Tri vijesti o kojima se priča
Što ti je nogomet? Tko je nakon prvih četrdesetak minuta mogao i pomisliti da će Dinamo do kraja utakmice ostvariti rekordnu pobjedu (0:4) na Poljudu otkada je neovisne Hrvatske? Vjerojatno o takvom raspletu nije razmišljao ni Zlatko Kranjčar, kojem je to prva pobjedu u karijeri protiv Hajduka na Poljudu u ulozi trenera Dinama. Prva i odmah za povijest.
Said je „zapucao“ najbolju šansu na otvaranju utakmice, a Hajduk je izgledao sasvim dobro, u najmanju ruku bio je ravnopravan Dinamu, a onda se „bijelima“ dogodio potpuni slom. Pogodak Roga u finišu prvog poluvremena, nakon doista atraktivne akcije u kojoj je Ćorić asistirao petom, ključan je trenutak utakmice.
Taj je gol zapravo presudio utakmicu, toliko je šokirao „bijele“ da se od toga nisu uspjeli oporaviti. Još kada je Bašić na otvaranju drugog dijela promašio drugu najbolju Hajdukovu šansu, moglo se nazrijeti što će se dogoditi.
Prvi gol Roga odlučio utakmicu
Hajduk je morao riskirati i napasti Dinamo, a kada realno slabija momčad mora napasti jaču, često se dogodi to što se dogodilo, potpuni raspad igre i rezultatska havarija slabijeg takmaca. U takvoj igri došla je do izražaja osjetno veća kvaliteta Dinamovih igrača, koji su sjajno koristili otvoreni prostor iza visoko podignute obrane „bijelih“ i ubitačnim kontrama dolazili do matnih situacija. Na kraju je Hajduk i dobro prošao, jer lako je mogao dobiti i više od četiri gola.
Marko Rog je odigrao veliku partiju, bez sumnje je bio prvo ime derbija. Zabio je dva gola, prvi gol na utakmici je uvijek najvažniji, ali je odigrao ključnu rolu i kod drugog gola, kada je poput uragana potegao iz svoje polovice, otresao se pratnje i pravodobno odigrao pas prema Soudaniju, koji je utrčao u prazan prostor i potom odigrao „rolicu“ za Fernandesa.
Ta je akcija sukus cijele utakmice, u kojoj su „modri“ iskoristili svoje prve šanse, bolje kombinirali, istrčavali kontre, ali i izgledali dosta agresivnije od domaćina. Možda će netko reći da je sudac mogao iskartonirati agresivnog Brazilca Jonasa, možda ova utakmica rezultatski nije morala ovako završiti, moglo je to izgledati sasvim drugačije da je Hajduk poveo ili da je Bašić uspio izjednačiti, ali iz zrakoplova je vidljivo da su „modri“ značajno kvalitetniji.
Duboki jaz između Dinama i Hajduka
Kvalitativni jaz između „modrih“ i „bijelih“ postoji već nekoliko godina i nije se smanjio, bez obzira što je Hajduk odlično ušao u sezonu.
Hajdukovi dobri rezultati na početku sezone više su plod spleta okolnosti, sreće i ponajviše slabe kvalitete suparničkih momčadi, a tek potom njegove igračke vrijednosti. Već protiv Iasija se moglo vidjeti da bi Hajduk mogao popiti gorku pilulu ako naiđe na nešto kvalitetniju momčad. Dogodilo se da ta momčad bude Dinamo koji je u potpunosti razgolitio sve slabosti Hajduka.
Sve što smo rekli za Hajduk u mnogome vrijedi i za Dinamo, samo na višoj razini, što su svakako kvalifikacije za Ligu prvaka. Kakav je doista Dinamo vidjet će se tek protiv Salzburga, jer Vardar, Dinamo Tbilisi i nažalost Hajduk u današnjem nogometu nisu bogzna kakvo mjerilo. Od nekoć velikog Hajduka ostali su samo navijači koji su i ovaj put oduševili. Dok je Dinamo razbijao Hajduk, Poljud predvođen Torcidom pjevao je ode ljubavi svojem klubu i „bijeloj“ boji. Navijači Hajduka očito su svjesni tko u ovom trenutku igra za njihov klub i što mogu očekivati od njih.
Hajdukovim igračima ovaj poraz možda dobro dođe da se spuste na zemlju i shvate gdje su im limiti. Svojevrsno resetiranje dobro će im doći pred okršaj s Maccabi Tel Avivom u doigravanju za Europa ligu. Kada znate koliko možete i vrijedite, kvalitetnije se možete postaviti prema protivniku, jer do pobjede se u nogometu može na više načina.
