Već mjesecima po nogometnim se kuloarima spekulira da su narušeni odnosi između pojedinih članova Uprave Dinama i savjetnika Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika i godinama glavnog operativca Modrih koji se povukao s funkcije nakon pokretanja istrage protiv njega i sudskog procesa koji je uslijedio.
Da se nešto „čudno“ događa u Dinamu, može se nazrijeti i nakon Mamićeve izvanredne presice koju je danas održao u Maksimiru. Simptomatičan je Mamićev opis vlastitog trenutačnog statusa i utjecaja na donošenje ključnih odluka u Dinamu. Izrijekom je spomenuo slučaj Juniora Fernandesa kazavši da je sklopio s njim dogovor i da ga je htio zadržati, ali da je Uprava, a spomenuo je i trenera Marija Cvitanovića, koji nije vidio Čileanca u momčadi dalje od zime, donijela odluku da se Fernandes hitno proda.
Razdor i sukobi u Dinamu
Između redova može se puno toga iščitati. U nogometnim krugovima kruži priča da Mamić nije instalirao Marija Cvitanovića na mjesto novog trenera, nego da je on „projekt“ nekih ljudi iz Uprave kluba. O tome je otvoreno progovorio Igor Cvitanovć, igračka legenda Dinama i član stručnog stožera u trenerskom mandatu Zorana Mamića, u nedavnom intervjuu za Sportske novosti.
Najsimptomatičnije u cijelom Mamićevu izlaganju u vezi sa situacijom u Dinamu jest njegovo potpuno oprečno viđenje financijske situacije u maksimirskom klubu u odnosu na direktora kluba Tomislava Svetine i ostale čelne ljude Dinama, koji su u nekoliko navrata poručivali da Dinamo ima osiguran proračun i bez prodaje igrača te plasmana u Ligu prvaka ili Europsku ligu. Još prošlog ljeta najavljivali su čak izgradnju stadiona o vlastitom trošku. Ukratko, Dinamo, po njima, stoji financijski vrlo dobro, pa i odlično.
Međutim, Mamić je izrijekom kazao da Dinamo na kraju sezone vrlo lako može završiti u minusu od 30 milijuna eura ako ne bude prodavao igrače u predstojećem zimskom i ljetnom prijelaznom roku te može biti izbačen iz lige zbog financijskih poteškoća. To su potpuno oprečne konstatacije i jasan znak „distorzije“ između savjetnika i službeno čelnih ljudi Dinama.
Na što je potrošeno 400 mil. kuna u jednoj godini?
U Dinamu već godinama trube kako su „puni kao brod“ te da su u posljednjih desetak godina prodali na desetke nogometaša u inozemstvo za stotine milijune eura. Postavlja se logično pitanje: Kako to da je Dinamo došao u takvu situaciju da mu prijeti propast? Gdje su silni novci koji su zarađeni od mnogobrojnih lukrativnih transfera?
Najintrigantniji je financijski izvještaj za 2016. Dinamo je prema tom izvještaju uprihodio blizu 500 milijuna kuna, a rashod je bio oko 400 milijuna kuna. Postavlja se pitanje na što je potrošeno tih 400 milijuna kuna?
Budući da Dinamo ne objavljuje javno financijski izvještaj s taksativno navedenim troškovima, detaljno ugovore i iznose, nego samo ukupan prihod i rashod, odnosno šturo financijsko izvješće, morat ćemo se sami poigrati sa stavkama, ali dubinski i detaljno. Dakle, kako u Dinamu kažu, oko 60 posto proračuna odlazi na plaće igrača, trenera i odštete za pojačanja.
Koliko zapravo stoji Dinamova momčad?
Po tome ispada da je Dinamo na taj dio 2016. potrošio oko 240 milijuna kuna. Idemo taksativno vidjeti kako taj troškovnik izgleda. Ako je istina da je Soudani prošle godine potpisao ugovor s godišnjem primanjem u bruto iznosu od 1,2 milijuna eura, kako su spekulirali brojni hrvatski mediji, te da je drugi najplaćeniji igrač bio spomenuti Fernandes s 900 000 eura, a nakon njega Machado s 800 000 i Henriquez s oko pola milijuna eura, a da su svi ostali igrači imali bitno manje plaće, primjerice Schildenfeld, Pivarić, Antolić i Ćorić oko 300 000, a Armin Hodžić „samo“ 150 000, dolazimo do zaključka da prva momčad ne može stajati na godišnjoj razini više od 9 milijuna eura.
Lako je izračunati; zbrojite navedene iznose najskupljih igrača i računajte da su ostali igrači u prosjeku imali dvjestotinjak tisuća eura. Prva momčad ima 24 igrača i prosjek prema ciframa koje se vrte po medijima nikako ne može biti veći od 400 000 eura po igraču. Mislimo da smo značajno pretjerali, ali dobro, sve zaokružite na deset milijuna eura ako dodate stručni stožer i premije.
Astronomska godišnja potrošnja
Koliko druga momčad može stajati? Potpuno je jasno da iznos teško može probiti 2-3 milijuna eura. Jer, ako Ćorić navodno ima 270 000 eura, koliko u prosjeku mogu zarađivati igrači iz druge momčadi, gdje su mnogi na stipendijskim ugovorima? Ni u ludilu više od 100 000 eura po glavi. Bit ćemo široke ruke pa ćemo ukupnu cifru, dakle troškove za prvu i drugu momčad plus stručni stožer, zaokružiti na 14 milijuna eura. To je otprilike oko 110 milijuna kuna.
Koliko je Dinamo mogao potrošiti na odštete u spomenutoj godini? Po Transfermarktu 5,5 milijuna eura. Opet ćemo biti široke ruke pa ćemo konačni troškovnik zaokružiti na 20 milijuna eura. Računajmo da su sve te stavke sveukupno dosegle 150 milijuna kuna.
Ostaju troškovi za radnu zajednicu koja broji oko 200 ljudi. Uzmimo da je bruto plaća po glavi oko 10 000 kuna mjesečno. Na godišnjoj razini to je trošak od oko 24 milijuna kuna. Računajmo 30 milijuna ako je prosjek plaća značajno veći, što čisto sumnjamo. Dinamo od Grada Zagreba dobiva oko 20 milijuna kuna za održavanje stadiona i infrastrukture te plaće trenerima u omladinskoj školi. U Dinamu kažu da na te stavke potroše više. Uzmimo da troši 30 milijuna kuna.
Gdje je detaljan izvještaj?
Dakle, Dinamo je na sve nabrojane stavke mogao potrošiti, po našoj računici, maksimalno 210 milijuna kuna, jer vidjeli ste da smo uvijek zaokruživali debelo na više. Ako nam izračun nije točan, lako nas je demantirati, neka u Maksimiru objave rashode po stavkama. Onda će sve biti jasno, ovako moramo spekulirati, prisiljeni smo na to. Kako god, postavlja se pitanje na što je potrošeno preostalih 180-190 milijuna kuna? Ma neka je i 150 milijuna! Dakle, slobodno povećajte ukupne troškove za još 30-40 milijuna kuna.
Ako su u pitanju dugovi, otkud dugovi ako je klub godinama „pun kao brod“ i ako je realizirao desetke velikih transfera i kroz Ligu prvaka i Europsku ligu zaradio ogromne iznose u posljednjih desetak godina?
Kad svemu dodamo da je Dinamo uz prijavljenu astronomsku potrošnju, prema financijskom izvještaju za 2016., ipak ostvario stotinjak milijun kuna dobiti, postavlja se pitanje kako je moguće da mu prijeti financijski krah i opća katastrofa? Hoćemo li ikada, detaljno po stavkama, saznati gdje je i na što potrošen toliki novac?