Bolan tresak o zemlju svih hrvatskih klupskih perjanica izuzev Dinama iznenada je promijenio širu percepciju o snazi i kvaliteti HNL-a.
Sve se dogodilo uoči nastupa hrvatske reprezentacije u Ligi nacija i serije ozljeda koje su pogodile Vatrene te manjka kvalitetnih zamjena, posebice na bočnim pozicijama. Sve skupa je potaklo širu javnu raspravu. Rekao bih - konačno!
Dalić i Olić raskrinkali HNL
Sada i izbornici mlade i seniorske reprezentacije priznaju ono što je zapravo bilo vidljivo još prije nekoliko godina, no malo tko se među novinarima, a napose stručnjacima to usuđivao javno pisati i govoriti. U jeku trubljenja o "najkvalitetnijem HNL-u ikad" mnogi su spremno stali uz priču zbog kojekakvih privatnih benefita.
Neki to nisu ni shvaćali, a niti prepoznavali jer nemaju dovoljno nogometnog znanju, dok se mnogi nisu usuđivali kritički progovoriti jer su se bojali reakcije dijela opijene javnosti ili još više odgovornih koji su tu PR-ovsku priču svojski gurali radi razno-raznih interesa.
Sve skupa se pokazalo u najmanju ruku kao teško samozavaravanje ili još gore, bacanje prašine u oči javnosti. Da biste probleme počeli rješavati, morate ih prvo priznati i uočiti. Svaka PR priča kratkog je daha ako iz nje ne postoji realna i objektivna slika. Ne može se na umjetan način, pričom i medijskim trubljenjem poboljšati kvaliteta lige ako se u toj istoj ligi događaju procesi koji su u potpunoj suprotnosti s postavljenim narativom. Učinak je onda upravo suprotan, odnosno štetan, a posljedice mogu biti dalekosežno negativne.
Takvo farbanje javnosti kratko traje; u pravilu do prvih europskih izazova, jer to je jedini istinski lakmus papir vrijednosti lige i kvalitete momčadi u nekoj ligi. Doduše, u Hrvatskoj to ide nešto sporije. Trebalo je proći nekoliko godina hoda po trnju hrvatskih klubova u Europi da bi se narativ promijenio. Kao da Hajduk, Rijeka ili Osijek od ove sezone ispadaju u najranijim fazama i često protiv suparnika za koje nisu čuli ni pasionirani kladitelji.
Kao da su loši rezultati Osijeka, Rijeke i posebice Hajduka u Europi od jučer
Kao da se to već ne događa godinama, kao da jedna od dvije najveće perjanice hrvatskog klupskog nogometa ne pamti kada je posljednji put išta vrijedno napravila u Europi. Naravno da ciljam na Hajduk. Ništa nije od jučer, a ni od prekjučer. To traje i traje, i dolazi na naplatu. Velika obećanja i gromke najave, proizvode još veća razočaranja. Bile su to samo šarene laže, meni osobno lako uočljive pa nismo valjda slijepi pored očiju!?
Trebalo je vremena da mnogi progledaju i konačno javno progovore, a među i njima izbornik Zlatko Dalić, koji je na posljednjoj press-konferenciji otvorio dušu i potpuno otvoreno sažeo stvarnost hrvatskog klupskog nogometa. Raskrinkao ga je i ogolio kao Hercule Poirot podmukli zločin u nekoj od najpoznatijih novela Agathe Christie o slavnom fikcijskom belgijskom detektivu.
Ukratko, sve je manji izbor za reprezentaciju i ako se ovako nastavi, uskoro se neće imati koga pozivati iz domaće lige. U svakom slučaju, situacija je zabrinjavajuća, možda još uvijek nije maksimalno dramatična jer talentiranih igrača ima i dalje, no njihov progres kroz hrvatske klubove bitno je usporen. S obzirom na to kako se igra i radi u domaćim klubovima, a to jasno govore rezultati u Europi i od koga se sve gubi u pretkolima, logično je da ne mogu valjano napredovati i onda je teško probrati kvalitetan materijal za reprezentaciju.
Uspjesi Vatrenih sve pokrili
Teško je očekivati od mladih igrača koji igraju na sporohodnoj razini HNL-a da se preko noći adaptiraju na turbo brzinu koju treba reprezentacija. To su potpuno dvije različite razine i zato to nije lako, no sreća je što takvih igrača još uvijek ima.
Kako je rekao novi izbornik mlade reprezentacije Ivica Olića, Dinamo je ipak dva-tri koplja iznad svih ostalih hrvatskih klubova i jasno je da se u njegovim redovima najviše traže takvi igrači, Baturina i Sučić su najbolji primjer, no isto je tako jasno da neće biti dobro ako u bližoj i daljoj budućnosti sve ostane na Dinamu.
Na taj način prije ili kasnije i Dinamo će doći u krizu jer neće imati dobar domaći podražaj, a onda će bugarski sindrom provaliti vrata hrvatskog nogometa, na koja je tek trenutačno zakucao, ako ih nije već odškrinuo. Veličanstveni uspjesi reprezentacije posljednjih godina kamuflirali su sve probleme hrvatskog klupskog nogometa, koji je izvorište i inspiracija iste te reprezentacije. Ona se napaja iz HNL-a koliko god se rupe popunjavale mladim talentima hrvatskog podrijetla iz inozemstva.
HNS se mora izvući ispod zlaćana pokrivala Vatrenih
Kako stvari stoje, ta će stavka u narednom razdoblju biti sve važnija, no ne smije se dopustiti da bude presudna. HNS se konačno mora izvući ispod zlaćana pokrivala koji mu je osigurao uspjeh Vatrenih i povući neke jače poteze. Negativni trend mora se zaustaviti jer nas inače čeka potpuno neizvjesna budućnost.
Neće hrvatska reprezentacija propasti preko noći. Čak i ako se ništa ne napravi, taj proces ipak će potrajati jer među Vatrenima ima dovoljno kvalitete i mladosti da održi visoku razinu kompetitivnosti. To ne znači da će se Hrvatska sigurno plasirati na predstojeće Svjetsko prvenstvo, to nikada nije bilo lako, osim toga, ne bi bilo prvi put, pa ni rana Modrićeva generacija nije se plasirala na SP 2010., no jamačno će biti kompetitivna i bit će u najmanju ruku u ozbiljnoj igri.
Međutim, jako teško je prognozirati što će biti za desetak godina ako se ne popravi situacija u HNL-u? Nije od jučer da sve mlađi igrači odlaze u inozemstvo, no vidljivo je da mnogi među njima ne uspiju pronaći pravi put i vrlo brzo se vraćaju da bi oživjeli karijere. To nam govori da je ipak bolje za njih da malo dulje ostanu u HNL-u, no klubovi trebaju novac i često su prisiljeni na prodaje.
Pravi ljudi na prava mjesta
Opet, ako mladi igrači predugo ostanu u ovakvoj ligi, njihov razvoj doći će u pitanje jer će previše zaostati za inozemnim konkurentima. To je začarani krug koji se mora nekako prekinuti. Pitanje je kako?
Hrvatski nogomet nije prvi put u krizi, nije prvi put ni da mu se prognozira put u sivilo i bezdan. Sjetite se kako se komentiralo da brončani iz Francuske nikada neće biti ponovljeni i da će Hrvatska praktički otići sa svjetske scene kada se ta generacija oprosti od nogometa.
Ne da se nije dogodilo, nego su te prognoze bile potpuno promašene. Modrićeva, Rakitićeva, Mandžukićeva i Perišićeva generacija svojski ih je nadmašila i nadvisila, a ni generacije između tih uspjeha nisu bile za baciti. Održale su kontinuitet odlazaka na najveće smotre, a time i glavu iznad vode cjelokupnom hrvatskom nogometu.
Hrvatski nogomet iznimno je žilav, pokazao je to mnogo puta, znao se uspješno izvući iz brojnih problema, no ne smije se ta sposobnost uzeti zdravo za gotovo. Ništa se ne događa samo od sebe. Moraju se zasukati rukavi i ponovno početi marljivo raditi, najviše s mladima. Tu mislim i na sportske radnike i na trenere. Talenti postoje, ali uvođenje mladih u seniorski nogomet opasno škripi. Predanosti i entuzijazma u klubovima i oko njih još uvijek ima, no pravi ljudi moraju doći na prava mjesta. To je jedini ispravan put, sve ostalo vodi u - Bugarsku.