Tri vijesti o kojima se priča
Preminuo je Bernard Tapie, bivši vlasnik i predsjednik Olympiquea iz Marseillea i poznati poduzetnik. Tapie je preminuo u 78 godini života od posljedica borbe s rakom.
Svestrana osobnost francuskog društvenog života. Obogatio se kupovanjem bankrotiranih tvrtki i njihovim ponovnim vraćanjem na pobjedničke staze. Tako je napravio i s Adidasom kada ga je kupio 1990. za 1,6 milijardi franaka. Adidas je tada bio u velikim problemima i Tapie ga je uspio osoviti na noge. Nekoliko je puta u karijeri bankrotirao i uspijevao se opet podići.
Nakon što je izbačen iz nogometa, bavio se politikom, a okušao se čak i u glumi i pjevanju, a jedno vrijeme bio je i voditelj showa na jednoj francuskoj televiziji.
Legendarni predsjednik i vlasnik Marseillea
Iako je bio poznat po mnogo čemu, najpoznatiji je po ulozi predsjednika i vlasnika Marseillea. Taj je klub s francuske Azurne obale pod njegovim vodstvom krajem 80-ih i početkom 90-ih postao jedan od najjačih klubova Europe.
Tih godina velike bitke vodio je s Milanom Sivlija Berlusconija, kojem je bio na neki način pandan u Francuskoj. Ono što je Berlusconi bio u Italiji, to je Tapie bio u Francuskoj. Tajkun u velikom usponu.
Obojica su postali europski poznati kada su zasjeli na čelo nogometnih velikana Milana i Marseillea. I to iste godine, 1986. Oba kluba bila su u velikoj krizi, a potom su ih odveli do najvećih uspjeha.
Marseille je pod Tapiejem osvojio pet uzastopnih naslova prvaka Francuske. Godinama je bio blizu naslova prvaka Europe, igrao je stalno polufinala i finala, a do glavne nagrade došao je 1993. kada je u finalu prve sezone Lige prvaka golom Bolija srušio Milan u Muenchenu i doveo Marseille do naslova prvaka Europe. To finale je poznato i po tome što je to bila posljednja utakmica ozljedama i operacijama izranjavanog Marca van Bastena.
Vrhunac i pad velikog tajkuna i Marseilea
Tapiejev vrhunac značio je i početak pada velikog Marseillea i njega osobno. Uslijedile su velike afere i optužbe za namještanje utakmica. Izrodio se skandal pod kodnim imenom VA – OM (Valenciennes - Olympique Marseille).
Zbog optužbi za namještanje te ligaške utakmice, koja se igrala netom prije finala Lige prvaka, Marseilleu je oduzeto prvenstvo i izbačen je u niži rang natjecanja. No trofeji u Europi mu nisu dirani, iako je i tu bilo sumnji koje nikada nisu dokazane. Naslov im je opasno visio zbog "ruske veze", ali ipak se nije otišlo do kraja.
Tapieju je tada krenulo loše i na planu njegova osnovnog biznisa. Uslijedile su optužbe za poslovnu korupciju. Godine 1994. osuđen je na dvije godine zatvora.
Nakon izlaska iz zatvora Tapie je vodio dugogodišnju sudsku bitku s državnom bankom Crédit Lyonnais, koju je optužio da ga je prevarila kada je 1994. prodala Adidas, koji je bio u njegovu vlasništvu, milijarderu Robertu Louisu-Dreyfusu.
Bitka s bankama i državom za odštetu
Tapie je tvrdio da je Adidas prodan za puno veći iznos nego što mu je prijavljeno. Godine 2008. donesena je presuda da Tapie zaslužuje odštetu u iznosu od 404 milijuna eura, koju je moralo isplatiti francusko ministarstvo financija, na čijem je čelu bila Christine Lagarde, poznata političarka i trenutačna predsjednica Europske centralne banke, a svojedobno i Međunarodnog monetarnog fonda.
Međutim, sedam godina poslije sud je donio novu odluku prema kojoj je Tapie morao vratiti cijeli iznos plus kamate. Lagarde je naposljetku osuđena za nemar, ali nije dobila nikakvu sankciju.
Tapie je volio sport i može se reći da je bio mecena sporta. Prije nego što je preuzeo Marseille, sponzorirao je glamuroznu biciklističku momčad La Vie Claire, za koju su vozili asovi poput Bernarda Hinaulta, Laurenta Fignona i Grega LeMonda. La Vie Claire osvojila je dva Toure de Francea 1985. i 1986.
Jedno vrijeme bio je u vlasništvu najvećeg jedrenjaka na svijetu (Club Mediterrannee), s kojim je oplovio svijet i 1988. srušio rekord u brzini prelaska Atlantskog oceana.
Bonvivan poput Berlusconija
Bio je kontroverzna i nadasve zanimljiva ličnost. Kao i Berlusconi, oslikavan je kao bonvivan, ljubitelj lagodna života, udobnosti i lijepih žena, a očito se razumio i u nogomet.
Od Marseillea je napravio nogometnog diva, uz Milan vjerojatno najjaču europsku momčad s kraja 80-ih i početka 90-ih. Tapie je godinama kupovao najbolje francuske i svjetske igrače, a godine 1992. doveo je mladog i perspektivnog hrvatskog napadača Alena Bokšića, koji je u Marseilleu iskoračio na najveću scenu i postao velika zvijezda.
Zlatna kopačka Europe 1971, legenda hrvatskog nogometa i ultimativna legenda Marseillea, jedan od najvećih strijelaca koji je taj klub imao, Josip Skoblar, svojedobno je otkrio da se Tapie zaljubio u Bokšića na utakmici finala Kupa Jugoslavije između Crvene zvezde i Hajduka 1991. Hajduk je slavio golom Bokšića i osvojio posljednji Kup bivše države.
Baka i Boka Tapiejevi ljubimci
Bokšić je u Marseilleovoj šampionskoj sezoni 1992./1993. postigao 23 ligaška gola i bio najbolji strijelac francuske lige, a u Ligi prvaka je postigao šest golova, te je uz suigrača, legendarnog Nijemca Rudija Voellera bio najbolji strijelac natjecanja. Malo je reći da ga je Tapie obožavao.
U Tapiejevu Marseilleu igrao je i Blaž Slišković, legenda Hajduka, hrvatskog i BiH nogometa. Bio je jedan od prvih pojačanja koje je Tapie doveo nakon preuzimanja kluba. Tapie je obožavao Sliškovićev talent. Baka je proveo samo jednu sezonu u Marseilleu - 1986./1987. I za tu jednu sezonu ostavio je neizbrisiv trag. Razlog rastanka? Marseille je imao velike ambicije, a Slišković nije bio baš poznat po urednom životu.
Za Tapiejev Marseille vezan je i jedan od najpoznatijih hrvatskih agenta Ljubo Barin, koji je bio u odličnim odnosima s francuskim biznismenom. Barin i Predrag Naletilić u to su vrijeme važili za jedne od najpoznatijih agenata Europe. Takav ugled s ovih prostora još nitko nije dostigao.
Rekordni transfer realizirao Hrvat
Upravo je Barin realizirao transfer engleske zvijezde Chrisa Waddlea iz Tottenhama u Marseille 1989. U to vrijeme to je bio treći najveći transfer svih vremena s odštetom od 4,5 milijuna funti, što je tada bila astronomska cifra.
Za mlađe čitatelje, funta je u to vrijeme bila triput vrjednija od njemačke marke, a ako izračunamo indeks cijena i dodamo psihološki faktor, odnosno masu novca koja je tada kolala, to bi i u današnje vrijeme bila velika cifra.
Od igrača s prostora bivše Jugoslavije u Tapiejevu Marseilleu igrao je i jedan od velikana srpskog nogometa - Dragan Piksi Stojković, današnji izbornik reprezentacije Srbije.
Tapie je preoteo Piksija Berlusconiju praktički ispred nosa. Saznao je za Berlusconijevu ponudu i osobno je doletio u Beograd kako bi istresao lovu na stol i zakapario "petu Zvezdinu zvijezdu". Piksi je iz Crvene zvezde prešao u Marseille 1990. i igrao s njime finale Kupa prvaka sljedeće godine upravo protiv Zvezde.
Piksija oteo Milanu ispred nosa
Zbog brojnih ozljeda i niza nesretnih okolnosti Piksi nije napravio osobito veliku karijeru, kakvu je realno mogao po svojim kvalitetama, ali zajedno sa Skoblarom i Bokšićem još uvijek važi za jednog od najboljih stranih igrača koji su igrali u Marseilleu.
Bez obzira na sve optužbe i kontroverze koje su ga pratile, Tapie je ostao u kolektivnom sjećanju navijača Marseillea kao najveći predsjednik kluba za koji se navija mahom na jugu Francuske.
Mnogi navijači smatraju da su mu afere preuveličane kako bi se zaustavila Marseilleova vladavina francuskim i europskim nogometom. Naravno, cilja se prije svega na francuski centar političke moći - omraženi im Pariz, ali i na ostale europske metropole. Svima je odgovaralo da Marseille potone i riješe se opasnog konkurenta.
Ruka na Luzu i zakletva: Ovo ste mi sad napravili i nikad više
Kako je došlo do toga da se Tapie uplete u nečasne radnje? Legenda kaže da se zarekao kako ga nitko više neće "popljačkati" nakon čuvene uzvratne utakmice s Benficom u polufinalu Kupa prvaka 1990.
Marseille je u prvoj pobijedio s 2:1, a onda je na Luzu pred 110 tisuća gledatelja u posljednjim trenucima osvanula "Vatina ruka". Suci nisu ništa vidjeli ili su se pravili da ne vide, a Tapie je poludio od bijesa.
"Prevara, prevara... samo taj jezik poznajete. Ovo ste mi sad napravili i nikad više. Kunem se...", navodno je grmio Tapie po hodnicima Luza.
Vrijeme je pokazalo na što je mislio. Je li bio jedini koji se služio mutnim radnjama? Jako teško, ako ćemo iskreno. U Marseilleu je i dalje zakon. Tisuće navijača izašle su na ulice kako bi mu odali počast. Marseille je prvi i zasad jedini francuski klub koji je bio prvak Europe. Naslov koji tako željno želi osvojiti veliki Marseilleov rival - PSG. Tapie je umro a da to nije dočekao. Barem jedna satisfakcija.
