Situacija u hrvatskoj košarci daleko je od idealnog. Puno toga se radilo stihijski, a kratkoročna rješenja nikad nisu ona najbolja. S njima se samo odgađa neminovno. Hrvatska će ionako vjerojatno tražiti novog izbornika za Eurobasket 2017. godine. Međutim, u ovom trenutku izbor Aleksandra Petrovića je dobar. Kad se već toliko čekalo Perasovića, a nije se imalo drugu opciju u rukavu, onda je svaka osoba koja može pomoći dobrodošla. A Petrović to jest.
Tri vijesti o kojima se priča
Aco je oduvijek bio poznat po tome što može stvoriti kemiju u momčadi, ali isto tako i brzo izgorjeti. No, njegove vrline mogle bi biti pun pogodak za skupinu nadarenih igrača koja je na zadnjem okupljanju izgledala svakako, samo ne kao momčad. A očito je i jedini koji je bio spreman uzeti 'vrući krumpir' na jedno ljeto. Dugoročno to ne rješava glavne probleme naše košarke, ali moglo bi barem kratkoročno nešto promijeniti. Za početak - pristup.
Hrvatska mora biti znad svih
Hrvatskoj je prijeko potreban maksimalan angažman svih unutar i oko reprezentacije. Posljednji debakl jasno je dao do znanja da nije važno gdje nam igraju igrači, nego kako i koliko su spremni žrtvovati se jedan za drugoga, pa i samu reprezentaciju. I tu ne bi smjelo biti popusta. Nebitno kako se tko zvao i što je dosad napravio. Previše puta se ponavljala jedna priča, a onda dogodila druga.
Petrović je prihvatio izazov koji neće biti nimalo lak. Cilj je plasman na OI, a da bi stigli u Rio potrebna je maksimalna mobilizacija. Puno se vremena već izgubilo, igrače nitko nije kontaktirao i nejasno je na koga će se moći računati ovo ljeto. To je tek posao koji čeka novog izbornika. Na njemu je da vidi s čime sve raspolaže i na koji način će pokušati stvoriti ono što njegov prethodnik nije uspio. Ali mora biti beskompromisan.
Hijerarhija unutar momčadi
Ne smiju prevladati osobni interesi ispred nacionalne selekcije. Trebalo bi odrediti viziju igre koja će shodno tome voditi prema odabiru igrača. Naravno da su neki nezamjenjivi, ali Hrvatska mora dobiti jasnu hijerarhiju unutar momčadi. Od kapetana koji je spreman podići glas do onog koji čeka na kraju klupe i spreman je uskočiti na pet minuta jednakim žarom kao da igra cijelo vrijeme. Drugačije ne ide. Negdje se mora podvući crta, jer u suprotnome nas čeka identičan scenarij kao u Francuskoj.
Može li Petrović sve to postići u kratkom vremenu? Možda. Za određeni dio potreban je proces i ovdje dolazimo do toga da se bez dugoročnog rješenja bez vizije teško može. Ali u ovom trenutku se trebao povući neki potez koji odmah može donijeti rezultat. Nemojmo zaboraviti da na Olimpijske igre ide samo pobjednik kvalifikacija. Petrovićev izbor možda ne garantira instant uspjeh, ali ne bi ni jedno drugo rješenje.
Stručni savjet i HKS mogli su i trebali ranije posjetiti Perasovića i vidjeti koje su mogućnosti na stolu. Isto tako trebalo je razmišljati o planu B. Ovako se stjeralo u kut i dovelo u situaciju da je većina etabliranih hrvatskih stručnjaka zauzeto. Pokušalo se i sa strancem, ali očito je bilo previše prepreka. Iako je Šarić nedavno izjavio da ne bi imao ništa protiv takve opcije, a vjerojatno i još neki igrači. No, s obzirom na činjenicu da nema dovoljno vremena, možda i dobro da se nije ušlo u kratkoročni eksperiment sa strancem.
Bit će novih lica
Trenutno je najvažnije da se postigao konsenzus oko novog izbornika koji je odmah najavio određene promjene. Sigurno će tu biti novih lica, a među onima koji su prvi zaslužili priliku svakako su Ante Žižić i Marko Arapović. No, oni možda neće biti jedini. Aco je preiskusan i dobro poznaje hrvatske prilike, ali trebat će mu i sreće. U posljednjem mandatu je nije imao, kao i još nekih stvari koje su nas udaljile od borbe za medalju. Ali i zadnji je koji je s Hrvatskom uzeo medalju.
