Najbolji hrvatski MMA teškaš, Ante Delija, jedna je izuzetno lojalna osoba. Prije svega prema svom matičnom klubu Gladijatoru iz Dubrovnika, a nakon toga i Cro Cop timu, kojem je pristupio nakon selidbe u Zagreb.
Iako je do sada znao posjećivati neke druge kampove, prije svega radi kvalitetnih sparinga, Ante do sada, unatoč raznim sugestijama, savjetima i komentarima, nije razmišljao o tome da napusti Mirka Filipovića i Stipu Drviša. To mu se do sada nekoliko puta isplatilo.
Kritike su dijelom bile utemeljene
Više puta do sada Cro Cop team bio je kritiziran. Ne kažemo kako to nije bilo bez temelja. Najviše istih bilo je usmjereno prema UFC karijeri Darka Stošića, koji se u najvećoj svjetskoj promociji borio puno defenzivnije i proračunatije nego u dotadašnjoj karijeri. Ne znamo bi li u suprotnom bilo drugačije, ali znamo kako se veliki dio razloga za to svakako mora pronaći u taktici kakvu je tim napravio.
Isto tako smo više puta slušali o tome kako Mirko Filipović želi svoje borce, iako ih on sam takvima ne voli niti zvati, pretvoriti u sebe, odnosno da se istima nameće stil borbe najvećeg hrvatskog borca u povijesti. Taj dio ipak moramo nazvati neutemeljenim.
No, prije svega smo slušali kritike o tome kako Stipe Drviš nije MMA trener. Slušali smo o tome kako je bio dosadan i jednoličan boksač te kako jedino tako nećemu zna učiti svoje borce. Ante Delija jedan je od onih koji se na to nisu obazirali i koji niti jednog trenutka nije sumjao u svog trenera, ali prije svega i velikog prijatelja.
Zasluge su svakako na timu
Upravo zbog toga svega moramo ovu posljednju pobjedu protiv Renana Ferreire, ali i cijelu ovosezonsku Antinu izvedbu u PFL-u, pripisati timu.
Taktika je svaku borbu bila vrhunski odrađena, čak i onu protiv Sheltona Gravesa, koju Delija nije odradio najbolje. Ovaj plan s kakvim se ušlo u borbu protiv Ferreire jednostavno možemo nazvati savršenim, a njegovu provedbu tog plana još i boljom.
Iako se mora priznati da je nacrte ovog uspjeha dijelom dao Klidson Abreu, jedno je znati što je potrebno posložiti, a drugo je to provesti u djelo. Nije bilo srljanja, nije bilo pretjerivanja ili improviziranja. Sve je bilo osmišljeno u detalj i upravo tako provedeno.
I zbog toga su Stipe Drviš, Mirko Filipović i svi koji su vezani uz Antinu karijeru zaslužili da ih se ovog puta spomene odmah uz Antu jer zasluge za ovaj rezultat su njihove gotovo jednako koliko i njegove. A preostala je još samo jedna stanica do velikog uspjeha, ona koju će Ante u studenom pokušati apsolvirati.
Suze su nesumnjivo bile za Maru
Na kraju, vrijedi spomenuti još jednu osobu koja je vezana uz ovaj uspjeh. Čovjeka koji nas je nedavno napustio, a koji je uz Antu bio od samog početka njegovog MMA puta. Radi se o Mari Peraku i nema sumnje kako su iskrene Antine suze, koje nije sakrivao na kraju borbe, velikim dijelom posvećene prije svega Antinom velikom prijatelju, a onda mentoru te kolegi.
Preostala je još samo jedna stanica, a Ante i tim moraju odraditi posao kao krajem travnja i titula je tu.