvidala, možemo reći UFC-ovu legendu, borca koji je jutros na UFC 287 priredbi po posljednji put napustio popularni Octagon.
Jorge Masvidal završio je borilačku karijeru koja je trajala preko 20 godina, a započela je ilegalnim borbama u dvorištima Miamija uz legendarnog i nezaboravnog Kimba Slicea.
Malim koracima prema svjetskom vrhu
Korak po korak je ovaj sin kubanskih emigranata gradio svoj put i onda kad je malo tko vjerovao da ima snage napraviti nešto više, on je doživio uzlet koji ga je u posljednjih par godina učinio vjerojatno drugom najvećom MMA zvijezdom svijeta, odmah iza Conora McGregora.
Borca protiv kojeg će možda ostati neka vrsta žaljenja da se nije sučelio. Da je McGregor imao drugačije afinimete u trenucima kad je Jorge bio na vrhuncu, možda bismo dobili najprodavaniju borbu u povijesti. No, to se nije dogodilo.
Iako je u posljednje četiri borbe poražen, odabrao je pravi trenutak za odlazak, jer te borbe odradio je na samom vrhu, protiv najboljih boraca svijeta, čak dva puta borivši se za titulu UFC prvaka velter kategorije.
No, svoj vrhunac doživio je prije otprilike tri godine pa je tako osjetio savršenu priliku za umiroviti se na savršenom mjestu.
"Nisam imao ništa, danas imam milijune"
"Volim ovaj sport! Prije njega nisam imao ništa, a danas sam multimilijunaš", rekao je Masvidal opraštajući se od svih ljubitelja borilačkog sporta.
I uistinu, dok je još kao gotovo golobradi mladić sudjelovao u ilegalnim dvorišnim borbama golim šakama, teško da je mogao sanjati što ga sve čeka u karijeri.
Korak po korak, pronalazio se u MMA-u, sportu gdje je na kraju odradio nevjerojatne 52 profesionalne borbe.
Od 2003. do 2006. godine nastupao je u borilištu floridske AFC organizacije, koja je uglavnom radila priredbe na istom mjestu. Zanimljivo, prvu borbu u karijeri mu je upravo tamo najavio ni više ni manje nego isti najavljivač kao i posljednju, Bruce Buffer.
I tamo se isprofilirao u najpopularnijeg borca, prije nego je završio u tada vrlo ambicioznoj promociji BodogFight. Ona je ipak bila kratkog vijeka, no dovoljnog da Jorge ostvari tri pobjede na internacionalnoj sceni te da s omjerom 12-1 završi u kasnijem velikanu Strikeforceu, tada tek u povojima.
Preko prvih borbi u Strikeforceu te tri nastupa u Japanu, došao je do Bellatora, još jednog trenutnog velikana. Kod njih je nastupio na njihovoj povijesno prvoj priredbi te upisao pobjedu. I to u glavnoj borbi, što dokazuje kako je već tad izgradio ime koje se cijenilo na prostoru cijelog SAD-a.
Bila je to 2009. godine, dakle šest godina nakon što je Jorge, kao tada još uvijek 18-godišnjak, započeo karijeru.
This browser does not support the video element.
Što je uslijedilo? Uslijedila je lova kakvu je cijelu karijeru sanjao. S 48 odrađenih profesionalnih borbi do tada, Masvidal je dobio priliku boriti se protiv Natea Diaza za ono što su nazvali titulom najvećeg UFC-ovog gada (BMF).
Iako službeni podatak o prodaji prijenosa te priredbe nikad nije izašao u javnost, pretpostavlja se da je bio oko jednog milijuna, a da su Jorge i Diaz spremili svaki po par milijuna dolara.
Napokon je dočekao novce kakve svi sanjaju
Započeo je tada Masvidal i neke svoje trenutno vrlo uspješne poslove, a UFC mu je dodijelio napad na titulu prvaka.
Za pojas se borio na UFC 251 priredbi, u srpnju 2020. godine na UFC-ovom Fight Islandu u Abu Dhabiju. Pružio je Kamaruu Usmanu dobar otpor, uzeo prvu rundu borbe, ali nije išlo dalje od toga. No, lova je bila tu.
Lova je došla i nešto manje od godinu dana kasnije u revanšu, no tada je teško nokautiran.
Nastupio je još dva puta. Prvo protiv Colbyja Covingtona, u prošlogodišnjoj borbi koja se potvrdila kao jedna od najprodavanijih borbi u povijesti, a da nije bila za titulu prvaka.
Susret nekadašnjih prijatelja, a kasnije velikih rivala rezultirao je uvjerljivom pobjedom Covingtona, a nakon toga i okršajem u jednom restoranu, gdje je Masvidal Covingtona napao s leđa, time pokušavajući ipak sebe prezentirati kao Kralja Miamija. Srećom po njega, njihovi sugrađani mu je unatoč porazu od Colbyja nisu niti uskratili.
Borba protiv Burnsa bila mu je prilika za povratak, čak mu je obećan napad na titulu dođe li do pobjede, no nije išlo. Njegovo vrijeme je prošlo, a mora se priznati da je time iskoristio i posljednju priliku za iskorak kakav je napravio.
Kad podvuće crtu, tu je karijera s 35 pobjeda i 17 poraza, odnosno 12 pobjeda i deset poraza kao UFC borac.
Danas ima svoje vrlo prodavano alkoholno piće te vlastitu borilačku promociju, uz još nekoliko poslova. I apsolutno miran može u mirovinu. Zasluženu!