Sve je počelo još 1989., kada sam kao devetogodišnji klinac prvi put pokazao interes za ono što se događa „down under“. Iz Melbournea su tada stizale vijesti o teniskom čudu iz Splita, 17-ogodišnjem kvalifikantu u četvrtfinalu, a ja sam se zakačio na tog golobradog mršavka i sljedećih dvanaest godina pratio svaki njegov korak na terenu, doživljavao nadrealnu sreću zbog njegovih trijumfa i padao u opasnu „bedaru“ kad bi stvari krenule u krivom smjeru.
Tri vijesti o kojima se priča
I tako sve do jednog prekrasnog srpanjskog ponedjeljka 2001. kada sam opijen najvećom srećom, koju mi je sport ikada pružio, shvatio da je krug konačno zatvoren i da je moja dugogodišnja „zaluđenost“ tim klincem s Firula honorirana najljepšom „nagradom za vjernost“. Te 1989. o Goranovim pothvatima u Melbourne Parku mogli smo samo čitati u novinama ili gledati u kratkim dnevničkim prilozima, jer prijenosa iz Australije nije bilo. Srećom, u 90-ima slika iz Melbournea stiže u naše domove i od tada traje ritual koji će mi i ove godine do kraja mjeseca uljepšavati jutra.
„Može li itko srušiti Novaka Đokovića?“, majka je svih pitanja u Melbourneu. Branitelj naslova odlučno poručuje kako kreće u ponavljanje lanjske sezone iz snova, a samopouzdanje je dodatno učvršćeno uvjerljivim trijumfom u Abu Dhabiju. Istina, u pitanju je bila egzibicija, ali kad Federeru i Ferreru date samo tri gema raspoloženje mora biti na maksimumu, makar se igralo samo za bogati honorar.
Prva ozbiljnija prijetnja Đokoviću bi trebali biti Roddick ili Raonic u osmini finala, kolo kasnije čekali bi Ferrer, Gasquet ili Tipsarević. Od reda vrhunski tenisači, ali protiv novog vladara teniskog svijeta i teški autsajderi. Koliko god grubo zvučalo, sam ih je Đoković doveo u takvu poziciju. Dominacija kojom je pomeo konkurenciju u 2011. teško će ikome izvan kruga Federer – Nadal - Murray dati realne šanse za svrgavanje kralja.
U „Noletovom“ dijelu ždrijeba je Murray, a prvi put nakon Roland Garrosa 2005. „ples kuglica“ spojio je Federera i Nadala prije finala. Švicarac i Španjolac sigurno su otvorili turnir. Prve prepreke (Kudryavtsev, Kuznjecov) riješili su bez izgubljenog seta i nastavljaju put prema meču koji teniski svijet s nestrpljenjem iščekuje. Najveće prijetnje međusobnom polufinalu, donedavno vodećeg teniskog dvojca, trebali bi biti Berdych (Nadal), Fish ili Del Potro (Federer).
Od 16 Grand Slam naslova čudesni Švicarac četiri je osvojio u Melbourneu i čini se kao glavni konkurent Novaku Đokoviću u obrani naslova. Za razliku od Nadala, ne pati od „Noletovog kompleksa“, puca od samopouzdanja nakon fantastičnog završetka prošle sezone, a na Australian Openu uvijek se je dobro osjećao. I što je za FedExove navijače najvažnije, potpuno se oporavio od problema s leđima zbog kojih se povukao s turnira u Dohi.
Nadal je već najavio da će, nakon Australian Opena, cijelu veljaču pauzirati kako bi riješio probleme s lijevim ramenom, a koliko god logika sugerirala da je, ako već igra u Melbourneu, spreman za nastup, „Matador“ ne ulijeva povjerenje da može otići do kraja. I Ivan Ljubičić, kojeg je ždrijeb na Nadala vodio u trećem kolu, izjavio je kako mu se od velike četvorke Španjolac čini kao „najbolji izbor“.
Nažalost, taj meč u Melbourneu nećemo gledati. Ljubičić se od Australije oprostio već na startu, ni dva seta „fore“ protiv Lukasa Lacka nisu bila dovoljna, ali kako je posljednjih tjedana bio u sasvim drugom, „očinskom filmu“ poraz ga neće previše pogoditi.
Ako Ivan već neće na Nadala, mogao bi Ivo na Federera.
Karlović je konačno pronašao penicilin za Melzera. Austrijanac je do Melbournea imao 4-0 u mečevima s Karlovićem (bez izgubljenog seta), a uoči petog hrabro izjavio kako baš „voli reternirati brze servise“. Karlo je očito negdje čuo Melzerove „želje i pozdrave“, pa ispalio 78% prvog servisa i prvo kolo pretvorio u „patnje mladog Jürgena“. Još samo da prođe Berlocqa u 2. kolu i evo mu spektakla s Federerom krajem radnog tjedna.
I Ivan Dodig se nada „kapitalcu“ u 3. kolu (Tsonga), ali s obzirom na neuvjerljiv početak godine - „step by step“ (kako bi rekao hit jednog boy benda iz vremena o kojem sam govorio na početku teksta).
Za razliku od nekih prošlih (ne tako davnih) vremena, Hrvati u Melbourneu nisu u modi. Prije dvije godine imali smo polufinalista, danas bi i treće kolo etiketirali pravim rezultatom.
Takva godina, a ne nagovještaj novog trenda, nadamo se...
