Uz pokojnog Dražena Petrovića koji se proslavio u dresu New Jersey Netsa te trostrukog NBA prvaka Tonija Kukoča – koji je u Chicago Bullsima igrao uz rame Michaelu Jordanu – daleko najbolji dojam od 12 hrvatskih igrača koji su igrali u NBA-u svakako je ostavio Dino Rađa.
>> Zadnje Draženove riječi Divcu: Saznajte što mu nije oprostio!
>> VIDEO: Film o Draženu i Divcu oduševio SAD i cijeli svijet!
U četiri sezone koliko je Rađa nosio dres Boston Celticsa, najtrofejnijeg NBA kluba u povijesti, ostvario je učinak od 16,7 koševa i 8,4 skoka u prosjeku. Podatak kako Hrvatska nakon 1989. i pune 21 sezone nema niti jednog NBA igrača na rosterima 30 momčadi, nije začudila Rađu koji je za GOL.hr rekao:
Te 1990. nitko od nas igrača iz Hrvatske nije zamjerio taj slučaj sa zastavom Divcu. Kasnije je to iskorišteno na jedna ružan način
'Nemojmo doslovno shvaćati pojam da trenutačno nemamo igrača u NBA-u. Iskreno, glupo je da se stvara ta priča kad nije lako zaključiti da je nas 4-5 stvarno igralo, a ostalo ne želim komentirati', iskren je bio Rađa dodavši kako mu nije žao što je u NBA-u proveo samo četiri sezone i da 'ne bi svoju karijeru mijenjao ni za što na svijetu'.
Naravno, neizbježno je bilo i pitanje kako ga je dojmio ESPN-ov film o Draženu i Divcu. 'Gledao sam film i mogu vam reći da sam dosta plakao. Baš sam se isplakao. Za mene osobno taj film je bio vrlo emotivan jer sam svaki dio filma, od početka do kraja, proživljavao i vratio se u vrijeme kada smo harali Europom i svijetom. Podsjetilo me to na vrijeme kako smo bili netko i nešto u košarci'.
Priča oko hrvatske zastave, koju je na SP-u 1990. u Argentini Divac istrgao iz ruku jednog navijača, po Rađinom je mišljenju iskorištena kako bi Amerikanci lakše shvatili kako je puklo prijateljstvo između Dražena i Divca.
'Te 1990. nitko od nas igrača iz Hrvatske nije zamjerio taj slučaj sa zastavom Divcu. Kasnije je to iskorišteno na jedna ružan način, sve je napumpano i ispolitizirano. Pa mi smo bili sportaši, a ne političari. Uostalom, po tko zna koji puta ću reći kako smo mi tada igrali pod zastavom Jugoslavije tako da hrvatskoj zastavi tamo nije bilo mjesto. Da je bilo koji drugi igrač napravio isto što i Divac nitko mu ne bi zamjerio'.
Rađa kaže kako je nedavno telefonom pričao sa Divcem i kako su komentirali film te kako su se podsjetili na stare dana kada su mjesecima zajedno trenirali.
'Lijepo smo se napričali i dogovorili smo se da se napokon vidimo. Godinama smo Divac i ja bili cimeri u reprezentaciji, prošli smo puno toga zajedno i tek kada sam u miru pogledao film shvatio sam kako je sve to na mene ostavilo dubok trag. Zato nema smisla da se sve to sakriva i ignorira...'
Danas igrače ništa ne interesira osim 'velikih para'! Oko kluba se motaju menadžeri, roditelji i samo se razgovara o 'parama
Kada Rađa govori o pripremama bivše države, gdje je većinom bio cimer s Divcem, želio je podsjetiti kako se nekada treniralo i pripremalo za velika natjecanja.
'Pripreme su nam trajale oko 4-5 mjeseci. Evo primjera. Uoči Olimpijade u Seoulu 1988. zadnju utakmicu u dresu Jugoplastike odigrao sam 7. svibnja, već drugi dan sam imao avion za Beograd, a iz Seoula sam se u Split vratio 3. listopada. Već drugi dan priključio sam se pripremama Jugoplastike. Znate li koliko smo slobodnih dana imali? Tri puta po dva dana i to je sve!', rekao je za GOL.hr Rađa.
Reprezentaciju Hrvatske, koja je ljetos nastupila na SP-u u Turskoj, nije želio komentirati. Slično vrijedi i za posrnule Cibonu, Zadar i Split – klubove koji su se našli u velikim financijskim problemima. Uostalom, sam Rađa godinama je na mjestu predsjednika KK Split pokušavao izvući klub iz krize, ali nije išlo…
'U Hrvatskoj vrijedi pravilo: koliko para, toliko muzike. Danas nema više igranja košarke iz ljubavi. Mi smo igrali za mali novac, ali smo znali smo da će – ako budemo naporno radili - doći naše vrijeme. Danas igrače ništa ne interesira osim 'velikih para'! Oko kluba se motaju menadžeri, roditelji i samo se razgovara o 'parama'. Uopće ih ne zanima trening. Evo, otiđite na trening svih prvoligaških ekipa iz Hrvatske i pogledajte kad dolaze na trening, a kad odlaze kući. Ako nađete barem jednog košarkaša koji je došao sat vremena prije i ostao sat vremena nakon treninga, kako bi dodatno radio, pljunite mi u lice!', oštar je bio Rađa koji je u igračkim danima bio poznat kao veliki radnik kojem nikada nije bilo dosta treninga.
Kada smo Rađu podsjetili kako je jedan od takvih igrača, koji voli trenirati, Roko Leni Ukić sa smiješkom je rekao: 'Slažem se. Roko je jedini igrač kojeg ja znam da uvijek ima višak motiva. I zato je napravio nešto u životu!'