Ivan Lendrić završio je u belgijskom Zulte Waregemu. Baš kao Nikica Jelavić prije pet godina. Jela je tada otišao za otprilike pola milijuna eura, Lendrić za nešto više - 700 tisuća.
>> Godine patnje: Odbačen zbog Rukavine i 'polovnog' Latvijca
No, tragično ako u Hajduku radi toga trljaju ruke, jer kako je krenulo i što mnogi kažu za Lendrića, čini se da bi Bijeli mogli opet lupati glavom o zid. Lendrić je u prve tri utakmice u Zulte Waregemu zabio četiri pogotka, po jedan Racing Waregemu (6:0) i Ronseu (2:0), te dva Eendracht Aalstu (4:0).
Iz Splita je otišao zbog male minutaže. Prije tri sezone bio je prvi strijelac juniorske lige i najbolji mladi igrač Hrvatske. Međutim, to nije bilo dovoljno Stanku Poklepoviću da mu pruži priliku, makar je 'domaće dite'. Edy Reja poveo ga je na zimske pripreme, na kojima je Lendrić zabijao drugoj momčadi Malage i poljskoj Arki Gdyniji. Ali, ni talijanski stručnjak za njega nije našao prostora kraj Ahmada Sharbinija, Vukušića, Čopa, Ibričića i Tomasova.
Mladi Lendrić, rođen u Solinu, odlazi na posudbu u BiH ligu. Točnije, Zrinjski Mostar, tamo gdje je premijerne profesionalne korake napravio i – Luka Modrić. Odlično se Lendrić snašao na nogometnim travnjacima susjedne države. Zrinjski je sezonu završio na razočaravajućem sedmom mjestu i Lendrić je bio jedina svijetla karika mostarskog kluba – osvojio je titulu najboljeg topnika lige, sa 16 pogodaka i 2 asistencije u 28 nastupa. Još jedan gol dodao je u Kupu. Iskazao se Lendrić potom i u ljeto 2011. godine, kad je u katastrofalnoj kampanji naših U-20 nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji, postigao jedan od dva hrvatska gola – u porazu 2:5 od Nigerije.
Bio je to dovoljan signal Krasimiru Balakovu, novom treneru Hajduka, da Lendrića vrati podno Marjana. Prvijenac u dresu Hajduka stigao je u rujnu prošle godine, u pobjedi 4:1 protiv Slaven Belupa. Vodio je Lendrić u toj polusezoni Hajduk i do pobjede na Šubićevcu 2:1, kao strijelac oba pogotka. Ipak, bilo je potpuno jasno kako se Lendrića ne koristi dovoljno i ne na pravi način – više minuta na kraju su skupili i Ahmad Sharbini i Crnogorac Vuković, a Balakovu su neki zamjerali što se nije previše potrudio izgraditi napadački tandem Vukušić-Lendrić.
Lendrić je u drugoj polovici sezone zabio tek jedan gol (kod Belupa u remiju 1:1), ulazeći i dalje uglavnom s klupe (od 19 nastupa u čak 15 je ušao kao zamjena). Nije društvu s Poljuda pretjerano značio niti interes koji su za Lendrićem pokazivali neki renomirani europski klubovi, poput Anderlechta ili Brage. Spominjala se čak i cifra od milijun eura. Znakovito za nekoga tko je u Hajduku bio tek treća-četvrta opcija, slažete li se?
Dvadesetogodišnji napadač se razočarao i odlučio na odlazak iz svog kluba, premda su Splićani odjednom u vezi njega počeli imati nove planove. Logično, Vukušić se sprema 'ča', Ahmad Sharbini je u dvije i pol godine zabio pet ligaških pogodaka, a Vuković se pokazao kao 'flop'. Nije se Lendriću ostajalo u nikad skromnijem rosteru Hajduka, ambicije su bile daleko veće od prve špice, a vjerojatno i glavnog igrača momčadi sastavljene od golobradih mladića i pokojeg 'sumnjivca' sa strane.
Lendrić je u Zulteu dočekan kao čovjek koji im može osigurati golove, a u budućnosti i pristojnu odštetu. Imali su u klubu iz malog Waregema (nešto više od 30 tisuća stanovnika) Nikicu Jelavića i nisu ga baš najbolje 'unovčili'. Igrao je Nikica standardno, ali i bio žrtva taktike, kao i trenerove želje da u najvišoj mogućoj mjeri pomaže u defenzivnim zadacima. Zulte Waregem na njemu nije zaradio ništa, mogli su samo promatrati kako Jelavić preko Rapida i Rangersa dolazi do statusa ponajboljeg napadača engleskog Premiershipa.
S Lendrićem sada imaju veća očekivanja. Lani su završili na slaboj 13. poziciji u Jupiler Pro League i želja je napredovati bar nekoliko mjesta, a u dogledno vrijeme možda i uloviti Europu (u sezoni 2006/2007 igrali su 16-inu finala Kupa Uefa). Roster je zanimljiv, a Lendrića je dočekalo čak devet konkurenata u vrhu napada. Naravno, neki će otići, ali ima tu interesantnih i poznatih imena – u Zulte Waregemu je Aleksandar Trajkovski, 19-godišnji Makedonac koji je bio velika želja Zdravka Mamića, ali je iz zaprešićkog Intera ipak završio u Belgiji, i to za više od milijun eura. Tu je opet i Mbaye Leye, Senegalac koji je igrao 'sezonu iz snova' kad je član Zultea bio Jelavić.
I trener je isti onaj koji je vodio Jelavića. Zove se Francky Dury i nadamo se kako će znati iskoristiti Lendrićev potencijal. Solinjanin je krenuo odlično, priča definitivno sliči onoj Nikice Jelavića ili u nešto 'blažoj verziji' Dade Prše. Ne zaboravimo ni na poveznicu s Lukom Modrićem - najskuplji hrvatski igrač u Zrinjskom je kao 18-godišnjak bio najbolji igrač, a Lendrić u istim godinama i istom klubu najbolji strijelac BiH lige. Nitko sretniji od nas ako Lendrić ode stopama Jelavića, Prše i Modrića i ako na kraju od svega profitira - Hrvatska...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.