Hrvatski košarkaši oprostili su se od Eurobasketa porazom od Finske u osmini finala, a to nije bio sam poraz, nego i oproštaj nekolicine igrača, kraj jedne generacije.
Po prvi puta na prvenstvu Hrvatska je krenula u utakmicu s niskom petorkom. Dario Šarić zaigrao je na 'petici' umjesto Ivice Zupca, a Ivan Ramljak našao se u petorci.
Ako imate dvojbu je li to bilo iz taktičkih ili zdravstvenih razloga, iz provjerenog izvora mogu reći da je Zubac imao problema s gležnjem, ali je bio spreman igrati utakmicu. Što znači da je iz oba razloga pomalo sveden na manje od tri minute igre.
Do tada prvi centar reprezentacije i igrač koji se spominjao kao potencijalni mismatch kojega Finci neće moći braniti, nisu ni tijekom zadnje utakmice u srpnju, ali svjesni smo problema s previše njegovih minuta ako Finska spusti petorku do kraja.
Bojan Bogdanović je još jednom u obrani krenuo na najboljeg protivničkom igraču Lauriju Markkanenu, dok je Ramljak bio zadužen za Sasua Salina. Otvorilo se s 4-0 prije nego je Finska počela igrati, odnosno Markkanen i Salin zabijati.
Znalo se da Finska ima odlične šutere, sistem koji otvara te iste šutere i voli uzimati šut u ranoj fazi napada ili iz tranzicije ako joj se to dopusti. Od kuda da krenem? Salin je prvu tricu zabio nakon očajne reakcije u obrani poslije pick and rolla s Markkanenom, niti je bilo preuzimanja niti komunikacije. Osim slabog preuzimanja, Finci su vrlo brzo izložili još slabiju defenzivnu tranziciju Hrvatske. I eto njihove serije 11-2.
Imati sustav znači imati više rješenja
Nakon što je Damir Mulaomerović na prvom time-outu ukazao igračima na bolje preuzimanje i napomenuo im da se smire, bilo je kao da se daktejp trakom pokušava zakrpati rupa na zrakoplovu u letu. Hrvatski igrači su kvalitetnije preuzimali, ali Finci su nastavili pogađati. Zašto?
Imati sustav znači imati i više rješenja. Više rješenja nudi mogućnost odgovora na protivničku adaptaciju. To je egzaktna stvar. Nažalost, Hrvatskoj nepoznata, jer nema lakoće igranja o kojoj sam već pisao. Postoji individualna kvaliteta, koja ovoga puta bila na finskoj strani.
Daleko najbolji igrač utakmice bio je Markkanen. Jedina prava zvijezda reprezentacije Lassija Tuovija, a uz vrhunskog šutera Salina i playmakera Edona Maxhunija jedini igrači koji su pokretali finski napad i mogli nešto zabiti. Ostali su dio sustava. S velikim naglaskom da su spomenuta trojka motor toga sustava.
Kako to izgleda na terenu? Hrvatska napokon preuzima pick and rolla Salina i Markkanena, Finska odgovara ''zipper cut'' akcijom (blok za igrača bez lopte u nižoj poziciji kao što je korner, koji se otvara više prema lopti na perimetru) u kombinaciji s ''flare screenom'' (blok na igraču bez lopte prem bočnoj liniji) i dobiva novu tricu Salina. To ne bi bio toliki problema da Tuovi nema spremljeno pet-šest različitih setova za svoje najbolje igrače.
Markkanen odigrao utakmicu karijere
Markkanen je odigrao utakmicu karijere za reprezentaciju, zabivši 43 poena sa šutom 19/29 iz igre. Na više načina. Hrvatska je tako patila u izolacijama, ''off-ball screenovima'' (blokovima bez lopte) i pick and popu.
S Markkanenom, koji ima izniman set vještina, Tuovi je tako konstantno prisiljavao Mulaomerovićeve igrače na prilagodbe, puno kretnji i nužnost koncentracije svih 24 sekunde napada. Kako hrvatski reprezentativci to nisu mogli pratiti, svako malo se otvarala rupa u reketu za prolaz na obruč ili je Finska dolazila do željenih šutova.
Da, Markkanen je zabio iz nekih teških situacija, ali veći dio poena je bio izrađen do samog kraja. S druge strane, Hrvatska se ponovno oslanjala na individualnu kvalitetu. Držala se dok opet nisu došle kobne minute u završnici utakmice, a Finska odjurila u četvrtfinale.
Još bih razumio da se to prvi puta dogodilo, ali teško je očekivati pomak kad s jedne strane čovjek ima raznolika taktička rješenja, a s druge gledamo ''bravo, dečki, mi to možemo''. Ili pustiti emocijama da zavladaju igrom pa dobiti tri tehničke u par minuta u trenutku kad je omjer prekršaja duplo veći na finskoj strani.
Karlo Matković igrao je važnu ulogu, bio prva zamjena u obrani na Markkanenu te pokazao da je stvarno pronašao napadačku kemiju s Dominikom Mavrom (odlična backdoor lob akcija na početku druge četvrtine). Međutim, Finci su ubacili ''pindown'' (blok za igrača bez lopte prema osnovnoj liniji) za Salina, koji odvlači dvojicu igrača, a Markkanen stavlja tricu. U tim trenucima Matković je bio najefikasniji hrvatski igrač u postu, ali opet individualna kvaliteta, dok ostali stoje na perimetru.
U redu, nema toliko kretnji, ali postoji individualna kvaliteta i širina, gledajući na koliko su se igrača Finci oslanjali. Ni to nije pomoglo, jer kad je trebalo smiriti napad i odigrati nešto suvislo, vrlo brzo se svelo na Bogdanovića i njegove prodore.
Šarić je dobro krenuo s iznuđivanjem prekršaja (četiri u prvoj četvrtini), no izmaranje uguravanjem pod košem ostavilo je traga. Kao što je ostavila činjenica da se Marija Hezonju na cijelom Eurobasketu nije iskoristili kako je moglo. Nakon što je odigrao najbolju sezonu u karijeri i fizički je jedan od dominantnijih igrača, koji može pokrivati obje krilne pozicije.
Problem je što je s vremena na vrijeme ulazio u svoje lude faze, a to onda dovodi do ružnih šutova i nesmislenih poteza. Bez akcija i prostora koji je potreban takvom igraču, ali onom koji ti može dobiti utakmicu. Rezultat svega je -17 s njim na terenu protiv Finske, najlošije od svih igrača.
Zato što ne postoji sistem, kao što se u nekim prijašnjim utakmicama nije isprobavao Šarić na pet, a potentni Hezonja na četiri s Bogdanovićem koji ne mora imati dodatnu potrošnju u obrani. Jer takav Babo onda ne može vući u napadu u zadnjoj četvrtini.
Problemi s defenzivnom tranzicijom
Defenzivna tranzicija je priča za sebe. Nedopustivo je primiti koš s četiri igrača u fazi obrani nasuprot Markkanenu koji prolazi kroz sredinu. Jednako kao i tip-in s istekom poluvremena kad trojica igrača stoje oko Markkanena, a ni jedan ne ometa onoga koji izvodi loptu (Maxhunija).
Već sam dosadan sam sebi i vjerojatno svima vama, ali ne mogu još jednom ne spomenuti sustav. Kako je moguće da se tako raspoloženi Markkanen cijelu utakmicu brani jedan na jedan?
Bez promjene momčadske obrane, bilo box-and-onea (kad četiri igrača stoje u zoni, jedan igra čovjeka) ili udvajanja pri primanju lopte kako bi ga se natjeralo na dodavanje. Finci su nakon jednog time-outa odigrali trap obranu, odnosno udvojili Krunoslava Simona kod pick and rolla i stjerali ga prema centru, samo što su napravili prekršaj.
Tuovi je veći dio susreta vukao prave poteze, iako je prisilno morao vaditi Markkanena da barem malo ostane svjež za završnicu. Bogdanović? Cijelo drugo poluvrijeme u komadu. I još u obrani veći dio vremena na Markkanenu jedan na jedan. Ne znam je li se što promijenilo od kada sam zadnji put gledao, ali Babo nije Kawhi Leonard.
Također, Šarić više od godinu dana nije igrao košarku i ne može se od njega tražiti da bude osovina na 30+ minuta iz dana u dan. Tako je Finska u završnici pročitala rolanje Šišija nakon bloka, isti igrač malo kasnije zaboravio na vrijeme napada, a Bogdanović na minus osam uzeo šut preko ruke i promašio.
Nije nam se isplatio lakši ždrijeb
Hrvatska je birala protivnika u osmini finala. Razumijem tu odluku, iako se oko nje može raspravljati, ali ne bi li bilo lakše igrati s Poljskom nego Finskom za četvrtfinale? Gledalo se prema Španjolskoj, a tko je trenutno Hrvatska da gleda na to kao da je favorit za medalju? I kad se već izabrao lakši ždrijeb, što se napravilo?
Odigralo kao da se ne uživa u igri, nego živcira. Iz kojeg razloga? Nemojmo se varati, cilj je bio proći skupinu i trebalo se s manje tragedije gledati na sve ostalo. Zato što se Finska ne boji Hrvatske. Ne boji je se već duže vrijeme. I zašto bi je se bojala? Tri puta je pobijedila u manje od godinu dana, koji god igrači izašli na teren.
Finska je u četvrtfinalu zato što ima sistem. U koji onda dođe jedna NBA zvijezda i učini ga još boljim. Hrvatskoj ne pomažu ni četiri NBA igrača (računam i Hezonju kao donedavnog) i američko pojačanje. Ni Simon praktički vraćen iz mirovine. Ne bi pomogao ni Andrea Trinchieri na klupi, znate zašto? Jer ne bi dugo izdržao ni mogao stvarati, jer sustav se gradi, dok psi laju, a karavane prolaze.