Da vam iskreno kažem, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću pisati tekst o fenomenalnom trenerskom pothvatu Doca Riversa. Čovjeku za kojeg sam mislio da je završena priča i koji je ne tako davno bio jedno od većih trenerskih razočaranja. Štoviše, nisam mislio da će me više ikad podsjetiti na slavne dane od prije desetak godina.
Rivers je proveo 13 sezona u NBA-u pretežito kao startni playmaker i nije vjerovao da će ikada nadmašiti brojku od 864 odigrane utakmice kao trener. Međutim, danas je u svojoj 20. sezoni kao glavni trener i iza sebe ima vrlo uspješnu karijeru. Uostalom, 2008. godine donio je Celticsima jedinu titulu u modernoj eri.
''Da bi nešto osvojili, morate i nešto dati''
Tih godina mislio sam da je najbolji trener na svijetu. Naravno, bilo je to potpuno subjektivno razmišljanje koje sam bio spreman braniti i branio sam ga kako god sam znao i umio. Tada sam izvještavao o košarci radeći jutarnje izvještaje i s nestrpljenjem čekao svaku iduću utakmicu Bostona. Pogotovo jer su Celticsi čekali na sezonu s 50+ pobjeda od početka 90-ih.
Posebnost te generacije Bostona bila je velika trojka koja je imala izrazitu karizmu i mentalitet pobjednika. A na sve to se nadovezao mlađahni Rajon Rondo, koji je se pojavio kao naručen za takvu grupu igrača. No čovjek koji je sve to posložio bio je Doc Rivers. Njegova briljantnost bila je u tome što je uspio uvjeriti igrače da se svi moraju žrtvovati i da će svaki od njih imati manji broj lopti nego sezonu prije. Nešto s čime se Celticsi muče ove godine.
''Da bi nešto osvojili, morate i nešto dati. A zajednička žrtva vas povezuje'', izjavio je nedavno Rivers o šampionskoj generaciji.
11 godina kasnije košarka i taktika su se poprilično promijenili, pace je narastao, a trica praktički zamijenila dvicu, ali igrač je ostao jednina te je i dalje potrebna žrtva svakog pojedinca u momčadi kako bi se postigao veći cilj. Pogledajte samo Warriorse. Mnogi ih ne vole, ali nisu došli tu gdje jesu zato što su sebični i nemaju kemiju. Upravo suprotno. Podredili su se cjelini.
Na tom polju Rivers nije uspio nakon što je iz Bostona otišao u Clipperse. Nije uspio izvući maksimum od igrača koji očito nisu bili ni idealna momčad. Plus, morao se nositi s nevjerojatnim pritiskom zbog svoga sina i činjenice da to nikako nije doprinosilo zajedništvu u momčadi.
Docovi prvi Clippersi ostali su nedorečeni i nikad nisu iskoračili na onu najvišu stepenicu, u kandidata za naslov. Štoviše, nisu dogurali ni do finala konferencije, nakon što su nekoliko puta zakazali u doigravanju unatoč vrlo dobroj poziciji. Međutim, Clippersi su danas drugačija franšiza. Prvo, Rivers je naučio da se treba mijenjati i da se više ne igra ista košarka, a onda shvatio da ne može obnašati dvije uloge istovremeno.
Ključne promjene i jasan plan
Danas će priznati da je ispravno postupio što je izgubio titulu predsjednika košarkaških operacija, bez obzira koliko znao i pratio košarku. Zato je angažirao Lawrencea Franka te s vlasnikom Steveom Ballmerom počeo graditi novu kulturu. Bitno je istaknuti da su Rivers i Lawrence na istoj valnoj duljini po pitanju najvažnijih odluka vezano za momčad, a sličan odnos imao je i s Dannyjem Aingeom.
Što se tiče Ballmera, to je čovjek koji ne odustaje. Nedavno je cijeloj organizaciji dao do znanja da se bore do kraja za doigravanje. I ući će, a smisao svega je građenje pobjedničke kulture. Clippersi su umjesto boljeg picka odlučili pružiti mladoj jezgri playoff iskustvo, računajući na to da više nisu nepoželjna destinacija za najbolje free agente. Nešto što je prije par godina bilo nezamislivo.
U prilog tome ide i dovođenje Jerryja Westa za savjetnika, majstora svog zanata i iskusnog lisca koji ima strašan njuh za igrače. Uostalom, gdje god je radio donio je uspjeh ili pozitivne promjene. A sada ta grupa ljudi zajedno radi na potencijalnom dovođenju dva max igrača počevši od Kawhija Leonarda. I daleko od toga da su bez šansi, čak bih rekao da imaju dobre temelje.
Koliko su ozbiljni po tom pitanju govori i podatak da je delegacija Clippersa ove sezone uživo pratila oko 30 posto Torontovih domaćih utakmica. Ne kako bi vrbovali Kawhija dok je pod ugovorom, već da mu daju do znanja da su prisutni. I da gledaju. No Clippersi su trenutno opasni i na terenu, iako su dali do znanja da ih ova sezone previše ne zanima, jer momčad su u zadnjih nešto više od godinu dana napustile i preostale zvijezde poput Griffina, DeAndrea Jordana i Harrisa. Sve s razlogom.
Iznad svih očekivanja
Riversov zadatak ove sezone bio je izvući maksimum, a Lawrenceov u dogovoru s njim i Westom očistiti salary cap za velike planove na ljeto. Međutim, malo tko se nadao da će biti vraški tvrd orah i izboriti doigravanje bez ijednog superstara. Prije početka sezone ESPN-ova projekcija davala je Clippersima šest posto šanse za playoff. Danas su na 98,4 posto, i to nakon što su se riješili najboljeg igrača usred sezone.
Naime, Clippersi su 6. veljače poslali Tobiasa Harrisa, koji je igrao najbolju košarku, u Philadelphiju u zamjenu za Mikea Muscalu, Wilsona Chandlera, Landryja Shameta, pick prve runde drafta 2020. (zaštićen od 1.-14. do 2022. od Sixersa), pick prve runde drafta 2021. (nezaštićen od Miami Heata) i pickove druge runde drafta od Pistonsa 2021. i 2023.
Nakon toga su opljačkali Lakerse za Zupca kojima su poslali izgubljenog Muscalu. Chandler je u cijeloj priči nebitan, ali čišćenje salaryja te dobivanje Zupca, Shameta i pickova praktički za Harrisa, kojem je istjecao ugovor, je i više nego dobar potez. To je odličan posao.
No treba istaknuti kako je Rivers od aktualne grupe igrača složio vrhunsku družinu. Clippersi na svom rosteru nemaju izrazitih zvijezda, ali imaju igrače s karakterom kojima je dana sloboda i koji su stavljeni u dobre uloge. U Gallinariju, Williamsu i Shametu imaju šutere, u Beverlyju, Templeu, Greenu i Harrellu radnike te u Zupcu i Harrellu dobre pick and roll visoke. Plus, rookie Shai Gilgeous-Alexander koji je pokazao dugoročni potencijal.
Na sve to nadovezuje se izvrstan učinak klupe koja nerijetko melje protivnika, a gdje prednjači najbolji pick rezervnih igrača u ligi između Loua Williamsa i Harrella. Ovaj potonji direktno je profitirao od najboljeg strijelca u povijesti NBA-a s klupe i čovjeka koji sasvim zaslužuje status profesionalnog scorera. Klupa Clippersa je u prosjeku na 53 poena, 20 skokova i 11 asistencija po utakmici. Osim skokova u kojima je druga, najviše od svih momčadi.
Doc u svemu uživa. I drago mi je, jer sve one sumnje, uključujući i moju, pokazale su se pogrešnima u odnosu na njegovu istinsku kvalitetu, a to je da čovjek itekako zna vrednovati igrače i prilagoditi se modernim zahtjevima košarke. A istovremeno je pokazao i da zna raditi s mladima, zbog čega je u prošlosti kritiziran, odnosno isticao se kao trener koji vjeruje samo veteranima.
No što drugo očekivati od sportskog fanatika, koji je za vrijeme boravka u Bostonu jednom prilikom dobio poruku od Aingea u kojoj ga je tražio da se izbaci iz utakmice kako bi zajedno mogli gledati Tigera Woodsa na Mastersu. Čini se kako je sve ovo bila prijelazna faza i kako ono najbolje od Docovih Clippersa tek dolazi. Pogotovo ako se obistine glasine i sleti Leonard.