Lakše se diše, Hrvatska ide u Katar! Ruse je stala karta u grotlu Poljuda. Fortuna im je okrenula leđa u najvažnijoj utakmici, i to s pravom s obzirom na to kako su igrali.
Kurdjašov je napravio ono što nije polazilo za nogom i glavom hrvatskim igračima osamdesetak minuta – vrlo precizno pogodio je vlastitu mrežu.
Prema svemu što smo vidjeli, ne samo u ovoj utakmici, Hrvatska zasluženo slavi. Mislim da tu nema dvojbi. Rusi su imali puno sreće tijekom cijelih kvalifikacija, a na Poljud su se došli isključivo braniti. Išlo im je na ruku i vrijeme, teren je bio vrlo težak, teško je bilo razviti neku tehničku igru.
To je više odgovaralo Rusima, ali s taktikom totalnog bunkera teško se može izdržati cijelu utakmicu. To se opet pokazalo. Ne kaže se uzalud da sreća prati hrabre, a to su u ovoj utakmici bili Hrvati.
Hrvatska zasluženo slavi, Rusi se došli samo braniti
Vatreni su imali inicijativu tijekom cijele utakmice, napadali su u valovima, a Rusi su samo stajali u bloku i izbijali. Treba pogledati statistiku i sve je jasno. Gosti niti jednom nisu zapucali u okvir vrata, imali su smo dva udarca prema vratima, dok su Vatreni pucali 19 puta, pet puta u okvir.
Nijedna lopta nije htjela u mrežu, ponešto zbog vrlo dobrog ruskog vratara, a ponajviše zbog nepreciznosti hrvatskih igrača. Nedostajao je jedan pravi, završni udarac. Nije bilo pregršt velikih šansi, ali bilo je situacija iz kojih se moglo daleko bolje reagirati.
Nedostaje rasni centarfor
I ova je utakmica pokazala da Vatrenima nedostaje jedan rasni centarfor, golgeter koji bi znao pospremiti u mrežu i polušansu, a kamoli zicere.
To je ključni problem koji će čekati izbornika Dalića do Svjetskog prvenstva. Nije to lako riješiti, centarfori ne padaju s kruške, no možda iskrsne neko novo ime do početka Mundijala. Ima dosta vremena, čitava godina.
Dalić pogodio s vratarom, Vlašić nije u formi
Ako bismo ulazili u sitna crevca, možda je izbornik Dalić pogriješio s Nikolom Vlašićem od prve minute. Nije u formi već duže vrijeme i nije bilo baš izgledno da će odjednom eksplodirati. Izbornik je vjerojatno računao na efekt krcatog Poljuda, fantastične atmosfere koja bi mogla inspirirati nekadašnjeg ljubimca Hajdukovih navijača.
S druge strane, pokazalo se da je Dalić napravio ispravan potez kada se odlučio postaviti Ivu Grbića na vrata umjesto u zadnje vrijeme ne pretjerano sigurnog Dominika Livakovića.
Nije Grbić imao puno posla, ni na Malti, a ni na Poljudu, ali sve što je imao odradio je staloženo i sigurno. Sad je teško spekulirati kako bi bilo s Livakovićem na vratima, ali izbornik je u ovom slučaju gledao formu vratara i rasplet priče pokazuje da je pogodio.
Mladi nadiru
Dalić je postao prvi hrvatski izbornik koji je odveo hrvatska reprezentaciju na dva svjetska prvenstva. U Kataru će braniti srebro iz Rusije. Prognoze su nezahvalne, Mundijal je još daleko, ali čini se da Hrvatska ima, da ne pretjerujem, vrlo dobar potencijal. Vatreni imaju fini miks „mladih i starih“; iskustvo prekaljenih senatora i mladenačku poletnost i energiju novih snaga.
Uz sve to, ima tu još kvalitetnog materijala na vidiku, mladih igrača koji bi mogli ući u širi, a možda i uži krug kandidata. Ima još dosta vremena, u godinu dana u nogometu se može svašta dogoditi. Vidjet ćemo kako će se razvijati neki mladci koji su nedavno ušli u fokus šire javnosti.
Vatreni imaju potencijal napraviti nešto ozbiljno u Kataru
Hrvatska možda nema širinu jedne Francuske, zapravo sigurno je nema, ali mislim da je realno reći kako ima dovoljnu koncentraciju kvalitete da bude u krugu reprezentacija koje su u stanju napraviti nešto ozbiljnije u Kataru.
Vatreni su dobro pokriveni na gotovo svim pozicijama. Kažem, najviše nedostaje pravi centarfor, barem jedan napadač koji će frekventnije zabijati.
To i ne čudi, takvog igrača teško je proizvesti, nema ih baš previše na cijelom svijetu. S jednim vrhunskim centarforom, ako ne svjetskom klasom, onda barem europskom, Hrvatska bi mogla sastaviti jako opasnu momčad.
Realizacija šepa protiv ozbiljnijih suparnika. Kad bi lakše trpali šanse koje stvaraju, Vatreni bi imali puno veće limite, a onda i veće šanse da naprave nešto veliko. No i ovako su sposobni za puno toga. Koliko točno, vidjet ćemo.
Hrvatska opet pokazala da je nogometna sila
Iako stoji da smo mala zemlja te da je uspjeh i plasirati se na Mundijal, hrvatska reprezentacije već odavno je prerasla te razine. Time se ne zadovoljavamo, a to je možda i razlog zbog čega hrvatski reprezentativni nogomet ima daleko najviše uspjeha, ne samo u jugoistočnoj Europi, nego i mnogo šire. Hrvatska je nogometna sila i to je gola istina.
To je ta fina razlika koja razdvaja one koji se gotovo uvijek kvalificiraju i one koji su uglavnom blizu i ponekad uspiju, a da ne pričamo o onima koji rijetko odlaze na velika natjecanja.
Kako god, sama činjenica da je Hrvatska opet na najvećoj svjetskog smotri nogometa razgaljuje nam dušu. Ima li što slađe od iščekivanja ždrijeba i glavnog turnira!? Uživajmo u ovom trenutku…