Još jedan poraz, još jedna utakmica bez postignutog gola. Sevilla je s „pola gasa“ pobijedila opet loši Dinamo, koji ostaje jedini klub bez postignutog gola u prva četiri kola natjecanja po skupinama Lige prvaka.
Tri vijesti o kojima se priča
Iz ove porazne statistike može se zaključiti da je „modrima“ realizacija najveća boljka, ali nije to jedini problem, daleko od toga. Jasno je da Dinamo treba ozbiljnog golgetera kao ozebao sunce. Ne samo u Ligi prvaka, nego i u HNL-u, jer „modri“ teško zabijaju čak i u domaćem prvenstvu, pa stoga ne čudi što nikako ne mogu pronaći put do protivničke mreže u nemjerljivo jačem i zahtjevnijem natjecanju kao što je Liga prvaka.
Dinamu treba pravi centarfor
Koliko Ivajlo Petev cijeni svoje najisturenije napadače pokazuje i to što se u Sevilli odlučio zaigrati bez klasične špice. Petev će to opravdati taktičkim razlozima, ali da vjeruje u Angela Henriqueza ili Armina Hodžića, jedan od njih dvojice sigurno bi igrao.
Soudani i Junior Fernandes vrlo su dobri pa i odlični igrači za Dinamove standarde, ali oni nisu klasični golgeteri, ipak su to više krilni napadači. To se najbolje vidi u Ligi prvaka, gdje nikako ne mogu zabiti. Čini se da problem realizacije „modri“ mogu riješiti samo kupovinom rasnog strijelca, jer ako budu čekali trenutačne napadače, mogli bi se lako oprostiti od obrane naslova hrvatskog prvaka.
Međutim, to je samo dio problema. Još je veći problem što Dinamo osim centarfora nema ni igru koja bi umjesto tog rasnog centarfora davala golove, da parafraziramo čuveni aksiom Luke Kaliterne.
Napad loš, obrana još lošija
Na stranu Liga prvaka, za to natjecanje „modrima“ nedostaje barem pet-šest kvalitetnijih igrača da bi se imali čemu nadati, ali Dinamo igra loše i u HNL-u, muči se i jedva pobjeđuje. Kad je tako, čemu se onda nadati u Ligi prvaka?
Dinamov je napad „krezub“ za najelitnije natjecanje, ni vezni red nije puno bolji, a o obrani da i ne pričamo. Koliko god igrača stajalo u zadnjem redu, tri, četiri ili pet, „modra“ obrana propušta na sve strane.
Uvijek netko napravi barem jednu ili dvije kardinalne pogreške u prvom poluvremenu koje momčadi poput Seville obično nemilosrdno kažnjavaju. Kod prvog gola prvo Machado i Stojanovič petljaju, a onda Filip Benković ne drži crtu i jasno nema zaleđa, pa se naposljetku na djelu iskaže sva nemoć Gordona Schildenfelda, na kojem je ipak najmanja krivica.
„Mi smo još prezeleni za ovakve momčadi“, pravdao se Petev nakon utakmice.
Stojanovič nije pojačanje
Pa naravno da su zeleni kad su najbolji igrači prodani, a to se ničim ne da nadoknaditi osim dovođenjem igrača slične kvalitete, koji očito nisu došli. To famozno školovanje papagajski se ponavlja na Maksimiru da od toga već puca glava, vječno mladi i neiskusni, ali nije tu u pitanju samo mladost, nedostaje tu i podosta kvalitete. Bokovi su ajme majko. Iako je dosta pompozno najavljen prilikom dolaska u Dinamo, Petar Stojanovič iz utakmice u utakmicu pokazuje brojne slabosti.
Drugi žuti karton zaradio je potpuno neodgovorno i neoprezno, ali hajde, može se svakome dogoditi, međutim, njegova igra, posebice u fazi obrane, a to bi mu kao beku trebala biti glavna stavka, ne može dobiti prolaznu ocjenu. Treba mu dati još vremena, ali mora se reći da je za sada daleko od statusa pojačanja, da ne upotrijebimo neku težu kvalifikaciju.
Benković nam se čini puno talentiraniji, trebao bi izrasti u dobrog igrača, no dok on prođe svoju „školicu“, Dinamo će progutati tko zna koliko lakih golova. Još je poraznije što iskusniji ostatak obrane nije ništa bolji, Schildenfeld, Sigali i Pivarić ničim ne odskaču.
Eduardo najlogičnije rješenje
Sve u svemu, ništa novo. Može se preko noći promijeniti trener, ali igra jako teško. Peteva čeka jako puno posla i nismo sigurni da mu je dorastao. Dinamo nam u ovom trenutku djeluje kao raštimani orkestar, možda i najgore u posljednjih desetak godina.
Iz ove perspektive gledajući, „modre“ u kraćem roku može osjetno podići samo napadač koji je u stanju zabiti većinu onog što mu serviraju Soudani, Fernandes ili Ćorić, a uz to nešto i sam iskreirati. Uz takvog igrača možda bi i ostali podigli formu. Eduardo da Silva čini se kao najlogičnije rješenje. Dudu bi mogao biti taj, Dinamov spasitelj, iako ne bismo stavili ruku u vatru s obzirom kako „modri“ trenutačno izgledaju. Tu možda i nema pomoći.
