Italija je enormno bogata nacija. Povijesno, kulturološki, prirodnim ljepotama, zasigurno je pridonijela napretku ljudske vrste u raznim sferama, a u sportskom su smislu također specifično veličanstveni i uspješni.
Tri vijesti o kojima se priča
Jannik Sinner nije slučajno, i prije strelovitog pozicioniranja u muški teniski vrh koji se dogodio tek ovu jesen, odabran kao glavni maneken te ambasador Nikea i brojnih brandova. Jasno da se znalo za njegov ogroman potencijal, u muškom tenisu Talijani, a i teniski svijet žude za šampionom, to u biti nikad nisu imali, a Jannik je označen "Mesijom" koji će podignuti talijanski tenis uz bok nekim stalnim velesilama što se upravo i događa.
Rivalstvo s Alcarazom od ranih dana
No, ne postaje se u "bijelom sportu" štovan i cijenjen od svih isključivo zbog vještina i sportske klase.
U tom pogledu, Jannik i njegov rival već iz tinejdžerskih challenger dana, Carlos Alcaraz, legitimni su nasljednici Federera i Nadala, a potvrdu dobijamo kako na terenu, tako i u tim priznanjima poput "fan favourite" koje je dodijeljeno Sinneru. Znamo da je ta nagrada bila rezervirana za Rogera koji je maksimalan respekt uživao i kod kolega, kao i Rafa.
Uzor u svakom smislu, po svemu isto vrijedi za Carlosa i Jannika, zapitat će se teniski puk čime smo mi zaslužili da svake generacije imamo privilegiju uživati u takvim veličinama i njihovim isprepletenim karijerama, rekordima koje ganjaju i ruše, a pritom su ljudi koje bi svaka majka i otac voljene kćerke za zeta poželjeli.
Rođen na graničnom dijelu predjela između Austrije i Italije, u Tirolu, u prekrasnom San Candidu, mjestu radnje popularne serije "Korak do neba" s Terence Hillom u glavnoj ulozi, ne čudi što je skijanje bila glavna sportska preokupacija obitelji koja je ulagala puno sredstava i nade u Jannika od jako ranih životnih dana. Usporedno je osim toga išao na nogomet i tenis(koji je u međuvremenu u osnovnoj školi zapustio da bi ga otac nagovorio da opet pokuša što se ispostavilo krucijalnim, mada tko zna, postizao je vrhunske nacionalne rezultate u veleslalomu). Dakle, vrlo slična poveznica s Novakom Đokovićem, koji je također jasno volio nogomet. Jannik i Novak dijele i talijanski klub za koji navijaju, a riječ je o AC Milanu.
Pokupio ono najbolje od Talijana i Nijemaca/Austrijanaca
Dodatna marketinška vrijednost Jannika je što su mu u biti materinji njemački i talijanski jezik, a i engleski je lako usvojio. To što u sebi genetski, iskustveno te prihvaćeno nosi dijelom germanski, dijelom talijanski stil, posebno je značajno jer zasigurno ga je izgradilo u kompletniju personu, usporedno s igračkim rastom. Navedeno se odnosi na uvriježene generalizirane mantre koje ipak imaju smisla, posebno u liku i djelu Jannika Sinnera.
Radna etika, školska tehnika, hladnokrvnost, slobodoumnost, improvizacija, taktička obučenost.
Skupio je sve najbolje što je odlika Nijemaca, u ovom slučaju Austrijanaca, odnosno Talijana mada ponekad izgleda kao da mu je uteg što traži identitet te ga povuče na ovu ili onu stranu, nekad suviše strpljiv i metodičan, a ponekad vruća krv i srljanje dovedu do tog da se "skrati ruka" ili da je u grču te posljedično nastane popularni "choke".
Već 2022. apsolutno je Jannik bio spreman za velike stvari, realno je igrao kvalitetnije na Slamovima u odnosu na 2023., izuzevši možda Australian Open (ispao od istog suparnika, no 2023. Tsitsipasu nije ispala rutina), unatoč težem ždrijebu.
Ozljede usporile brži uspon
Ozljede su isključivi uzrok što je Sinner u 2023. ušao izvan Top 10 i van fokusa glavnih očekivanja. Ozljeda ga je zaustavila u Miamiju protiv Cerundola, na Roland Garrosu protiv Rubleva nakon sjajnog prvog seta te su ga stalno izbacivale iz ritma. Izdvajam meč iz Monte Carla protiv Zvereva koji je završio pod upitnom vidljivosti reflektora, definitivno jedan od kvalitetnijih "best of 3" duela zadnjih godina.
Ono što je postalo zabrinjavajuće, nanizao je nakon te predaje Rublevu čak četiri Slama na kojima je ispao porazom u petome setu. Đoković na Wimbledonu (vodstvo 2-0 dominantnim izdanjem, no potom nije bio konkurentan), Alcaraz na US Openu (tarapana od početnog do zadnjeg udarca, apsolutno podsjetilo na rivalstvo Nadal-Đoković, propušten servis za meč. Tsitsipas na Australian Open pa Altmaier na Roland Garrosu prošle godine.
Wimbledon 2023. donio mu je kao naručen ždrijeb do polufinala s Đokovićem u kome je izgubio u tri seta, no rekao je da se osjećao kako ima više šansi pobijediti nego godinu ranije. Koliko god čudno zvučalo, bio je manje više al pari u svakom setu, no konsenszus je bio "nikad velikog šampiona od ovog dečka, standardni new gen choke" te je malotko smatrao da je Sinner bitno bolji igrač i da napreduje.
Itekako je bilo rezona za takvu tvrdnjum iako je osvojio Toronto, tj. prvu veliku Masters titulu. Treba reći da mu se i tu prilično posložilo i otvorilo, a finalni suparnik opet kao naručen, De Minaur, kome su većina top igrača loš matchup zbog svojih limita u fizikalijama i jačini udaraca.
U ljeto 2022. krenulo se stvarati ono što je trenutno postigao
Ljeto 2022. donijelo je tri obračuna s Alcarazom na potpuno različitim uvjetima, dijelovima Europe/Svijeta i u kojima je Jannik bio jako blizu da upiše 3/3 pobjede od čega dvije na Slamovima. Na US Openu je bio taj krajnji i tu se pružala perfektna prigoda za osvajanje, što je Carlos i postigao fenomenalnom borbenošću još iz meča ranije s Čilićem pa do kultnog (prvog takvog međusobnog od valjda desetak koje ih čeka) međusobnog obračuna u četvrtfinalu, i potom protiv žilavih Tiafoea i Ruuda u životnoj formi. Čilić i Ruud bili bi suparnici Janniku na putu do finala s Nadalom na Roland Garrosu 2022., da je prošao Rubljova, čisto za podsjetnik.
U 2023. jest pružio sjajan nivo na Indian Wellsu-Miamiju, razmijenio s Alcarazom u polufinalima prolaze u "decideru", no ponovno je šaptom pao u finalu(u Miamiju 2021. Hurkacz ga je svladao u prvom velikom finalu kakvih bome nije bilo u te dvije godine). Ponovno neki fizički problemi, u europskom dvoranskom dijelu također Medvedev nepremostiv za 0-6 u "head to head", od čega je najbliže bio u Torinu kad je kao rezerva uskočio na Finals. Dakle, već 2021. je on postizao dobre rezultate i bio Top 10 level, raznio Hurkacza pa u "decider" tie break poraz od Daniila.
Sve do Pekinga 2023., sumnja u to da će Sinner postati top klasa te biti ravnopravan takmac Alcarazu i Đokoviću dok se još natječe i dominira, pa i Medvedevu te Tsitsipasu i ostalima s kojima je imao grozan head to head score te neusporedivo slabije rezultate, bivala je sve veća.
Nestrpljenje je raslo budući da je s 19 godina postao najmlađi četvrtfinalist Roland Garrosa od Đokovića te Nadala ranije, koji je tad na 19.rođendan u debiju izborio finale srušivši Federera, a onda i osvojio protiv dopingiranog Puerte. Postao je najmlađi pobjednik ATP turnira od Nishikorija 2008. U odnosu na sve ostale aktivne igrače, do 100 pobjeda je došao s najmanje poraza/mečeva nakon Nadala(100-37) te Đokovića (100-43), s omjerom 100-47.
Medveded je dugo bio crna mačka
Prikazivao je protiv Alcaraza da, kad se izvuče najbolje iz njega, on je iznad Medvedeva, Tsitsipasa, Rubleva&co. te je itekako bilo zabrinjavajuće pratiti Jannikovu 2023. od Miamija do Pekinga. Veći dio 2023. on je bio ispod svoje razine, posebno na Slamovima s vrhuncem kiksa protiv Altmaiera u Parizu.
Prekretnica je dvoboj s Dimitrovom, tu se mučio s želučanim tegobama, nekako se pribrao te potom se ne osvrćući punih 50 dana postao definitivno najbolji igrač svijeta. Po meni nedovoljno da pokupi razno razne nagrade zajedno s trenerima, naveo sam i činjenični usporedni prikaz zašto, no OK, svakako je u ovom konkretnom slučaju, tzv "recency bias" podosta relevantan.
"Head to head" protiv Medvedeva kroz uzastopna finala te dvoboj na Finalsu doveo je do 3-6, u tom Pekingu nadjačao ponovno Alcaraza, jedinog od najboljih s kim ima plus u međusobnim mečevima. Igrao je s Đokovićem tri meča unutar 11-12 dana indoor, 2-1 za Sinnera s time da je podbacio u finalu domaćeg Finalsa što bi mu bila najveća titula, šlag tog gotovo perfektnog dijela sezone nakon US Opena (poraz od zahuktalog Sheltona u Šangaju poremetio dojam, no bio je dobrodošao u smislu psihofizičkog oporavka dok je Sheltonu uzvratio veoma skoro u Beču, oba dvoboja bila jako tijesna).
Taj zadnji duel s Đokovićem u biti je bio krucijalan u polufinalu Davis Cupa, nakon toga i u parovima je Sinner s partnerom svladao Đokovića i partnera, a onda finale opet kao naručena Australija s De Minaurom (dakle, njega je pobijedio za osvajanje NextGen Finalsa u Milanu, u jesen 2019. te na putu do prve ATP titule u Sofiji, u jesen 2020. pa 2023. za lagano osvajanje "Salatare", a i spomenuta 100. pobjeda na Touru stigla je protiv Alexa, na brzoj zemlji Madridskoj).
Ključni potez povukao je s 13 godina
Počeo je Jannik "vraćati kredit" talijanskome narode koji je vječno zahtjevan i gladan samohvale i prisvajanja kolektivno u bilo čemu pa tako i sportu, što jasno vrijedi i za nas kako nas nazivaju "Jugiće".
Jannik je sam odlučio s 13 godina otići kod Piattija, raskrstio je s bavljenjem nogometom i skijanjem, shvatio da ga tenis ispunjava jer je prostor za pogrešku u odnosu na skijanje nemjerljivo širi, mogućnost ispravljanja kroz jedan game, da ne pretjeram pa kažem poen neusporedivo veća, a timski sport ipak donosi činjenicu da stalno uvelike ovisiš o suigračima te se pronašao u ovome i sigurno pogriješio nije.
Živio je u obitelji hrvatskog trenera Luke Cvjetkovića, a teniski razvoj je postao ultimativni životni cilj. Piatti je poznat po ustrajanju na taktici, tjera pulene da stalno razmišljaju i sigurno je u tim "laboratorijskim" uvjetima putanja Sinnerove krivulje teniski i karakterno, što ide ruku pod ruku, išla pravim smjerom, no pitanje je da li i dovoljno brzo, dovoljno dinamično.
Što bi bilo kad bi bilo nema smisla razglabati, no u pravom momentu, upravo nakon što ga je Tsitsipas lakožom izbacio u četvrtfinalu Australian Opena 2022., Jannik je ponovno inicirao promjene, razišao se s Piattijem te pozvao prijatelja Vagnozzija u pomoć da zajedno kroče kamo po kvaliteti pripada. To sigurno nije taborenje na rubu Top 10 te stalni problemi i oscilacije s osnovnim udarcem, prvim servisom kod kog i dalje eksperimentira te mijenja položaj i tehniku.
Darren Cahill čovjek je koji će ga odvesti do vrhova
Trebao mu je podražaj stručnjaka pod čijim vodstvom je Cecchinato ispisao senzacionalne stranice talijanskog tenisa, on je bio zadnji u nizu "anonimusa" koji su za vrijeme goleme krize 2017. i prvog dijela 2018. izbacivali Đokovića.
Čitav stožer Jannika sastoji se od osoba od velikog povjerenja, od stručnjaka koji su radili u velikim sustavima u timskom sportu, a završni dodatak je Darren Cahill, trener Hewitta kad je ovaj postao najmlađi broj 1 i Agassija kad je ovaj postao najstariji broj1 ikad!
Da je Fernando Verdasco bio stalno u suradnji s Darrenom, who knows? Andy Murray? Ana Ivanović je također bila broj 1, dijelom surađivala na programu s njime, no tad se posvetio radu kao stručni TV analitičar na ESPN, neprestano je radio u skladu s tehnološlim napretkom, usvajao te nametao trendove. Jedan je od zaslužnijih za recentni analitički upliv podataka i na TV kao i pomoć u analizi za same igrače/trenere diljem svijeta putem određenih platformi koje je razvijao. Ipak, vjerojatno je najpoznatiji po uzdizanju Simone Halep na tron, u dva intervala joj je bio mentor, a Simonina sunarodnjakinja Cirstea također je Darrena odabrala za trenera. Killer je nadimak za Darrena Cahilla, sigurno je unio "killer dodatke" nasušno potrebne Janniku.
Pinpoint stance iliti položaj s nogama zajedno pri izbačaju servisa postao je recentno njegov forte, nekoliko puta posljednih godina je mijenjao položaj i sam izbačaj, položaj tijela, veliki faktor odličnoj formi jest poboljšana preciznost, varijacije servisa, iako ostaje pitanje prvog servisa na otvorenom, u uvjetim koji nisu laboratorijski kao na indoor natjecanjima. Goran Ivanišević sigurno bi kao pridružen član u staffu sjeo perfektno, kazao je u talijanskim tiskovinama prije godinu i pol da je detektirao pogreške u tehnici te poziciji pred servis Talijana i da zna kako bi korigirao te stvari, no sada je u svojstvu suparnika koji mora pripremati Jokera za duele s Tirolcem.
Forehand i backhand udara izrazito snažno i s ponajviše obrtaja (top spina), po stilu i sjajnom lateralnom kretanju, promjenama pravaca, urođenom osjećaju i refleksima na reternu, ne bi trebalo biti nekih podloga/uvjeta u kojima nije elitan. Iako, zemljana podloga jest definitivno ona u kojoj jest najmanje goropadan bar zasad, makar je nastanjen u Monte Carlu gdje je nastanjen i zemljani masters turnir. Jedan od upečatljivih mečeva njegove karijere je također odigran u Monte Carlu, 2022. protiv Zvereva.
Podsjeća na Berdycha koji nije jednodimenzionalan
Usporedbe? Faca, visina, ten zaista podsjećaju na Berdycha koji je također lupao forehand i servis, no bio je prilično jednodimenzionalan što ga je vjerojatno koštalo, uz nesreću da je njegov prime bio u generaciji Federera, Nadala, Đokovića, Murraya i ostalih.
Mnogi uspoređuju Sinnera s Đokovićevim i odista što također stoji u tehničkom dijelu. Moćan i stabilan dvoručni backhand, sjajan osjećaj na returnu. Obojica "s planine", obojica koriste tu skijašku crtu itekako u proklizavanjima, kretnjama na osnovnoj liniji, "elastičnost". Isto tako, Đoković se u ranim danima karijere mučio s ozljedama, bolestima dišnim putevima, a također je mijenjao strateške odrednice igre, unaprijeđivao servis, pogađao s izborima trenera. Po allround komponentatama, vjerojatno nema podudarnijih igrača, a bogatstvo je da jedan naspram drugog prsa o prsa se bore za velike titule. Stižu iz podosta različitih okruženja, prilično su drugačije ličnosti, a Talijani bi bili zadovoljni ukoliko Sinner dosegne petinu Đokovićevih uspjeha.
Carota Boys? Navijači Tirolca postali su hit, a tek će i u većem broju pohoditi arene širom svijeta te davati narančasti, zdravi vitaminski štih teniske audijencije. Jannik je mrkvu u pauzi između gemova umjesto banane znao upotrebljavati, a ionako nalikuje ginger boyu s pjegicama, boji kose, čitav onako dječačkog "looka". Ne bude li nepredviđenih posrtaja, Jannik Winner je nadimak koji će uskoro postati prepoznatljiv, a Italija će započeti raspravu je li Jannik Sinner ponajbolji sportaš "Čizme" u njenoj povijesti.
Rođen u ljeto 2001. u Olimpijsku 2024. ušao je kao četvrti na svijetu, kao apsolutni izazivač iliti contender za postati Grand Slam šampion, olimpijski medaljaš te mož da i za postati broj 1. U idealnom periodu sjever Italije je ugošćavao(Torino ostaje domaćin) završne turnire godine, Next Gen i ATP Finals, Jannik je naravno apsolutni fan favourite u Italiji. Osjeća se ugodno pod pritiskom očekivanja, naboj publike ga ne remeti, daje mu dodatnu iskru i ponajbolja verzija od njegove strane upravo je prikazivana tamo, kao i u Davis Cupu. Monte Carlo i Rim su naravno 2/3 zemljane 1000 uvertire u Roland Garros, Sinner će i na tim turnirima uživati status domaćina u svakom pogledu.
Janniče, tek će da ti kliče!
