Tenis je sport kojim se u Hrvatskoj možemo ponositi. Za jednu malu državu postignuti su veličanstveni rezultati.
O Goranovu Wimbledonu iz 2001. godine znamo sve, kao i o cijeloj njegovoj karijeri. Usudit ću se reći da u hrvatskoj povijesti nije bilo obožavanijeg sportaša. Dva Davis Cupa također su nešto posebno, kao i čak pet olimpijskih medalja.
No, jedan ogroman rezultat konstantno je nekako u drugom planu, a veličinom i značajem, kada gledamo objektivno, tj. bez romantiziranja cijele Goranove karijere, ne bi trebao biti niti nijansu ispod onoga što se dogodilo 9. srpnja 2001. na glavnom terenu All England Cluba.
Veliki dan na terenu Philippe-Chartier
U pitanju je ono što se dogodilo 7. lipnja 1997. godine, odnosno prije točno 25 godina. Mjesto radnje je teren Philippe-Chatrier u kompleksu Roland Garros, a na terenu su dvije tinejdžerice. 16-godišnja čudesna Martina Hingis, prva nositeljica turnira, te 19-godišnja Hrvatica Iva Majoli, tim putem deveta nositeljica.
Nevjerojatna Švicarka slovačkih korijena igrala je čudesan tenis. Nakon što je krajem 1996. godine uzela dva turnira, u 1997. je krenula furiozno. U siječnju je uzela jedan WTA turnir i Australian Open, tome je pridodala po dva turnira u veljači i travnju te je na Roland Garros došla kao najmlađa igračica na broju 1 u povijesti tenisa. To mjesto zauzela je sa samo 16 i pol godina.
S druge strane, Majoli je također u godinu ušla relativno uspješno. Osvojila je dva turnira, što je značilo povratak nakon loše druge polovice 1996. godine, u čijoj je prvoj polovici, naime, došla do četvrtog mjesta na svijetu. Ipak, u finale ovog turnira, bez obzira na to kroz kakav su ždrijeb prošle, Majoli je ušla kao veliki autsajder.
Srećom, zemljani teren nije najbolje ležao Martini. Australian Open osvojila je bez izgubljenog seta i bez potrebe za tie breakom, a protivnicama u polufinalu i finalu je dozvolila tek po četiri osvojena gema. Ovdje je bilo drugačije. Dogurala je do finala, no kroz nekoliko pravih borbi. Manje poznate Talijanka Pizzicini i Austrijanka Paulus uzele su joj po set već u ranijim kolima, dok je u polufinalu protiv Monike Seleš odradila jedan pravi rat na terenu. Ipak, došla je do finala.
Do finala je Iva "letjela ispod radara"
Iva se tamo prikrala bez prevelike pažnje. Prvo je s 2:0 prošla Kleinovu i Fusai, da bi u trećem kolu riješila i Amerikanku Grossman. Prvi pravi ispit došao je u četvrtom, u kojem je Lindsey Daveport uzela prvi set, a onda je Iva odradila fantastičan posao i plasirala se među osam. Rumunjka Ruxanda Dragomir pala je u tri seta, a u polufinalu ju je čekala Amanda Coetzer. Južnoafrikanka je meč ranije pregazila Steffi Graf i već je ona protiv Ive bila favorit. Ali, isto tako je eliminirala tenisačicu za koju Iva sama kaže da ne zna kako bi ju pobijedila te koju u cijeloj karijeri niti nije savladala.
Dakle, ova djevojka iz Zagreba došla je na turnir da ga osvoji. Nakon prave bitke na semaforu je stajalo 6:3, 4:6 i 7:5, Iva Majoli je svoje prvo Grand Slam polufinale (na kraju će se pokazati kao i jedino) odmah pretvorila u finale.
U finalu smo vidjeli vjerojatno najbolji tenis koji je neka autsajderka pružila u finalu. Neočekivano agresivnim tenisom zatekla je Hingis, koja ne da se nije najbolje snašla u početku nego je, kako je meč prolazio, izgledala sve lošije te je sve više griješila.
Ne smijemo zanemariti činjenicu da je Hingis u meč ušla s 37 pobjeda u nizu.
Gotovo na svakom servis gemu Iva je napadala "break" i iz četvrtog pokušaja ga napokon uzela, a onda je suvereno prvi set privela kraju rezultatom 6:4. Devet break prilika imala je Iva, a jedna koju je iskoristila bila joj je dovoljna. Hingis nije došla niti do jedne.
Hingis je dobro otvorila drugi set, povela je s 2:1, ponovno obranivši jednu break loptu. Ali, to je bilo sve što je napravila. Furiozna Majoli oduzela joj je iduća dva, osvojila svoja tri, ponovno bez ijedne dozvoljene break prilike te je potvrdila ogromnu pobjedu rezultatom 6:4, 6:2. Šokirana Hingis nije mogla vjerovati što se dogodilo.
Tenis kakav je Iva prezentirala teško je opisati. Najbolje ga možemo usporediti s onim što je Marin Čilić napravio protiv Rogera Federera u polufinalu US Open 2014. godine. To je ono kad ti jednostavno ide sve što pokušaš i kad svakim svojim potezom sve više izluđuješ onoga s druge strane mreže.
Hingis do RG-a u singlu nikad nije došla
Na kraju se ispostavilo kako je Majoli ovom pobjedom Martini uskratila godišnji Grand Slam, budući da je Švicarka osvojila Wimbledon i US Open. Kasnije je još pridodala dvije Australije, dok je Roland Garros ostao na još jednom finalu.
I onda kad je trebala nastaviti i postati najveća, s 20 godina se povukla iz tenisa. U vrijeme kad je bila toliko dominantna da je istovremeno igrala singl i parove te u obje konkurencije istovremeno osvajala Grand slam titule ili dolazila do samih završnica najvećih turnira.
Vratila se kasnije Martina, no od singla je brzo odustala i posvetila se parovima. Zajedno u ženskom i mješovitom paru završila je karijeru s 20 Grand slam naslova što ju svakako čini jednom od najvećih ikad, no činjenica je da je mogla i trebala biti najveća ikad, posebno ako gledamo što je sve postigla prije 18. rođendana.
Iva je tu zapravo dostigla svoj vrhunac
Iva Majoli imala je još dvije relativno dobre godine, no onda je pala i njena forma. Mnogi će reći kako je mlada puno toga osvojila i zaradila, time žrtvovala veliki dio odrastanja pa joj je ljubav prema tenisu jednostavno opala, a time i motivacija. Bez motivacije nema potrebnog truda i odricanja pa time i rezultata.
Ukratko, odabrala je krenuti uživati u životu puno ranije nego neke druge tenisačice, no na tome joj nitko ne može zamjeriti.
U svakom slučaju, ostat će upamćena kao prva Hrvatica s Grand slam titulom. Što se tiče ženskog tenisa za sada u singlu i jedina. Titulom koja u hrvatskoj sportskoj povijesti svakako zaslužuje puno više pažnje, a ne minoriziranje, kakvo vrlo često viđamo.
Ovo je bio ogroman rezultat i kao takvog ga se uvijek vrijedi prisjetiti!
