Nikola Kalinić srušio je Ukrajinu, podigao Maksimir na noge sjajnim golom i odveo Hrvatsku na korak-dva od Rusije. Nije još sve gotovo, ali u ovom trenutku čini se da bi bilo veliko iznenađenje da Hrvatska do kraja kvalifikacija prokocka stečenu prednost u prvih pet kola. Hrvatska je i prije početka kvalifikacija bila glavni favorit skupine pa kako neće sada kada je prva na ljestvici s tri boda prednosti ispred drugoplasiranog Islanda.
Iako nije bila kompletna, iako su joj nedostajali neki bitni igrači, Hrvatska je opravdala status favorita i protiv Ševčenkove Ukrajine. Nije bilo lako, a ni jednostavno, pogotovo pred kraj utakmice. Hrvatska nije briljirala, no ukupno gledajući bila je ipak bolja, imala je više šansi, nametnula se od prve minute i zasluženo je slavila.
Napokon dobio šansu i iskoristio je
Ante Čačić dao je šansu Kaliniću da zaigra na mjestu centarfora, a ovaj je opravdao povjerenje zabivši atraktivan gol, kojim je potvrdio veliku golgetersku formu koju demonstrira u Fiorentini. Na izlasku s travnjaka Maksimir mu je priredio ovacije.
Zaslužio je Kalinić pljesak na otvorenoj sceni, dugo je i strpljivo čekao šansu, dočekao je i što je najvažnije, iskoristio ju je. Ova utakmica potvrda je da Kalinić i Mandžukić mogu zajedno. Mandžo se žrtvovao za momčad, bilo ga je posvuda, ne samo na lijevom krilu, igrao je podjednako žestinom i prema naprijed i prema nazad. Nije to možda bilo na razini Ivana Perišića, ali ipak je lijepo znati da Hrvatska može funkcionirati i bez Perišića, koji je u posljednje vrijeme nosio Hrvatsku i bio njezin najbolji igrač.
Dakako da će Hrvatska biti još jača s povratkom Perišića, Ćorluke i Vrsaljka, vidjelo se da nedostaju, ali njihove zamjene nisu podbacile. Pivariću nije bilo lako s Jarmolenkom, bilo je i nezgodnih situacija, no Jarmolenko je ipak najbolji Ukrajinac, teško ga je čuvati i to se mora uzeti u obzir. Još jednom se pokazalo da Hrvatska ima dugu klupu i dovoljnu širinu da upiše važnu pobjedu protiv protivnika kao što je Ukrajina. Što bi bilo da je Hrvatska igrala protiv kvalitetnijeg protivnika, ostaje tek u domeni teorije.
Navijači su bili za pet. Navijanje je bilo vatreno, ali korektno i u sportskom duhu. Nismo primijetili niti jedan eksces. Dokaz da se može kad se hoće. Pred ovakvom publikom i u ovakvoj atmosferi jasno da je igračima puno lakše igrati. Navijačka podrška momčadi nije jenjavala od prve do posljednje minute, posebice je bila važna u završnici kada su Ukrajinci pritisnuli Vatrene i krenuli na sve ili ništa.
Čestitamo Vatrenima na trijumfu, ali i navijačima na navijanju i ponašanju te s nadom da će se ovaj pozitivni trend nastaviti.
