Uz spor oko dosuđenog jedanaesterca na Krstanoviću, prekid utakmice zbog ubacivanja pirotehničkih sredstava na travnjak obilježio je sinoćnji derbi. I povratak na stadion Bad Blue Boysa na domaćim utakmicama Dinama detalj je koji se mora izdvojiti.
No, nekako nam se najintrigantnijim čini uprizorenje Vahida Halilhodžića na maksimirskim tribinama.
>> Čačićev joker s klupe s dva gola šokirao Hajduk u Maksimiru!
>> Balakov 'grmio' od bijesa: Ono nije bio penal, to je žalosno!
>> Zadovoljni Čačić: Ja sam na snimci vidio penal!
Vahin izraz lica govorio je sve: „Kažem ja, baš me zanima kako to igra Čačićev 'atraktivni' Dinamo“, moglo se iščitati iz Vahina „kiselog“ osmijeh kad su ga novinari upitali kako to da je odlučio pohoditi „mjesto nesreće“ nešto manje od godinu dana nakon što je napustio „modru“ svlačionicu, u još uvijek ne sasvim razriješenim okolnostima.
Nije teško zaključiti da je Vaha došao provjeriti kako će to Dinamo pod vodstvom Ante Čačića igrati atraktivniji nogomet i postizati više pogodaka nego pod njegovim vodstvom. Ne znamo točno što je Vaha pomislio u 18. minuti kada je Gabrić nakon pogreške Pivarića jurnuo sam prema Dinamovim vratima, a već je bilo 1:0 za Hajduk. Vjerojatno si cinički promrsio u bradu: „Je li to taj Čačićev Dinamo?“
Na krilima dvostrukog strijelca Ivana Krstanovića, Dinamo je u drugom poluvremenu uspio preokrenuti tijek utakmice u svoju korist. Na kraju je i pobijedio (2:1), ali igrom nije impresionirao. Od Hajduka malo tko je više očekivao, čak bismo mogli reći da je pružio snažniji otpor nego li se itko mogao nadati.
U tom smislu derbi je ponudio određenu zanimljivost, prije svega rezultatsku neizvjesnost, ali daleko je to bilo od neke kvalitetne igre. Netko se nakon utakmice sarkastično zapitao je li to što smo gledali doista nogomet ili neki drugi sport? To je ipak pregruba ocjena, možda tek umjesna ako uzmemo kao mjerilo Barcelonu i Real, ali to je neki drugi svijet i za puno veće klubove u odnosu na hrvatske velikane, pa nije „fair“ raditi takve komparacije. Međutim, zabrinjava što najveći hrvatski derbi na kvalitativnoj razini više ne spada niti u osrednji europski prosjek.
Od svega što je Čačić najavio na početku zimskih priprema, malo toga smo vidjeli u nastavku proljetnog dijela prvenstva, a jednako tako i u sinoćnjem derbiju. Kakvu su „modri“ partiju pružili može se zaključiti i po anonimnoj poruci koja je stigla nekim kolegama u poluvremenu utakmice: „Vratite nam Jurčića“, napisao je anonimni šaljivđija, koji se očito kreće u novinarskim krugovima. Nema što, vic je prilično mastan, a već je i skovana humoreska kako je moguće da se radi o nekom „stručnjaku“ koji pikira na Čačićevo mjesto. Nakon Vahina dolaska na Maksimir, zasigurno će krenuti spekulacije i o njegovom pomirenju s Maminjom i možebitnim povratkom na klupu „modrih“.
Dinamova povijest nas uči da nikad ne treba reći nikad. Ne treba zaboraviti da je Vaha ostao u dobrim odnosima sa Zoranom Mamićem, tako da je između njega i Maminja ostala čvrsta spona. Uostalom, Čačić od prvog dana figurira kao prijelazno (čitaj jeftino) rješenje dok se ne pronađe adekvatan stručnjak za ispunjenje Dinamovih ambicija. Kako čujemo, navodno je i Maminjo u jednom društvu spomenuo da je možda pogriješio kod razlaza s Vahom, a ni Vahi baš ne cvjetaju ruže na klupi alžirske reprezentacije. Kad se sve to poveže…
Kako god, Dinamo niti igra nešto posebno atraktivnije, a niti je realizacijski uspješniji nego prije. Čak dapače, lako bismo mogli utvrditi da je to trenutačno dosta ispod razine onog što smo gledali u Vahino vrijeme. Ako nas sjećanje ne vara, Vahin Dinamo rastavio je Hajduk na proste faktore u Zagrebu, a mislimo da ne bismo pogriješili kad bismo rekli da je onaj Vučevićev Hajduk bio nešto snažniji od današnjeg.
„Kako će Dinamo u Ligu prvaka ako jedva izlazi na kraj s ovako lošim Hajdukom?“ prokomentirao je jedan od splitskih kolega. Konstatacija je kratka, ali zadire u srž problema. Dinamo će osvojiti sedmi uzastopni naslov prvaka Hrvatske, u to nitko nije ni sumnjao, ali s ovakvom igrom teško može očekivati novi plasman u Ligu prvaka.
U narednim tjednima i mjesecima Čačić će morati pronaći formulu kako da podigne formu „modrih“. Ostaje otvorenim pitanje je li on to u stanju učiniti? Zasad nas baš nije uvjerio, ali ima još dosta vremena. Doduše, neki će reći da to ionako ne ovisi previše o Čačiću nego o tome hoće li Sammir konačno shvatiti da se mora uozbiljiti ako želi napraviti nešto više od svoje karijere.
Što se tiče Hajduka, čini se da tu trenutačno pomoći nema. Ako je tomu tako, onda nije potreban niti za hrvatske prilike izuzetno skup trener, a koji dosad nije napravio ništa čega bi se mogli iz prve prisjetiti. Balakov broji posljednje dane na Poljudu. To je sasvim jasno.