U trenutku dok ovo pišemo Utah Jazz ima najveći niz pobjeda u NBA-u. Čak veći i od Houston Rocketsa, koji su prekinuli domaći niz Minnesote od 13 uzastopnih pobjeda i koji u stopu prate aktualne prvake Warriorse. Da, Utah koja je ljetos izgubila Gordona Haywarda i donedavno bila na omjeru 19-28 s malim izgledima za doigravanje.
Transformacija
Međutim, u posljednja tri tjedna transformirala se u momčad koja igra ponajbolju košarku u ligi. Što je u neku ruku nevjerojatno, s obzirom na to da je uoči sezone ostala bez najboljeg igrača, a nakon toga pretrpjela novi gubitak ozljedom Goberta, koji je imao već dvije stanke ove sezone. I takva momčad u ovom trenutku sa svakim pravom gleda prema playoffu, jer način na koji je ostala kompetitivna zaslužuje respekt.
Nedavno smo pisali o rookie senzaciji Donovanu Mitchellu te njegovoj ekspresnoj i impresivnoj prilagodbi na NBA-a. I nismo pogriješili kad smo ga stavili u istu rečenicu s Benom Simmonsom, jer njih dvojica vode jednu od najzanimljivijih utrka za rookieja godine koja je ikad viđena. Obojica su toliko dobri da o njima čak možemo govoriti kao All-Star nepravdama.
Simmons ima rookie sezonu bez presedana, bilježi brojke koje se rijeko viđaju kod mnogih veterana, a kamoli kod novaka u ligi. Ali ono što radi Mitchell je gotovo jednako zadivljujuće. S 19,5 koševa po utakmici predvodi sve rookieje u ligi i prvi je nakon Blakea Griffina iz sezone 2010./11. s najmanje 19,5 koševa, tri skoka i tri asistencije po utakmici u svojoj prvoj NBA sezoni. I prvi je nakon legendarnog Mitcha Richmonda iz 1988./89. koji šutira minimalno 35 posto za tri poena.
Takav Mitchell i Rudy Gobert u svojem najboljem izdanju stožerni su igrači Utah Jazza. Quin Snyder, kojemu treba odati priznanje ukoliko njegova momčad uđe u doigravanje, a ima jako dobre šanse za to, složio je vrlo zanimljivu skupinu igrača koja zadnjih tjedana ima najbolji defanzivni rejting, najbolji net rejting, šesti ofenzivni rejting i najbolji skakački rejting u ligi.
Snyder se čak odrekao dobrog igrača u Rodneyju Hoodu (razmijenjen u Cleveland) i pustio veterana Joea Johnsona (na putu za Houston) kako bi otvorio prostor za neke druge opcije. A te druge opcije uzvratile su mu na najbolji mogući način. U razmjeni za Hooda stigao je Jae Crowder, koji je idealan igrač sustava i top defenzivac, ali najviše je iznenadio nedraftirani rookie Royce O'Neale, koji u zadnje vrijeme igra i preko 30 minuta po utakmici. Ovaj potonji bio glavni razlog za puštanje Hooda i Johnsona.
The best play from each of the @utahjazz wins during their 9 game winning streak! #TakeNote pic.twitter.com/aLCEFT7Taz
— NBA (@NBA) February 12, 2018
Magičnih deset
Nakon što je izgubila sedam od prvih deset utakmica na početku sezone, Utah je pobijedila u zadnjih deset i ima vrlo dobar raspored do kraja regularnog dijela. Sa samo još deset gostovanja, najmanje u ligi, momčadi iz Salt Lake Cityja otvaraju se vrata doigravanja. A to je nešto što se nije očekivalo s ulaskom u sezonu i činjenicu na oštru konkurenciju na Zapadu. Ali nije se očekivalo ni da Mitchell ovako eksplodira.
No, prije nego se vratimo na mladu zvijezdu Utahe treba spomenuti i doprinos probuđenog Rickyja Rubija, koji je u pet utakmica prije manje ozljede ostvario najbolji ofenzivni učinak karijere. U tom periodu, u kojem je Utah dobila sve utakmice, Rubio je bio na prosjeku od 24 poena, 8,6 asistencija i pet skokova s 57 posto šuta iz igre.
Slučajno ili ne, njemu se na gotovo identičan način priključio i svestrani Joe Ingles, krilni igrač visokog košarkaškog IQ-a. On je dvije večeri zaredom upisao rekord karijere u koševima (23 i 24), ali ono što radi svojim prisustvom u obrani, na šutu za tri poena te pravovremenim dodavanjima i asistencijama od neizmjerne je važnosti za momčad koja može izvesti na teren ponajbolju obrambenu i nesebičnu petorku lige.
Bude li Snyderova ekipa nastavila s ovakvim prezentacijama, nije nemoguće da do kraja sezone dogura do trećeg mjesta na Zapadu, jer od Spursa je trenutno udaljena samo 5,5 pobjeda, a tijekom spomenutog niza ih je dva puta pobijedila. A pali su i skalpovi Warriorsa, Raptorsa i Blazersa. Dovoljno da ih se shvati poprilično ozbiljno.
Ako ništa drugo, zabavno ih je gledati
Svega ovog ipak ne bi bilo da se nije pojavio Mitchell. Zašto to govorimo? Utah bi se puno dulje oporavljala od Haywardovog odlaska za kojeg više nitko ne pita i teško bi uhvatila pozitivan ritam da nema igrača koji je već sad u stanju svakome zabiti 20-30 koševa.
Da ne govorimo o tome da je automatski uskočio u njegove tenisice prve napadačke violine i zvijezde momčadi. Naime, Mitchell je tijekom ovog niza prvi rookie koji predvodi svoju momčad po ukupnom broju koševa i prosjeku po utakmici još od Wilta Chamberlaina u dresu Warriorsa iz 1959./60.
Šlag na torti je čarobnjak u ulozi GM-a Dennis Lindsey, koji je uspio složiti konkurentnu momčad s izvrsnim ugovorima. Naime, Mitchell, O'Neale, Crowder, Jerebko, Sefolosha i Udoh će iduće sezone koštati sve zajedno 24,4 milijuna dolara. Primjerice, koliko Clippersi moraju platiti samo DeAndrea Jordana ili Miami Hassana Whitesidea. Lijep je to zalog za budućnost u ligi gdje malo igrača radi razliku koja vrijedi preko 20 milijuna dolara po sezoni.
Utah će vjerojatno teško dovesti takvog igrača ili privući jakog free agenta, ali svojim sustavom i pametnom strategijom može stvoriti momčad koja godinama može biti dio playoffa. Iako više neće biti novog Stocktona i Malonea, Mitchell i Gobert su dobro postavljeni temelji na kojima se mogu graditi sjajne stvari. Ako ništa drugo, zabavno ih je gledati.