Mladi je atletičar trčao u sastavu svoje srednje škole (St. Paul's School) iz Covingtona, te je u finišu utrke sasvim kolabirao. Pridigao su i pokušao nastaviti trčati, ali mu nije uspjelo. Tu je radnju uporno ponavljao punih 30-ak sekundi dok na kraju četveronoške nije savladao prepreku i završio utrku.
Tri vijesti o kojima se priča
Čim mu je to uspjelo, prigrlio ga je stariji brat Joey, koji je bio na ciljnoj ravnini.
''Pokušavao sam pokretati noge, ali jednostavno nije išlo. Pokušao sam stajati, no koljena bi svaki put klecnula. Tada sam krenuo puzati. Ne sjećam se da sam išta čuo. Vidimo sam brata koji me pokupio i smjestio na obližnju klupu'', prisjeća se nejasno Christian, inače sasvim zdravi mladi sportaš, koji je utrku dočekao savršeno spreman.
Njegova majka, inače medicinska sestra, bila je osobito zabrinuta za njegovo zdravlje, pa je sprintom s tribina dotrčala do ciljne ravnine kako bi pomogla sinu. Nakon toga prepratila ga je u obližnju bolnicu. Poslije utrke nije krila svoje ogorčenje slabom organizacijom utrke.
''Nije bilo hitne pomoći, nikakvih medicinskih pomagala, ničega... Bilo je strahovito vruće i vlažno, a premoreni su klinci ležali uokolo'', rekao je Joey Bergeron.
U Natchitochesu, mjestu održavanja utrke, tijekom utrke je temperatura iznosila 27 Celzijevih stupnjeva, gotovo 12 iznad prosjeka za ovo doba godine.
Gotovo je nemoguće prebrojati koliko je puta Bergeron posrtao i nastavljao utrku. Polminutna agonija, to je poznato, koštala ga je pada s 13. na 39. mjesto utrke. U njegovoj su momčadi, kojoj je završetkom utrke donio 26 bodova, svejedno izrazito ponosni na svog hrabrog kolegu, premda ne i iznenađeni:
''Christian je tip koji daje sve od sebe. Učinio bi sve za nas. Činio se sasvim u redu prije početka utrke. Jednostavno, bilo je teško. Svi smo umirali od tolike sparine'', rekao je Bergoronov timski kolega Zachary Albright.
