Prije nekoliko dana Dino Rađa primljen je u Kuću slavnih u Springfieldu te je na vrlo emotivan način proživio krunu svoje karijere. Jedan od onih koji se sjeća njegovih početaka te je s njim dijelio najblistavije trenutke splitske Jugoplastike jest i Velimir Perasović.

''I ja sam to doživio vrlo emotivno jer Dino je meni jako dobar prijatelj. Toliko mi je drago zbog njega. Apsolutno da je to zaslužio, svi koji smo igrali s njim možemo biti ponosni. Kad vidite način na koji su oni njega primili, cijelu tu emociju, to je velika stvar. Zapravo, to je košarkaški Oscar. Nemam drugo nego riječi hvale'', rekao je u uvodu bivši hrvatski izbornik za GOL.hr te nastavio:

''Svaka mu čast. Zaslužio je to svojim odnosom prema igri i odnosu prema poslu kojim se bavi. Velika čast za tu njegovu generaciju i sve nas koji možemo reći da smo igrali zajedno s njim. Poznajem ga od dana kad je tek ulazio u prvu momčad. Ja sam bio godinu-dvije stariji od njega, pa sam vidio način na koji je ulazio u momčad, rastao i eksplodirao kao igrač. On je jednostavno bio igrač koji nije priznavao autoritet nikome, nije se predavao ni pred kim.''

Sjećate li se kakve anegdote iz tih ranijih dana u vašim počecima?

''Jedna scena koja je meni ostala u sjećanju kad je šest-sedam igrača iz prve momčadi bilo povrijeđeno. Ne znam koliko je on tada imao godina, to je bilo negdje '82., '83., tada je imao možda 16 godina. Prvi je put došao na zagrijavanje prve momčadi i u jednom momentu on šutira, a Damir Šolman, koji je bio legenda i veteran, njemu dodaje lopte. Jednostavno je htio biti bolji, nije priznavao nikoga. I u tom momentu, sa 16 godina, to je bila pozitivna drskost koja ga je dovukla do visina do kojih je došao'', prisjeća se Perasović.

Kad pričamo o tom starim vremenima, koju biste vi paralelu povukli između tog perioda i danas?

''Kad sam se ja počeo baviti košarkom, najbolji košarkaši tadašnjeg doba nisu mogli živjeti od košarke. Nakon završetka karijere morali su se još nečime baviti. Kićanović, Jerkov... Niste mogli završiti karijeru i reći ja sam do kraja života osiguran. To je bilo potpuno drugo vrijeme.''

''Međutim, kako se približavao kraj 80-ih, košarka je počela dobivati status. Ne kao danas, ali tako da su vrhunski košarkaši nakon karijere mogli reći da će preživjeti s tim što su zaradili. To je bila drastična promjena. Samim time i percepcija tih klinaca koji su ulazili u te vode bila je drugačija.''

Često znamo čuti kako se tada radilo bolje i kvalitetnije. Pa i konkurencija u klubovima bila je na sasvim drugoj razini.

''Ne mogu kazati da se tada radilo više, da se radilo na drugi način. Jednostavno je bilo drugo vrijeme i puno više izbora. U Jugoslaviji, koja je imala oko 20 milijuna stanovnika, bilo je puno jednostavnije dovesti košarkaša nego sad kad ima četiri milijuna stanovnika. Prema tome, konkurencija je bila puno veća, odnosno prirodna selekcija bila je puno veća'', rekao je Perasović te nadodao:

''U Jugoplastiku su tada dolazili igrači poput Zorana Savića, koji je igrao u drugoj ligi u Zenici. Sada je takvog igrača teško dovesti, koji dođe i odmah postane euroligaški igrač. Nije jednostavno. Kažem, konkurencija se smanjila, ali i percepcija rada također je bitno drugačija. Danas se baš sve gleda s ciljem zarade, dok je onda bilo malo drugačije.''

Hrvatska košarka danas se nalazi u problemu stvaranja igrača, pogotovo onih srednje klase. Samo s proizvodnjom plejmejkera borimo se već godinama. Imam neki dojam kao da smo zapeli u načinu razmišljanja, odnosno da kaskamo za postulatima moderne košarke.

''Mislim da je U20 selekcija ove godine pokazala da smo na najboljem putu da se taj problem riješi. U hrvatskoj ligi moraju ili su puno puta prisiljeni igrati mladi igrači jer nemamo novca da dovedemo strance, nemamo novca da zadržimo igrače visoke klase i onda igraju momci od 20-ak godina, što se pokazalo pozitivnim. Oni su daleko ispred svojih vršnjaka u iskustvu i igranju ozbiljne košarke. Što se toga tiče, mislim da se vide pomaci naprijed.''

''U toj U20 selekciji ima pet-šest igrača koji su potencijalni reprezentativci. Možda neće biti NBA igrači, ali će biti igrači koji će riješiti upravo taj jaz u kojem nije bilo igrača srednje klase. Mislim da hrvatska liga može izbaciti taj tip igrača. Samo, to je dug proces. To nije proces od godinu dana, to je proces koji traje četiri-pet godina'', rekao je bivši hrvatski izbornik te nastavio:

''Kažem, prvi sam put sada kod ove U20 selekcije vidio grupu igrača koji igraju i koji su osvojili medalju na račun toga što igraju prvenstvo Hrvatske, gdje su bili puno iskusniji od svojih vršnjaka u toj dobi.''

''Jedan Real Madrid kupi 20 igrača u mlađim kategorijama, od toga ih izbaci dva i svi pričaju o sjajnom radu u mlađim kategorijama Reala. Mi to nemamo, mi moramo stvarati igrače i igrače za koje možda znamo da neće biti vrhunski, ali koji će nositi hrvatske prvoligaše. To je mukotrpan proces u kojem u ovom trenutku vidim izlaz. Vidim protočnost koja možda prije nije bila, a sada postoji.''

To je svakako dobra vijest jer Hrvatska posljednjih godina ima jako malo igrača na koje može ozbiljno računati, ako izuzmemo ove koji igraju na najvišem nivou.

''To je bilo vidljivo u reprezentaciji kada je trebalo nadomjestiti ove dečke koji su u NBA-u i Euroligi. Puno reprezentacija poput Španjolske i Srbije nije imalo tih problema. Mi smo imali. Mi smo imali velikih problema jer je taj razmak između igrača visoke klase i onih koji su u tom momentu igrali u hrvatskoj ligi bio prevelik. I onda smo osjetili da se moramo mučiti s jednom Rumunjskom i Nizozemskom. No ta U20 reprezentacija mi daje za pravo da mislim da će se to prebroditi.''

Imamo i nedavno zlato kadetske reprezentacije, gdje je vaš sin Ivan odigrao veliku ulogu, ali to nije prvi uspjeh u tom uzrastu za hrvatsku košarku. No mnogi od njih nikad nisu dogurali do razine koja im se predviđala.

''Ako pogledamo kroz povijest, mi smo uvijek imali tih U16 generacija. To su talenti koji se tek trebaju pretočiti u stvarnost i tu smo mi gubili igrače, kod pretočavanja u stvarnost. I sad ćemo vidjeti hoće li taj sistem, koji meni ne izgleda loše i koji ima veću protočnost nego što je imao prije, njima omogućiti da to postanu.''

''Ali, kažem, mi smo uvijek imali tih talenata, ali bi se gubili. Sada vidim da postoji nekakav plan za taj prijelaz. Recimo, Španjolci imaju problem. Oni su imali sjajne generacije mladih igrača, ali ne mogu doći u prvu ligu. Jednostavno, ti dečki im se gube'', napomenuo je Perasović i nastavio:

''Kod nas ima puno nestrpljenja klubova. Pa nestrpljenja roditelja, koji vode igrače vrlo rano van jer misle da će im negdje biti bolje. To i nije baš tako jednostavno. U tom procesu bilo je puno nedoumica. Recimo, taj mali Nakić iz Šibenika pokazao je veliki napredak prošle sezone jer je igrao, za razliku od nekih njegovih vršnjaka u Španjolskoj koji nemaju tu mogućnost. Koji su možda u U16 bili bolji od njega, ali on ih je sve prestigao jer je igrao.''

''Sad na U16 vidio sam dosta tih skauta koji mi kažu da tek sada detektiraju igrače, ali nakon dvije godine tek vide napredak. Kod nas je taj prijelaz bio loš i talenti su se gubili. Sada mi se čini da bi ta protočnost trebala biti bolja. Ali mora biti prirodna selekcija. Nitko nikoga ne može izgurati, on će sam sebe izgurati. I tu nema ni guranja ni protekcije. Ja uvijek kažem, onaj tko je dobar, naći će svoj put.''

Okrenimo se seniorskoj reprezentaciji. Pred Hrvatskom su dva vrlo važna ispita, ovaj put s četiri NBA igrača. Kako ste vi doživjeli ovo što ste dosad vidjeli?

''Prijateljske utakmice uvijek su jedno, a službene drugo. Jednog Bogdanovića nikad ne možete motivirati na prijateljskoj utakmici kao na službenoj. To treba gledati i s te strane. Evidentno je da imamo potencijal, da imamo ta četiri NBA igrača plus Krunu  Simona i te mlade igrače koji su pokazali da mogu pomoći.''

''Jasno je da će ta četiri NBA igrača i Kruno Simon biti nosioci u ovim utakmicama i oni moraju iznijeti glavni teret, ali poslije će opet trebati igrati bez njih. I uvijek je tu važan trenutni rezultat i ono što nas čeka iza ugla. Mislim da potencijal da dobijemo ove dvije utakmice imamo. Neće biti lako, ali treba napraviti apsolutno sve da ih dobijemo.''

Pred izbornikom je situacija u kojoj mora prenijeti svoje ideje igračima na koje onda više neće računati do kraja kvalifikacija. S druge strane, morat će vratiti neke igrače na koje trenutno ne računa, kao što je najnoviji primjer s Planinićem.

''U toj situaciji treneru je vrlo teško raditi. Anzuloviću je u ovom trenutku jako teško. Ta su dva centra apsolutno ispred Planinića, međutim nakon ove dvije utakmice Planinić bi opet trebao biti nosilac igre. To je taj apsurd tih 'prozora'. To jednostavno treba riješiti, jer ovo je po meni i nepošteno i neregularno.''

''FIBA tu mora pronaći neki drugi model. Da bude više objektivnosti. Jer nije svejedno kad igraš jednu utakmicu s jednom ekipom, pa drugu utakmicu s drugom. Katastrofa! FIBA i Euroliga moraju pronaći zajednički jezik jer ovo samo vodi kaosu.''

''Recimo, Planinić je otpao za ove dvije utakmice, a izbornik ga mora zvati jer nema boljega za druge utakmice poslije toga. Onda igrač nema motiva, pa trener ne zna kako ga motivirati. To je vrlo nezgodno, a realno ne može igrati ispred ove dvojice. I nema smisla da bude tu kad neće igrati. Anzuloviću nije lako i to treba gledati i iz tog kuta. Treba dobiti utakmicu, a zna da poslije nema te igrače. To je katastrofa'', objasnio je bivši trener Anadolu Efesa.

Perasović je završio svoju epizodu u turskom euroligašu. Trenutno je bez angažmana, ali se nada kako će nešto naići.

''Ja sam bio u situaciji da sam ovo ljeto pucao visoko i završio nisko. Nisam našao ništa. Nakon što sam bio u Euroligi, cilj je pronaći neki euroligaški klub. Teško je jer ih je malo, a puno trenera puca na ta mjesta. Ovog momenta nemam kluba, ali vidjet ćemo.''

Spomenuli ste Euroligu, koja se posljednje dvije sezone igra u novom formatu. Imali ste priliku osjetiti iz prve ruke, koliko je to dobra stvar za europsku košarku?

''Mislim da je to za one ljude koji su unutra nešto nevjerojatno. To je takmičenje koje se ne može usporediti s ničim. Po ozbiljnosti, po suđenju, po gledanosti, po kvaliteti igrača. To je drugi svijet. Čak i španjolska liga, koja je vrhunski organizirana i jako kvalitetna, ne može se mjeriti s time.''

''U budućnosti će se sigurno još širiti i to će biti ekskluzivna europska liga. I svi igrači u Europi će težiti NBA-u i tome. To je baš vrh. Nemam nego samo riječi hvale. To je toliko organizirano da su frustracije kad nisi tu strašne, jer je razlika nevjerojatna'', zaključio je Velimir Perasović.