Dugo je Obala Bjelokosti sanjala svoje mjesto na svjetskoj nogometnoj karti, prije svega putem nastupa na svjetskom nogometnom prvenstvu.
Nije to bilo nešto nerealno za očekivati, budući da su kroz povijest ostvarivali dobre rezultate na kontinentalnom prvenstvu. 1992. osvojili su Afrički kup nacija, a imali su i tri treća mjesta. U Africi su dakle većinom bili konkurentni, no izlazak na veliku scenu nisu uspijevali izboriti.
2002. godine došli su blizu toga, no kiksevi u posljednja dva kola kvalifikacija u Japan i Južnu Koreju poslali su u to vrijeme iskusniji Tunis. No, vidjelo se da se stvara jedna jako dobra generacija koja bi napokon mogla razveseliti sve koji vole momčad u narančastim dresovima.
Drama kvalifikacija za SP 2006.
Neugodno iznenađenje došlo je neuspjehom u kvalifikacijama za Afrički Kup nacija 2004. godine, koji su propustili prvi put nakon devet uzastopnih nastupa i tada se mislilo da je priča o velikoj generaciji pretjerana.
Ipak, nešto se onda promijenilo. Došle su kvalifikacije za SP 2006. godine te teška skupina s Kamerunom i Egiptom te Libijom, Sudanom i Beninom. Skupina u kojoj je Obala, gledajući na rezultate, bila tek treći favorit za prvo mjesto, jedino koje vodi na svjetsku smotru.
Da je nešto ipak moguće pokazali su u drugom kolu pobjedom na gostovanju u Egiptu, nakon čega su ipak prizemljeni porazom u Kamerunu. No, 13 bodova u idućih pet susreta, uz ostale rezultate koji su im odgovarali, doveli su ih na vrata raja.
Trebalo je samo izbjeći domaći poraz od Kameruna. Zapravo, s pobjedom bi plasman bio osiguran, dok bi s bodom ipak trebalo nešto napraviti posljednje kolo u Sudanu, gdje bi bili veliki favoriti.
Šok na domaćem terenu i gotovo ugašena nada
Do tada najveća utakmica u povijesti nogometa Obale Bjelokosti odigrana je pred prepunim stadionom u Abiđanu. Sve je bilo spremno za feštu, no Webo je u 30. minuti doveo goste u vodstvo. Ukazao se nedugo nakon toga Didier Drogba te je pogodio za 1:1. U posljednjim trenucima prvog dijela Webo je još jednom pogodio za prednost na odmoru, no već u drugoj minuti drugog dijela, ponovno je na djelu Drogba, pogotkom iz slobodnog udarca.
Držali su tako oni poželjan rezultat do 85. minute, kad je Saidou opalio iz slobodnog udarca s preko 25 metara. Vratar Gnanhouan je loše reagirao, lopta je pogodila vratnicu, a od nje se odbila na glavu Weba, koji je potvrdio svoj hattrick te pobjedu Kameruna čime je svoju reprezentaciju kolo prije kraja doveo na prvo mjesto.
Kamerunu je preostao domaći susret protiv Egipta, a Drogba i ekipa ponovno su bili slomljeni. Ipak, nisu se predali, otputovali su idućeg mjeseca u Sudan, u nadi da Egipat može nešto napraviti u Kamerunu i time im pomoći da po prvi put odu na svjetsko prvenstvo.
Egipat i neka viša sila odveli su Obalu Bjelokosti u Njemačku
Utakmica u Kamerunu igrana je od 16 sati, dva sata prije utakmice Obale Bjelokosti pa su već prije svog susreta Slonovi mogli znati na čemu su. Kad je Douala u 20. minuti doveo Kamerun u vodstvo, krenula je njihova agonija. Posebno jer je Egipat bio bezopasan, a još su igrali bez ikakvog motiva. No, u 79. minuti došli su do udarca iz kuta. Isti je obrana Kameruna očistila, no nova lopta u kazneni prostor pronašla je Mohameda Shawkyja, koji je šokirao domaće navijače.
Drami tu nije bio kraj. U 94. minuti došlo je do situacije u kaznenom prostoru Egipta koja je završila kaznenim udarcem. Priliku za odvesti svoju momčad na svjetsko prvenstvo dobio je Pierre Wome. Rastavio je egipatskog vratara, no lopta je završila u vratnici. Nedugo nakon toga došao je kraj utakmice.
Nešto je posebno pomoglo Obali Bjelokosti tog dana, neka sila koja je Womeovu loptu skrenula u stativu. Trebalo je samo pobijediti Sudan u gostima i to u susretu koji je započinjao odmah nakon emocionalnog "rollercoastera", zbog gledanja kojeg su igrači Obale Bjelokosti čak kasnili pri ulasku na teren.
I onda su posao odradili vrhunski. Akale je načeo domaćine u 22. minuti, a Arouna Dindane je s još dva pogotka potvrdio plasman na Mundial, prije nego su domaći postigli tek počasti pogodak.
A onda je na scenu stupio Didier Drogba.
Drogba je kleknuo i zamolio ljude da se prestanu ubijati
U njihovoj državi preko tri godine trajao je građanski rat, koji je krenuo vojnim pučem. Mir nije bio na vidiku, a ljudi s obje strane su ginuli bez pravog razloga. Ipak, jedno je sve sudionike tog rata dijelilo. Ljubav prema domovini, a onda time i nogometu te reprezentaciji. Kad su se igrale utakmice, sukobi bi stali i svi su podržali istu momčad.
To je najveća zvijezda reprezentacije odlučila iskoristiti. Drogba je u svlačionicu pozvao TV ekipu, kojoj se obratio jakom porukom.
"Ljudima Obale Bjelokosti, sa sjevera i juga, istoka i zapada. Danas smo potvrdili da svi zajedno možemo djelovati i živjeti. Igrati zajedno dok dijelimo isti cilj, kvalificirati se na svjetsko prvenstvo. Obećavamo da će ovo naše slavlje ujediniti narod. I ovim putem vas molimo na koljenima", rekao je Drogba, prije nego je kleknuo pa nastavio:
"Oprostite. Oprostite! Jedna afrička zemlja koja ima toliko bogatstava ne bi trebala biti u ratu. Mlim vas spustite svoje oružje i napravite izbore. Mi se svi želimo zabavljati, tako da vi trebate prestati pucati."
Iako se mnogima to moglo činiti kao jedna obična poruka sportaša koji želi mir u svijetu, kakve slušamo redovno u sličnim prilikama, Drogba i ekipa bili su više od toga. Oni su bili idoli nacije i ovo nije bila obična poruka. Već idući dan strane su odložile oružje, najavile primirje te je to značilo početak pregovora.
Rat je idućeg dana prekinut
Veliki sukobi su zaustavljeni, a pregovori su krenuli. Potrajalo je to dugo, velikih sukoba više nije bilo, no mali su se tu i tamo pojavljivali, sve do ožujka 2007. godine kad je rat službeno završen.
Didier Drogba ipak je svojim sunarodnjacima bio više od sportaša. Bio je nacionalni junak, a time i netko koga se slušalo puno više nego političare ili vojne zapovjednike. Bio je netko čije riječi nisu uzimali zdravo za gotovo.
Sukobljene strane tako su došle zdravom razumu zahvaljujući moći nogometa i onome što on donosi. Drogba i ekipa par dana kasnije primljeni su kod predsjednika, a oduševljene mase klicali su im dok su prolazili kroz grad kao da su osvojili naslov prvaka svijeta, a ne se tek na natjecanje kvalificirali.
Bjelokoščani su utakmice Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj gledali zajedno, no nisu imali prilike zajedno puno toga proslaviti.
Svima omiljena generacija iz tri pokušaja nije uspjela
Njihova reprezentacija završila je u jakoj grupi s Argentinom i Nizozemskom, od kojih su tijesno poraženi, da bi u utakmici za čast savladali Srbiju i došli do svoje prve pobjede.
Sjajna generacija predvođena Drogbom, ali i igračima poput Yaye i Kola Tourea, Guya Demela, Bonaventure Kaloua, Arounr Konea i Didiera Zokore ponovno se pojavila na prvenstvu četiri godine kasnije. Ždrijeb ih niti tada nije pomazio. Odigrali su bez pogodaka protiv Portugala, izgubili 3:1 od Brazila te pobijedili Sjevernu Koreju 3:0.
Posljednja prilika generacije, sad već u veteranskim godinama, došla je 2014. u Brazilu. Nažalost, i tu su ostali u skupini iza Kolumbije i Grčke, iako su natjecanje otvorili pobjedom nad Japanom.
Tako će ostati u sjećanju ljubitelja nogometa kao jedna od najboljih reprezentacija koja iz više pokušaja nije uspjeli proći grupnu fazu svjetskog nogometnog prvenstva.
No, pri svom prvom plasmanu na SP napravili su puno više. Zaustavili su rat!
Oni i indirektno Pierre Wome, onim promašenim kaznenim udarcem za Kamerun. Vjerojatno mu je nakon svega toga ipak malo manje žao, ipak je pomogao zaustaviti nepotrebnu smrt tisuća ljudi.
