Od danas je košarkaški svijet postao siromašniji za ikonu koja je utjecala na mnoge živote i o kojoj će se pričati još dugi niz godina. Najbližeg koji je došao Jordanu. I to na dan kad su Warriorsi ušli u povijest kao momčad s najviše pobjeda u jednoj sezoni (73!). Ali ni srušeni rekord Bullsa nije mogao zasjeniti odlazak velikog Kobea Bryanta. Ne u večeri u kojoj je isporučivao po posljednji put. Jednostavno nije...
Nije se samo Los Angeles poklonio čovjeku koji je 20 sezona, najviše od svih igrača koji su ikad igrali u NBA-u, proveo u jednom klubu. Poklonila se cijela liga, ali i svijet koji je zdušno promatrao posljednje minute u karijeri Crne mambe. Ovacije Staples Centra i uvodna ceremonija umalo su ga natjerale da pusti suzu. Možda i hoće kod kuće. Ali zato je bilo suza na tribinama i diljem malih ekrana, jer toliko je on značio ljudima. Heroji dolaze i odlaze, ali legende ostaju zauvijek.
Oduvijek je znao što želi
Svi mi od malena sanjamo da jednog dana postanemo netko i nešto. Težimo ka tome da realiziramo svoje snove na najbolji mogući način. A Bryant je oduvijek znao kojom će stranputicom krenuti. Pa čak i kad su mu govorili da košarka vjerojatno nije za njega, kao što je bio slučaj sa školskim savjetnikom kad je imao desetak godina. On je oduvijek znao što želi postati. Nitko ga nije mogao razuvjeriti ili mu oduzeti hrabrost u toj nakani. Vjerovao je da je moguće i ono što su drugi govorili da je nemoguće.
Upravo zato radio je magične stvari od trenutka kad je kročio u ligu, od prvog momenta kad se susreo s Gospodinom Zrakom i primio prvi savjet. I kad je bio najveći pritisak na njemu, kad mu se spočitavalo da ne može osvojiti naslov bez Shaqa i kada je izbio seks skandala u kojem je bio optužen za silovanje. Iz svega je izašao samo jači, žrtvovao se i težio savršenstvu što je više moguće. Zato je bio poseban i zbog toga košarka od danas više neće biti ista.
Neizbrisiv trag
Trag koji je ostavio iza sebe nikad neće nestati, a utjecaj koji je imao na ljude jednostavno je neizbrisiv. I to mu je jedna od najvećih pobjeda. Ljudi će ga se uvijek sjećati s poštovanjem ili respektom. Pa i oni najveći protivnici, jer nije oduvijek bio omiljen. Dapače, dobar dio karijere bio je omražen i među igračima i među navijačima. Ali to je bio Bryant, uvijek spreman prije šutnuti nego pronaći suigrača u boljoj poziciji. No, tko mu danas to može zamjeriti. Barem je ostao dosljedan. Kako je došao, tako je i otišao.
Ono što ga je učinilo velikim je nevjerojatna želja da dokaže kako nitko nije, ni u prošlosti ni u sadašnjosti, bolji od njega. I to već u dobi od 17 godina, kada se trebao dokazati pred skautima i klupskim menadžerima prije dolaska u ligu. Kad je bio samo talentirani klinac, ali i igrač koji je posjedovao krv 'ubojice', sjajan atleticizam i enormnu radnu etiku. Koji nikad nije varao igru ili pokušavao ići lakšim putem.
Otišao je na način koji je dostojan najvećih legenda. Unatoč ozljedama koje su ga uništile zadnje tri godine, nije se htio oprostiti s operacijskog stola. Za njega je to bilo neprihvatljivo. Htio je reći pošteni zbogom svojim Lakersima, najvećim rivalima, svim onim navijačima koji su ga pratili toliko godina, ali i prvenstveno - košarci. Prvoj i vjerojatno najvećoj ljubavi. Jer to je sanjao cijeli život, a sada je došao trenutak da zatvori vrata najemotivnijoj životnoj epizodi.
Ništa manje od izvrsnosti
Nevažno kako je završila ova sezona za klub iz Los Angelesa, jer ovo je bila sezona Kobea Bryanta. Po mnogima najvećeg igrača u povijesti Lakersa. Njemu u čast sve se moglo podnijeti i pretrpjeti. I 50 lopti u zadnjoj večeri. Ako zbog ničega drugog, onda zbog svega što je napravio. A napravio je mnogo. Koliko god je znao nekima ići na živce. Nije priznavao ništa manje od izvrsnosti i ostavio je dušu i srce na parketu kako bi jednog dana sam sebe mogao pogledati u ogledalo i reći: Uspio sam.
Onima koji ostaju nakon njega ostavio je poruku 'da ako nisu 100 posto unutra, teško će nešto napraviti'. Oni koji se zadovolje prosječnošću, nikad neće ni doznati što znači biti velik, ali da bi se popeli na taj pijedestal moraju biti spremni na žrtvu. Ogromnu žrtvu. I u teškim i u dobrim trenucima. To je bio i ostao Bryantov moto. Možda je njegov oproštaj predugo trajao, možda je došao u trenutku kad bi svi trebali pričati o Warriorsima, ali 20 godina Bryanta ipak je puno veće od jedne sezone Curryja i društva.
U dva desetljeća dugoj karijeri izrastao je od tinejdžerskog fenomena do živuće legende. Prošao je trnovit put isprepleten usponima i padovima, više usponima, da bi došao do zvijezda i stao uz bok najvećim igračima koji su ikad igrali ovu igru. I zato će ga pamtiti cijelu vječnost, a 14. travanj 2016. će osim po povijesnom dosegu fenomenalnih Warriorsa ostati upamćen i po zadnjem 'ugrizu' jedinstvene Crne mambe...