Nakon onog što smo vidjeli na mitskom San Siru slobodno možemo zaključiti kako je hrvatska reprezentacija na pravom putu. Čekali su svi baš tu utakmicu da daju posljednji sud o momčadi koju vodi Niko Kovač, a upravo je u Milanu ona položila svoj najveći test nakon Svjetskog prvenstva.
Kovač presretan igrom i razočaran huliganima: Sram me je i stid
Zapanjujući podaci: Evo zašto moramo žaliti za pobjedom u Italiji
Hrvatska je u potpunosti nadigrala Italiju. Bila je to prava dominacija i demonstracija tehnike i snage. San Siro je u čudu gledao kako europski doprvak ne može naći odgovor na žestoki presing i reposjed Hrvata, a do sramotnog prekida zbog bakljade Vatreni jednostavno nisu dali domaćinu da dođe do lopte. Možda je nedostajalo konkretnosti pred samim golom, ali nije ni to lako protiv obrambeno orijentiranih domaćina.
Pokazali karakter, ali i nadmoć nad Talijanima
Naše nogometaše nije omeo ni gol Candreve u trenucima kada su bili bolji. Brzo su se vratili, a onda preživjeli i novi šok u 28. minuti, kada se ozlijedio Luka Modrić. No, brzo su se sabrali i ponovno zagospodarili terenom. Toliko je bila Hrvatska jača od Talijana koji su, istina, imali velikih problema s brojnim ozljedama braniča i kreativaca Pirla i Verrattija. Antonio Conte je zato bio zadovoljan bodom, baš kao i njegovi nogometaši koji su naglašavali kako je remi protiv ovakve Hrvatske uspjeh.
I baš zato nam je žao što se nismo vratili iz Milana s pobjedom i nova tri boda. Taj novi gol je nekako visio u zraku, a tko zna možda bi se i dogodio da nije bilo ispada huligana koji su potpuno ohladili naše igrače i malo podigli Talijane. Ne može se Kovaču pretjerano ni zamjeriti što možda ranije nije uveo Andreja Kramarića umjesto Ivice Olića, iako je to mogao napraviti.
Kovač shvatio greške i godinu završio uspješno
No, i ovako je Kovačeva Hrvatska ostavila više nego dobar dojam. Hvale je talijanski mediji i čude se Talijani zašto već u sedmoj utakmici s Hrvatima ne mogu doći do pobjede.
Niki Kovaču treba odati priznanje, ne samo za pripremu ove utakmice i slanje B momčadi u London, nego i što je preživio zaslužene kritike nakon Svjetskog prvenstva. Iako to javno nikad nije rekao, u njegovim potezima se vidi priznanje vlastitih greška iz Brazila. Ustalio je momčad i s dva najteža gostovanja se vratio s četiri boda.
Na otvaranju kvalifikacija s Maltom igra je bila blijeda. Ni u Bugarskoj to nije bilo nešto veličanstveno, ali bila je to vrijedna pobjeda, važnija od dojma. Onda je uslijedila rapsodija protiv Azerbajdžana od 6:0 te odlična igra u Milanu. Kovača smo žestoko kritizirali nakon Brazila, ali ovu je godinu ipak završio uspješno. Reprezentacija je navijačima opet vratila osmijeh na lice, onim pravim navijačima…