Najprije definirajmo pojmove: Zdravko Mamić je vrlo uspješan pregovarač kod prodaje igrača. Sjajan trgovac koji uglavnom uvijek postigne traženu cijenu za svoj proizvod. Prodao je puno igrača u ugledne klubove za velik novac i na tome mu svaka čast.

>> KOMENTAR IVICE MEDE: Rijeka može dotući Dinamo, Maminjo strahuje za titulu prvaka

Upravljanje klubom i donošenje ključnih odluka za uspjeh

No, to nije tema ovog članka. Tema ovog članka je upravljanje klubom i donošenje ključnih odluka za sportski, ponavljam sportski uspjeh ili neuspjeh.

Zašto je, dakle, Zdravko Mamić na tom području loš, a Medveščakov guru Damir Gojanović dobar menadžer?

Zato što je Zdravko Mamić, baš zbog gore opisane vrline, sve ostalo potpuno podredio velikom „plusu“ u rubrici „prodaja“, uključujući i sportski uspjeh. Gojanović nema mlade talente koje bi lifrao za velike pare, pa se tim sportom ni ne bavi i koncentriran je na sportski uspjeh.

Zato što Gojanović ima Aarona Foxa i Marka Belinića, koji pomno prate tržište igrača i imaju uistinu dubinske informacije. Pa onda izmisli i na posudbu dovede Wilsiea, a kad se ovaj mora vratiti u Finsku, već spreman čeka Matt Ellison. A taj Ellison ima nekoliko sezona iskustva u KHL-u i igrao je s nekim sadašnjim igračima Medveščaka, pa uigravanje ne bi trebalo biti problem.

Dinamove informacije s tržišta slobodnih igrača su takve da im izvjesni Alieu Darbo „proda foru“ da je igrao u Wiganu, a o dovođenju igrača profila Bakaryja Sarea jednostavno ne znam što bih napisao.

Zato što je nekritičkim i neprincijelnim popuštanjem Sammiru, Zdravko Mamić pomogao da se taj nedvojbeno talentirani ali i autodestruktivni mladić uspješno samouništi. Usput je izazvao i nezadovoljstvo i podjele u svlačionici. Kada se kod Morencyja i Zanoškog počeo javljati „Samirov sindrom“, napustili su brlog u roku odmah.

Zato što je Gojanović svojim igračima obećao da će plaću zaraditi uz krv, znoj i suze. Mamić, kad želi pokazati kako je jak, izjavi da će Dinamo biti prvak i ove sezone, a i sljedeće. I onda se čudi što mu igrači ne idu „glavom na kopačku“? Zašto bi, kad će ionako biti prvaci, „pa Mamić je obećao...“?

Strah od gazde

Zato što Gojanović sluša i shvaća što mu kažu stručnjaci iz pojedinih sektora, ponajprije Fox i Belinić, ali i stručnjaci za PR, marketing i slično. U Mamićevom okruženju se svi vječno slažu s gazdinim mišljenjem i boje se da ne ispadnu iz zlatne kočije u kojoj se voze. Uostalom, koliko novaca je Mamić podijelio raznim savjetnicima i trenerima, a nitko se nije usudio savjetovati (što i slijepac vidi) da mu za ozbiljan nogomet nedostaju barem dva pristojna stopera?

Zato što je Gojanović uspio „projekt Medveščak“ ubaciti u KHL i time riješiti problem koji je Dinamu nerješiv: sada i igrači kalibra Cheechooa i Montadora (koji mogu birati gdje će igrati) rado dolaze u Zagreb jer im je KHL mamac. Dinamo ne može kupiti adekvatnu zvijezdu iako ima novca, OK, to su razlike između nogometa i hokeja. Ali, Medveščak ne bježi od novih ideja i izazova koji izgledaju nedostižni. Dinamo je posve nesklon iskoracima: ima li boljeg dokaza od stalno istih trenera koji se neuspješno rotiraju na klupi?

Mamić se voli pohvaliti činjenicom da je Dinamo super uspješno poduzeće koje marljivo i izdašno uplaćuje porez u državnu kasu. Od plaća, koje su također pristojne i redovite, živi 150 ili 200 obitelji. To je super, ali Dinamo je sportski klub, a ne drvni kombinat koji se treba hvaliti povećanjem zaposlenosti. Pod povećalom su igra i rezultat.

Nemam pojma koliko ljudi je zaposleno u Medveščakovom staffu, niti me je to briga. Znam da imaju pet pobjeda zaredom u drugoj najjačoj hokejaškoj ligi svijeta. I to je ono što se računa.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.