Jedna od najboljih odbojkašica svijh vremena, hrvatska Ruskinja Irina Kirilova u veljači je optimistično preuzela klupu hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije. Za sobom je povukla svoje talijanske suradnike team menadžera Marca Breviglieria, drugog trenera Allesandra Orlanda, statističara Simonea Franceschia i psihoteraputa Paolo Zucchia, naizgled se činilo kako će hrvatska odbojka dobiti novi zalet.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Odbojkaški skandal: Ljuta Kirilova napustila reprezentaciju!
>> Kirilova konačno dočekala prvu pobjedu na klupi hrvatske reprezentacije!
No kao što to već obično biva kod nas, veliki planovi propali su i prije nego što su započeli. Legendarna 45-godišnja odbojkašica vodila je Hrvatsku u 10 utakmica Europske lige, ostvarila je jednu pobjedu i devet poraza, a trebala je opasno zasukati rukave i posložiti ekipu koja je trebala grabiti svoju šansu za Olimpijske igre.
No sve je propalo zbog financijskih razloga i neispunjenih obveza Hrvatske odbojkaše udruge i njegovog predsjednika u ostavci Zdeslava Barača, koji stručnom stožeru nije isplatio dogovorene plaće, a novac nisu dobile ni igračice.
“Nije stvar u novcu, ja i moji suradnici svjesni smo vremena u kojem živimo. No, šteta ja da potencijal koji ima hrvatska odbojka bude uništen zbog nesposobnih čelnika. Očito je da je nekima važnije biti viđen u lijepom odijelu i razgovorima s važnim osobama” kazala je nedavno na natjecanju Europske lige u Osijeku.
Sapunica oko hrvatske odbojke traje već zadnjih desetak godina, a od srebra na Europskim prvenstvima 1995., 1997. i 1999. godine, Hrvatske nema zapaženih nastupa na svjetskoj i europskoj sceni. Zadnje natjecanje na kojem su naše odbojkašice nastupile bilo je Svjetsko prvenstvo u Japanu krajem 2010. godine, a tada je velik posao za povratak velikim natjecanjima odradio tadašnji izbornik Miroslav Aksentijević. Iako su napravile sjajan uspjeh samim plasmanom na svjetsku smotru, bilo je upitno hoće li nastupiti u Japanu zbog nepodmirenih dugova Saveza prema Europskoj odbojkaškoj organizaciji (CEV) koja je prošlo ljeto suspendirala Hrvatski odbojkaši savez koji je tada bio u stečaju.
Situacija se malo smirila nakon završetka Svjetskog prvenstva formiranjem Hrvatske odbojkaške udruge koja je naslijedila dotadašnji Savez, a nedavna ostavka predsjednika Barača potvrdila je da su kola ponovno krenula nizbrdo.
Barač se brani da je razlog njegovom neočekivanom potezu nerazumijevanje Hrvatskog olimpijskog odbora koji nije pristao financirati domaćinstvo kvalifikacijskim turnirima za odlazak na Olimpijske igre u Londonu 2012.
Barač je time prebacio lopticu odgovornosti na HOO, koji sada mora pronaći novo rješenje za spas hrvatske odbojke. Ako se to uopće i može.
Potencijala ima mnoge naše igračice poput Maje Poljak, Senne Ušić Jogunice, Sanje Popović, Jelena Alajbeg imaju uspješne inozemne karijere i želju da jednako uspješne budu u reprezentaciji.
No, ako se ne srede stvari i ako se djevojkama ne pokaže da će im se isplatiti nastupati za Hrvatsku, vrlo lako možemo očekivati raspad reprezentacije koju u rujnu očekuje nastup na kontinentalnoj smotri u Italiji i Srbiji.
Da se priča ipak može zavrtiti u drugom smjeru, potvrđuje primjer odbojkaša Mladosti, koji su prošle godine iznenadili odbojkaški svijet i bez sponzora dogurali do Final Foura Interlige i Challenge kupa. Klub je ‘grcao’ u dugovima, momci nisu devet mjeseci dobili plaće, a svejedno su igrali i pobjeđivali.
