Nogomet
Nogomet

VIDEO Veći i od 'el clasica': Zašto se Jose Mourinho opet žali?

Najveća utakmica na svijetu opet je iza sebe ostavila mnoge repove…

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

Ljutnja, pa čak i bijes, bili su u prvom planu nakon još jednog 'el clasica'. I to ne samo s jedne strane. I Barceloni je ostao gorak okus u ustima, jer Jose Mourinho je unatoč još jednom porazu od najvećeg rivala uspio zasjeniti sve pa čak i pogodak Lea Messija u stilu Diega Maradone iz 1986. godine. To je možda i najveći grijeh trenera koji ipak nije nastavio 'križarski pohod' protiv svog najvećeg neprijatelja – Barcelone.

>> Na Camp Nou ogorčeni: Barcelona najavila tužbu protiv Mourinha!

>> Mourinho bijesni: Osjećam gađenje! Uefa nikome ne da igrati protiv Barcelone!

>> 'Nogomet je muška igra, a igrači Barce plaču kao djeca i glume!'

>> VIDEO: Čudesni Messi poput Maradone donio Barci veliko slavlje usred Madrida!

Iz Katalonije je otišao kao 'prevoditelj', a vraćao se kao osvetnik. Prošle je godine uspio zaustaviti Katalonce u polufinalu s Interom. Slavio je tada Mourinho na Camp Nou i provocirao cijeli stadion slaveći na centru. Barcelona se osvetila na najbolji mogući način – 'petardom' na najvećoj utakmici na svijetu.

Bio je prošle jeseni Portugalac ponižen kao nikad u životu, no barem je pokušao igrati protiv najmoćnije ekipe na svijetu. Naučio je lekciju pa je u posljednja tri 'el clasica' na teren poslao sedam defanzivaca i tri ofenzivna vezna igrača. Nije tu bilo pravog napadača, a na klupi su sjedili jedan Higuain, pa Benzema i Adebayor. Ni slavni Kaka tu nema mjesta, jer kako će on odigrati slavni Mourinhov 'bunker'.

Slično je bilo u Interu prošlih godina. Osvojio je 'Special One' sve u Milanu i kapa dolje zbog svih tih trofeja. No, mnogima se njegov nogomet na rezultat nikad nije sviđao. 'Cilj opravdava sredstvo' vodilja je, kako neki kažu, tog antinogometa u kojem se igra zatvoreno i oprezno pa kad imate i najskuplje igrače svijeta. Ali opet, nogomet se igra na golove, a ne umjetnički dojam. Netko voli rezultat, netko ipak nešto više…

Ovogodišnji okršaji Reala i Barcelone jedni su od najzanimljivijih u povijesti ovog derbija. Odigrali su ove sezone čak četiri susreta, a jedan je još ispred nas. Mourinhov dolazak u Real bio je za nogomet možda i potez stoljeća. Čovjek ne može smisliti Barcelonu, došao je na čelo kluba koji također ne može smisliti Katalonce, a njegovi rezultati govore da je najbolji trener modernog doba.

S druge strane je klub koji ne može smisliti ni njega ni Real. Imaju potpuno drukčiju filozofiju – dok Real kupuje i troši, Barcelona stvara igrače. Razlike su nepremostive, prevelike da se ijedna utakmica završi bez repova. No, to je za 'el clasico' normalna stvar. Od ove je sezone jedino drukčije to što je ovaj dvoboj dobio i treću, posebnu stranu. To je, naravno, Jose Mourinho koji se svojim medijskim istupima stavlja ispred samog Reala, gospodskog, najvećeg nogometnog kluba u povijesti nogometa.

Radio je dugo Mourinho pritisak na suce. U pripremi utakmice u javnosti nema mu premca. Dobro zna što radi, jer način na koji igraju njegove momčadi moraju iza sebe imati poseban sudački kriterij. Kada pogledamo te bivše klubove radi se o fizički neprikosnovenim ekipama poput Chelseaja i Intera. Za tu igru potreban je 'engleski' kriterij u kojem se dopušta čvrsta igra. Igrači pak moraju biti maksimalno disciplinirani i igrati na rubu težeg prekršaja.

Kada jedan izgubi kontrolu, poput Pepea koji je inače poznat po divljačkim ispadima, sve pada u vodu. Pogotovo ako se igra protiv najjače momčadi svijeta koja igrača više itekako zna kazniti, ali i protiv koje zbog svoje igre suci u Europi kažnjavaju malo jači kontakt (Pepeov start ipak ne spada u 'malo jači kontakt', ali bilo je tunepotrebnog  padanja). Mourinhu se u Madridu sve okrenulo naopako. Dogodilo se upravo iznad navedeno i morao je izvesti još jedan show koji je, nažalost, zasjenio i golčinu Lea Messija koji je u jednoj takvoj utakmici postigao jedan od svojih najgenijalnijih pogodaka.

Isprovocirao je isključenje da bude lakše nakon utakmice staviti se u poziciju žrtve. Nekako nas to podsjeća na 'balkanske' poteze koje često gledamo na ovim prostorima. Uspio je Mourinho čak indirektno optužiti i UNICEF zbog kojeg bi eto Barcelona imala utjecaj na UEFA-u i suca. Kao da se radi o 'velikima' i 'malima' nakon neuspjeha hrvatskih klubova, a ne o najvećima – Realu i Barceloni.