Jose Mourinho u Madridu je uspio u svom naumu. 'Double-decker' ispred gola Londončana bio je nerješiva enigma za domaćina. I dok su se Mourinhovi fanovi divili i trudili opravdati tu 'taktiku', brojni stručnjaci upozoravali su kako Portugalac baš i nije profitirao s 0:0.
Tri vijesti o kojima se priča
Najbolji igrač kritizira Mourinhovu taktiku: 'Ne igramo nogomet!'
Jasno, u uzvratu je trebalo odigrati i nešto nogometa. Chelsea je u finale vodila isključivo pobjeda, ali ne bi Mourinhu, niti vojsci njegovih obožavatelja, smetalo niti novih 0:0. Pa čak ni poslije 120 minuta igre, pod cijenu da o pobjedniku odlučuje rulet 11-eraca.
Gdje je tu nogomet? Na to 'murinjovci' će povući onu čuvenu 'cilj opravdava sredstvo' i pričati kako je The Special One najbliži tome da postane prvi trener koji je Ligu prvaka osvajao s tri različita kluba.
Srećom, neko vrijeme još će pričekati na taj podvig. Jer sinoć je na Stamford Bridgeu pobijedio nogomet. Maleni patuljak posramio je Mourinha i Chelsea, gotovo u istoj mjeri kao večer ranije Real Guardiolu i Bayerna.
Premda Mourinhu nije zamjerio bunkerčinu na Calderonu, a priznat će da ga smatra i svojim idolom, Diego Simeone zapravo je opalio šamarčinu slavnom kolegi. Trebat će Mourinhu neko vrijeme da se oporavi, jer definitivno je da ga čeka nova sezona bez trofeja. Iako je na ulazne transfere ulupao više od 120 milijuna eura.
Samo Willian, doveden 'murinjovskom logikom' - da ga ne bi dovela domaća konkurencija - plaćen je 35 milijuna eura. Ista tolika je tržišna vrijednost Diega Coste, kojeg će Atletico unovčiti i za veći iznos, nakon što je ovaj eksplodirao u sustavu imenjaka Simeonea.
Četiri puta skuplja momčad, a 'najbolji trener svijeta' ostaje zbunjen kad primi gol za 1:1
Hoćemo li dalje? Prvih 11 koji su sinoć istrčali na Stamford Bridge, madridski Atletico okupio je za 56 milijuna eura. Što je za dva milijuna eura manji iznos od onog koje je Chelsea iskrcao za Torresa. Početna postava Mourinha koštala je pak više od 220 milijuna eura.
Pa premda sa četiri puta jeftinijim sastavom, te u svom prvom polufinalu Lige prvaka, za razliku od Mourinhovog osmoga, Diego Simeone imao je plan B. Da Atleti nisu neviđenom lakoćom 1:0 preokrenuli u 1:3, vjerojatno bismo upoznali i plan C, D… Za razliku od Mourinha, čija se taktika svodila na - 'ne smijemo primiti pogodak'. Kad je Adrian tik prije odlaska na odmor pogodio za 1:1, Jose je ostao zbunjen i bez ikakve ideje.
Razlog je jednostavan, isti onaj zbog kojeg Mourinho neće uzeti niti Premierligu. Od igre nije stvorio niti 'i', a o prepoznatljivom stilu da ne pričamo. Osim ako stilom ne smatrate parkiranje autobusa ili kako se to ušminkano kaže, 'organiziranu' i 'discipliniranu' igru.
Istu onu igru koju Mourinho zamjera svim onim liliputancima siromašnog kadra i još siromašnijih financija, koji su jedinim što znaju igrati – bunkerom – Chelseaju u prvenstvu otimali hrpu bodova?
Od West Hama, Crystal Palacea i sličnih takvo što je očekivano i razumljivo. Ali zar 'najbolji svjetski trener' ne može bolje? Zar ne može biti mrvicu inovativniji, pa i hrabriji?
Šest puta ostao bez cilja: Je li vrijeme da Mourinho promijeni sredstva?
Četvrto uzastopno i ukupno svoje šesto polufinale Lige prvaka sinoć je izgubio Jose Mourinho. Nitko ih nema osam, kao on, na čemu mu treba skinuti kapu. Bez dileme. Ali legitimno je pitati, kad već 'cilj opravdava sredstva', zašto je Mourinho čak šest puta ostao bez cilja? Je li došlo vrijeme da promijeni sredstva?
Marca je iskoristila sinoćnji trenutak i bocnula Mourinha, preimenovavši ga u 'The semifinal One'. Nakon što je dobio novi, ubrzo bi mogao ostati bez starog nadimka. Nadmudri li Ancelottija u Lisabonu i uzme li Primeru, novi The Special One za mnoge će biti Diego Simeone.
Eventualnim osvajanjem Lige prvaka i domaće titule, Simeone bi nadmašio čuvene uspjehe Mourinha s Portom. Jer ne zaboravite, u manje od dvije godine, Atleticu je već donio Europsku ligu, Superkup Europe i Kup Kralja.
Svi oni epiteti kojima vam žele uljepšati Mourinhovu igru 'za gol manje', u stvari krase nogomet kojeg nudi Diego Simeone. To je pravi 'muški' nogomet, a Atletico momčad koja se fizički, tehnički i taktički može nositi baš sa svima. I tika takom Barcelone, i super okomitim nogometom Reala, i eto, bunkerom Mourinha.
Briljantni Simeone, toliko dobro došlo osvježenje na vrhunskoj trenerskoj sceni, nerijetko u intervjuima slavi 'muda' svojih igrača. Bome ih ima i on. Upravo zato i jest tu gdje je…
