Što spaja Zdravka Mamića i Florentina Pereza, čelne ljude zagrebačkog Dinama i Real Madrida? Cinici će reći ne odveć izražen smisao za izbor trenera, a optimisti ili možda realisti će dodati - fantastične marketinške sposobnosti. Jedan sjajno „polira“ igrače i još bolje ih prodaje, a drugi velebno prodaje imidž kluba, dresove, televizijska i sponzorska prava...
Tri vijesti o kojima se priča
>> Rijeka može dotući Dinamo: Maminjo strahuje za titulu prvaka!
>> Zašto je Zdravko Mamić loš menadžer, a Damir Gojanović dobar
Maminjo je u karijeri poskidao gotovo nebrojeno trenerskih „glava“, neke i po nekoliko puta, a ni Perez nije daleko. Obojica su u nekim situacijama vukli dramatično loše poteze, Maminjo najviše s trećim vraćanjem Jurčića i Ivankovića, a Perez s potpuno nerazumnom „likvidacijom“ Vicentea Del Bosquea u prvo mandatu na mjestu predsjednika „kraljevskog kluba“.
Del Bosque - najveća pogreška Pereza
Perez je „bacio niz štange“ trenera koji je donio Realu dvije Lige prvaka i dva prvenstva, i to samo zato što se imidžom nije uklapao u njegovu projekciju trenera koji bi trebao voditi „kraljevski klub“. Povijest je pokazala da je to bila kobna odluka za Pereza, od tog trenutka po njega je sve krenulo naopako, „galaktički projekt“ urušio se poput kule od karata, pa je uskoro pod pritiskom javnosti morao napustiti predsjedničku fotelju.
Mamić je pogodio s pojačanjima, ali ne i trenerima
Teško da će se slična huda sudba pogoditi maksimirskog šefa, ali njegova priča ima dodirnih točaka s Perezom. I Maminjo je ovog ljeta krenuo u stvaranje „mega-momčadi“, duboko je posegnuo u džep, doveo nekoliko zanimljivih pojačanja, ne može se reći da Soudani, Fernandes i Pinto nisu dobri igrači, promašio je tek sa Sareom, koji je očito zalutao u Dinamo, no što to vrijedi kada je za upravljač „ferrarija“ postavio vozače kojima je limit „golf dvojka“.
Kad je imidž važniji od stručnih kvaliteta
Perezu ni u drugom mandatu ne ide onako kako se nadao. Mnogi će se analitičari složiti da je grdno pogriješio kada je već nakon prve sezone smijenio Manuela Pellegrinija, koji je za najboljom Barcom u povijesti te sezone zaostao samo tri boda, ali je svejedno dobio nogu. Perez je bio uvjeren da je Mourinho idealan za Real.
Iako su u Madridu mnogi bili skeptični prema Mourinhu govoreći da nije trener za Real, s obzirom na stil igre koji preferira, Perez je bio uvjeren da će Portugalac donijeti trofeje, a uz to mu je imidžom sto posto odgovarao. A imidž je Perezu, ako ćemo zaključivati na primjeru Del Bosquea, važniji od stručnih kvaliteta.
Mourinho donio Realu samo jedan važan trofej
Koliko god se Perez trudio opravdati Mourinhovu eru na Santiago Bernabeu, statistika je neumoljiva – samo jedan trofej. Reći će netko - a Kup kralja. Budimo ozbiljni, od kada to Real računa taj trofej za ozbiljno? Dakle, Perez je već „sahranio“ dva velika imena, a na putu je i treće. Carlo Ancelotti neće dugo izdržati nastavi li Real s rezultatima koje trenutačno postiže. Dobije li Ancelotti „po lampi“ na Camp Nou, mogle bi se zavijoriti bijele maramice Bernabeuom, a onda mu nema pomoći.
Maminjo - 'kralj kraljeva' za prodaju igrača
Kako god, teza da Perezu i Maminju ne ide izbor trenera stameno drži vodu, no zato im ide „pravljenje novca“.
„Jedino što u Dinamu funkcionira na svjetskoj razini jest marketinška prezentacija igrača“, nedavnom nam je u nevezanom razgovoru kazao jedan maksimirski „insider“.
A zna se tko vodi tu službu. Maminjo je po tom pitanju „kralj kraljeva“.
Treba samo baciti pogled na listu igrača koju je prodao za vrtoglave cifre i sve će biti jasno. Bilo je tu pravih igrača i igračina, ali bogme nisu baš svi bili „modrići“, bilo je tu i „letvi“ i „mačaka u vreći“ koje je „utopi“ a da nitko ne zna kako i na temelju čega. Nismo li često slušali žalopojke iz Splita kako Mamić bolje prodaje i „ modre tarabe“ nego Hajduk svoje najbolje igrače?
Na sličan način 'gase požare'
I Perez je, doduše na drugi način, svjetski kralj marketinga, dokazano zna napraviti novac. Real puno troši, ali isto tako njegovi prihodi probijaju sve barijere. Slično je i s Dinamom na hrvatskoj razini. Njih dvojica imaju i sličnu metodologiju gašenja požara: kada zaškripi, posežu u novčanik. I jedan i drugi gnjev navijača smiruju „slatkim bombonima“, odnosno pojačanjima. Naravno, svatko na svojoj razini mogućnosti.
Perez ide po Iniestu, a Mamić po Eduarda
Eto, nije li Mamić najavio da će zamijeniti sve igrače i trenere ako ustreba. I Perez će to napraviti, ne baš doslovce, ako prođe još jedna sezona bez velikog trofeja. Prema nekim informacijama mogao bi posegnuti u dvorište najljućeg rivala – Barcelone.
Navodno je na meti Iniesta, ali do njega će jako teško, iako je pripremio više od stotinu milijuna eura, no Barca ima još privlačnih eksponata... Mamić u dvorištu najljućeg suparnika nema bogzna kakav izbor, pa „Iniestu“ traži na drugom mjestu, točnije u Šahtaru. S dolaskom Eduarda zaklonio bi sve probleme.
Imaju isti 'feler' - svuda guraju prste
I Maminjo i Perez su bogodani biznismeni, ali imaju i isti „feler“ – vole gurati prste u baš sve pore kluba. Jedan radi selekciju igrača tako da proda Ozila, pa sada traži zamjenu koju će platiti dvostruko više, a drugi dovodi jedne te iste trenere i uludo baca novac na otpremnine... Kada bi se samo držali svojeg djelokruga rada, gdje bi im bio kraj. No, nitko nije savršen...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
