Kako je Barcelona uspjela financijski krahirati? Kada se pogledaju sljedeće sumanute brojke, neće biti teško odgonetnuti. Plaće, bonusi i premije dijeli su se šakom i kapom.
Jedanaest milijuna eura nagrada za igranje barem pola utakmica u sezoni, pa 1,2 milijuna za prolazak grupne faze Lige prvaka, 3,6 milijuna za eventualnu trostruku krunu, dodatnih 15 milijuna za ostanak u klubu odnosno za vjernost…
Sve su to bonusi koje je vlada bivšeg predsjednika Barcelona Josepa Marije Bartomeua uključivala u produljenje ugovora svojih ključnih igrača. To je ta neizmjerna ljubav prema najdražem klubu.
Otkriveni sumanuti bonusi
Ovi su podaci otkriveni u emisiji „Tú Diràs“ na katalonskom radiju RAC1, koji je došao do ugovora dvojice igrača Barcelone, koji su ostali anonimni.
Jedino što je otkriveno jest to da su bili nositelji igre i da su ugovore potpisali tijekom mandata prethodnog predsjednika.
Neki ugovori debelo su pojačani bonusima koji objašnjavaju jaz u platnoj bilanci Blaugrane koju je prošle srijede objasnio izvršni direktor kluba Ferran Reverter.
Katalonska radijska postaja detaljno je raskrinkala ugovore dvojice neimenovanih nogometaša Barcelone. Cifre koje su objavljene zorno predstavljaju primjer financijskog nereda i razbacivanje novcima, a možda i nešto više od toga.
Objelodanjeno je da su neki članovi momčadi zarađivali i plaću i bonuse, koji su u većini slučajeva bili prelako ostvarivi za te igrače, pa su sami po sebi suspektni. Kakvog smisla imaju bonusi koji će se gotovo sigurno ostvariti? Jedan od razloga je i taj da se ne bi prikazalo u plaći koja obično izađe u javnost. Ovako ispadne da igrač zarađuje dvostruko manje i prikriju se pravi iznosi.
Barcelona dovedena na rub propasti
Tako je u jednom od otkrivenih ugovora navedeno da će dotični nogometaš ostankom u klubu u sezoni 2020./2021. priskrbiti dodatnih 6,7 milijuna euro za lojalnost. Ostane li u sastavu naredne sezone, dobit će dodatnih 2,8 milijuna kao nagradu, a taj iznose će se godinu poslije udvostručiti, dakle na 5,6 milijuna.
Sve to uz plaću koja iznosi 13,5 milijuna po godini. No, postoji još nešto: odigravši barem pola utakmica u sezoni, dotični bi u prvoj godini nakon obnove dobio 2 milijuna više po sezoni. Taj se postotak utakmica s vremenom smanjuje i doseže samo 35 posto utakmica odigranih u posljednjoj godini ugovora. Mašala.
Nećemo spekulirati o kojim se igračima radi, ali i nije tako teško zaključiti. Potrebno je samo pogledati objave o iznosima plaća Barceloninih nogometaša iz bliže prošlosti i lista će se suziti. A ni ostali ugovori jamačno nisu puno bolji.
Kako god, Barcelona je dovedena u katastrofalnu situaciju, praktički na rub stečaja. Da se ne radi o nogometnom klubu koji ima i veliku političku težinu, vjerojatno bi se survao u provaliju, a ni ovako nije daleko od toga.
Dug je možda i puno veći
Radi se o klubu koji je svake godine među prva dva-tri s najvećim prihodima, a prošle je godine čak pretekla Real i plasirala se na prvo mjesto. Što vrijedi što se puno zarađuje kada se još više troši. Barca je spiskala sve što je zaradila i još se basnoslovno zadužila. To je ona dobro poznata politika na ovim prostorima da na računu kluba ne smije ostati ni kuna.
Tako se trošilo u Barceloni moglo bi stajati na epitafu nadgrobne ploče katalonskog kluba. Ima se, može se, pretvorilo se u nema se i ne može se više tako.
Službeno je dug dosegao oko 1,4 milijarde eura, a neki analitičari kažu da se ne treba iznenaditi ako se pokaže da je i puno veći kada se „toksični financijski derivati do kraja razgrade“.
Međutim, hoće li itko odgovarati za ovaj, najblaže rečeno, nered u poslovanju katalonskog kluba? Opravdano se zapitati je li u pitanju samo loše poslovanje ili nešto više od toga? Sudeći kako su takve priče završavale u prošlosti, bit će ujeo vuk magare.
Dugovi i optužbe za korupciju
Dugovi i međusobne optužbe čelnika za korupciju Barcelonina konstanta su već desetljećima. Svaka klupska vlada je samu sebe hvalila i govorila kako fantastično posluje, svaka bi uporno demantirala priče o ogromnom dugu i na kraju bi se pokazalo da su bezočno lagali. Prljavo rublje izašlo bi na vidjelo u većem opsegu tek dolaskom sljedeće vlade. I tako ukrug.
Oblak politike oduvijek lebdi nad Camp Nouom. Umreženost i premreženost političkih i ekonomski struktura Katalonije u pravilu se najbolje ogledala nad njihovim najvećim klubom.
Oko Barcelone i Reala u Španjolskoj uvijek je tu negdje visoka politika. I najveće banke koje su na migove struktura blagonaklono izdavale kredite ne pitajući kako će ih vraćati.
Laporta i Bartomeu se nastavljaju šamarati, ali teško da će ići do kraja. Previše znaju jedan o drugom. Ne treba zaboraviti da su se Laporta, Rosell i Bartomeu izlegli u istom gnijezdu. Zajedno su počeli u prvom Laportinom predsjedničkom mandatu, Rosell i Bartomeu bili su mu bili najbliži suradnici, a onda su s vremenom ušli u klinč i postali ljuti suparnici, točnije neprijatelji, kako to već biva u politici.
Vrana vrani oči ne kopa
Treba se prisjetiti s kakvim je optužbama Laporta napustio Barceloninu predsjedničku fotelju. Izravno je optuživan za korupciju i pronevjeru. Rosell i Bartomeu tužili su ga da je profućkao pedesetak milijuna eura.
Optužba je pala na sudu, ali Laporta je tada izgubio ogroman dio kredibiliteta koji je stekao rezultatima u prvom mandatu. Zbog svega toga Bartomeu ga je lako porazio u pretprošlim predsjedničkim izborima. Tada je malo tko mogao vjerovati da će se Laporta ikada vratiti na predsjedničku funkciju, jer prtljaga mu je bila suviše teška, a rep duži od kravljeg.
No kolo sreće se okreće, a plebs ionako nema previše mjesta na memorijskoj kartici. Sada je Bartomeu pod rafalnom paljbom, neke "sitne" optužbe su podignute, no procjenjujem da će sve ostati na tome. U tom trokutu akteri previše znaju jedan o drugom. Narodski rečeno: vrana vrani oči ne kopa. Gdje li smo to već vidjeli bezbroj puta?