Najveći hrvatski derbi odavno to više nije, a posljednja prvenstvena utakmica to je i pokazala. Međutim, visoka pobjeda Dinama je prilično varljiva.
Dinamo je pregazio Hajduk na kvalitetu četiri ofenzivca bez da je i zaigrao. Dapače, Zlatko Kranjčar je, malo zbog respekta prema Hajdukovoj formi a nešto više zbog ozljeda i bolesti, na teren izašao sa šest defenzivaca.
Dinamo razgolitio i ponizio Hajduk, a Salzburg će pokazati kakvi su 'modri'
Za razliku od zatvorenog Cice, Marijan Pušnik odustao je od Ukrajinca Bilyja u veznom redu i išao na ofenzivniju varijantu s Tomom Bašićem koji je sa Zvonimirom Kožuljem u fazi obrane imao zadatak pomoći bekovima i duplirati Dinamova krila.
Na gornjoj slici dobro se vidi defanzivna uloga Bašića koji, s bekom Pejićem, zatvara Juniora Fernandesa što oslobađa Vlašiča da pokrije Stojanovića. Osim defenzivne uloge Tome Bašića slika nam govori dosta o tome koliko je Zlatko Kranjčar defenzivno ušao u utakmicu. Naime, osim Soudanija koji u ovom trenutku zauzima poziciju centralnog napadača, Dinamo nema niti jednog igrača u međuprostorima na Hajdukovoj polovici.
Kranjčar je u prvom dijelu Dinamo postavio iznimno oprezno s namjerom da, uzme loptu duboko u svojoj polovici i krene u kontru, ili da dočeka jedan od poklona Hajdukove obrane koja se ove godine pokazala iznimno velikodušnom u gotovo svakoj utakmici. Tome svjedoči i izbor igrača. Naime, trome i relativno spore napadače Henriqueza i Hodžića Kranjčar je izostavio dok su se u brzi Junior Fernandes i Soudani izmjenjivali na krilima i u špici.
Mat u četiri poteza
Štoviše, Dinamo se nije ni trudio zatvoriti Hajduk, Kranjčar je dozvolio Splićanima da relativno mirno iznesu loptu prema centru čekajući potom na kakvu grešku, krivo dodavanje ili oduzetu loptu kako bi iskoristio brze napadače. Unatoč tome Dinamo se nije naigrao niti je izgledao približno toliko dominantno kakav je znao biti na Poljudu proteklih godina.
Nakon što Said nije iskoristio možda i najbolju priliku na utakmici, Kranjčarov sastav konačno je dočekao još jednu legendarnu reakciju Hajdukove obrane i zabio na samom isteku sudačke nadoknade u prvom poluvremenu.
Niz grešaka napravio je Hajduk pri ispucavanju Eduarda što je dovelo do gola u četiri poteza. Prije svega, ili je vezni red trebao biti dublje u svojoj polovici, ili je Hajdukova obrana trebala biti postavljena deset metara više. Potom, teško je dokučiti zašto je Ćosić istrčao na Juniora Fernandesa pored živog i zdravog Jeffersona koji je trebao skakati na tu loptu. Međutim, problem za Hajduk u tom trenutku nisu niti Ćosić niti Jefferson već Nižić koji stoji duboko iza posljednjeg Pejića ostavljajući dva metra prostora za Ćorića koji utrčava na loptu. Nižić pokušava pokrpati rupu i zatvoriti Ćorića, ali otvara otvoren put za Roga što dovodi Dinamo do prednosti. Ipak, sve se dogodilo toliko brzo da je Hajdukova obrana imala iznimno malo vremena reagirati.
Nakon solidnog prvog dijela Hajduk je uspio propustiti još jednu priliku na samom početku drugog poluvremena i vrlo brzo još jednom je kažnjen. Vlašić je izgubio loptu pred protivničkim 16-ercem Rog je povukao kontru, a Fernandes povisio rezultat. Ako je prvi gol Dinama bio plod sretnih okolnosti, upravo drugi gol ono je čemu se nadao Zlatko Kranjčar kada je na Poljud istrčao bez tromih napadača.
Ono što može ljutiti Hajdukovog trenera jest što nitko od njegovih igrača nije napravio prekršaj, sličan nekom od četiri ili pet prekršaja koje su u prvom dijelu radili Jonas ili Rog sprječivši tako nekoliko Hajdukovih kontri.
Hajduk kao da nije čuo za taktički faul
Dok se na taktičkom planu ništa nije mijenjalo čitavu utakmicu, promjene rezultata uvelike su doprinijele psihičkom stanju igrača. Nakon drugog, Dinamo je na individualnu grešku Lovre Kalinića zabio i treći gol. Ne samo da je Hajdukov golman primio gol u svoju stranu već je prilično bahato postavio samo tri igrača u živi zid. U deset minuta Hajduk je primio tri gola i posve nestao s terena.
Psihičko stanje igrača na terenu odlično se vidi na gornjoj slici. Ako ju usporedimo s prvim screenshotom ove analize, vidimo koliko igrači Hajduka stoje daleko od svojih protivnika, koliko prostora i vremena im ostavljaju. Dok se zadnja linija nekako i drži, vezni red Hajduka uopće ne stoji u defenzivnom bloku kako bi se to od ozbiljne momčadi očekivalo i nekoliko trenutaka kasnije Fernandez zabija i četvrti gol za Dinamo.
Premda je Dinamo rezultatski razbio Hajduk, Kranjčarova momčad to može prije svega zahvaliti individualnoj kvaliteti na svojoj strani i neshvatljivim greškama Hajduka. Treba istaknuti i kako se Kranjčarov plan da igra na kontre pokazao ispravnim kao i igra s dva defenzivna veznjaka. Pušnik je zaustavio Dinamovu dominaciju u posjedu presingom, međutim Kranjčar nikada nije ni planirao plesti mrežu oko Hajduka kako je to radio u npr. Vinkovcima. U napadu je Hajduk pokušavao doći do prednosti tako što se trudio opteretiti desnu stranu protivnikove obrane, ali od toga je bilo malo koristi. Jednom kada je Dinamo došao do sigurnog vodstva Pušnik više nije znao kako podići momčad koja se bez sreće i srca ne može nositi s rivalom iz Zagreba.
Dok Hajdukova obrana uistinu ponekad reagira neshvatljivo, treba dodati kako im vezni red ne pomaže pretjerano dok za taktički faul kao da nisu ni čuli. Dinamo pak na mišiće može sa HNL-om ali ako nastavi s igrom bez igre, Kranjčara čeka još jedna sezona u ulozi kante za napucavanje u europskim natjecanjima.