Prvo veliko natjecanje za reprezentaciju Hrvatske bio je Euro 1996. Vatreni su se u sjajnom svjetlu predstavili Europi, ali ostao je gorak okus zbog načina na koji je Hrvatska u četvrtfinalu ispala od Njemačke.
Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatska je prikazala vrlo dobru igru protiv moćnog Elfa, ali što vlastitim pogreškama, a što (ne)intervencijama švedskog suca Leifa Sundella, ostala je uskraćena za pobjedu vrijednu polufinala.
No, sve su to Vatreni naplatili četiri godine kasnije na Gerlandu. Pobjeda 3:0 nad Njemačkom ostala je poznata kao čarobna večer u Lyonu, čija magija ne blijedi niti više od 20 godina kasnije.
Njemačke grubosti ovoga puta nisu prošle nekažnjeno
Sudačke pomoći za Nijemce ovoga puta nije bilo. Dok je 1996. sudac oprostio čisto isključenje Jürgenu Klinsmannu, koji je low kickom sleđa opalio Vlaovića, dvije godine kasnije Norvežanin Rune Pedersen nije imao tolerancije za kickboksačke tendencije njemačkih nogometaša.
Christian Wörns đonom je startao na Davora Šukera u 40. minuti – bio mu je to posljednji start na turniru budući da mu je sudac pokazao put svlačionice.
Valja napomenuti da je Njemačka dotad dominirala, a Hrvatsku je u igri održao prije svih Dražen Ladić koji je fantastično obranio jedan udarac Olivera Bierhofa.
Golovi za pamćenje slomili Elf, koji je bio opasan i kao "zehn"
Vatreni su njemačke propuste naplatili u sudačkoj nadoknadi prvog dijela, kada je Robert Jarni fantastično pogodio Köpkeov dalji kut za vodstvo Hrvatske.
Iako s igračem manje, Nijemci su izašli u drugo poluvrijeme odlučni ne izgubiti utakmicu, pa je još jednom bila potreba čudesna intervencija Dražena Ladića, koji je po drugi put izvukao loptu koja je „već bila“ u golu.
Napadala je i Hrvatska, Köpke je ostavljao Nijemce na životu u nekoliko navrata, ali ništa nije mogao protiv fantastičnog udarca Gorana Vlaovića u 80. minuti. Izgledalo je to kao preslika Jarnijeva gola, samo s druge strane i desnom nogom – Vlaović se namjestio i u dalji kut poslao savršeno odmjerenu loptu koja svojom putanjom „bježi“ od vratara..
Konačni čavao u njemački lijes zabio je Šuker pet minuta kasnije, prošavši kroz obranu i uz malo sreće svladavši Köpkea, svoju dežurnu mušteriju koju je nezaboravno „zarolao“ dvije godine ranije u spomenutom, za nas nesretnom četvrtfinalu Eura 1996.
Kako je Hrvatska "pogurala" Rangnicka, Kloppa i Tuchela
Bio je to signal za početak neviđene euforije u Hrvatskoj, koja je divlje proslavila ovu, dosad najveću pobjedu u povijesti, na ulicama, trgovima i rivama.
S druge strane, legenda kaže da je upravo ova utakmica nepovratno promijenila njemački nogomet. Nijemci su nakon ovog hrvatskog šoka definitivno zaključili da nešto „ne štima“ u njihovu nogometu, te su se odlučili za detaljnu reorganizaciju rada s mladima.
Po Njemačkoj je nikla mreža kampova s pripadajućim trenerskim kadrovima, a prostora su počele dobivati i svježe ideje dotad malo poznatih stručnjaka. Jedan takav, tada trener niželigaša Ulma, danas se smatra ocem modernog njemačkog nogometa.
Njegovo ime je Ralf Rangnick, čiji će gegenpresing inspirirati trenere poput Kloppa i Tuchela, pa i današnjeg izbornika Elfa Hansija Flicka. Njemačka je dobila modernije ruho, a sve im se isplatilo 2014. kada su podigli naslov svjetskog prvaka nakon duge 24 godine čekanja.
No, vratimo se Hrvatskoj, kojoj je ova pobjeda ipak više značila. Hrvatska se nakon ovoga definitivno upisala na svjetsku mapu, i to ne samo nogometnu. Tek odnedavno samostalna država proživljavala je trenutke najveće sportske sreće – na prvom Mundijalu na kojem je nastupila, odmah se uplela u borbu za medalje.
