Domantas Sabonis najugodnije je iznenađenje među izabranim igračima za All-Star. Možemo propitkivati je li mu mjesto u toj skupini igrača i je li stvarno igrač takvog kalibra, ali Indiana ove sezone ne bi bila tu gdje jest da nema litavskog centra. Možda je to nekome čudno, ali onda očito nije previše gledao Sabonisov utjecaj na igru Pacersa i njegov rast kao igrača od kada je stigao na mala vrata u tradeu za Paula Georgea.

Stvaranje kulture Indiane

Toga vjerojatno ne bi ni bilo da Indiana 2017. godine nije krenula u rekonstrukciju momčadi. Da Kevin Pritchard i Chad Buchanan nisu postavljeni na funkcije predsjednika košarkaških operacija i generalnog menadžera. Naime, tog ljeta počelo je stvaranje nove kulture Indiane. Zašto je spomenuti dvojac važan u ovoj priči? Jer njih dvojica udarili su temelje momčadi koju danas gledamo. I ništa nije rađeno neplanirano.

Kad su Pritchard i Buchanan dogovorili na koji način te u kojem smjeru žele da ova organizacija ide, shvatili su da je jedan određeni NBA igrač utjelovio njihov modus operandi. Nakon toga su odlučili igračima tijekom trening kampa postaviti jedno trivijalno pitanje, a ono je glasilo:

''On je kombo bek koji je cijelu 13-godišnju karijeru proveo u jednoj momčadi, ima učinak od 60 posto pobjeda i dva puta je biran u drugu najbolju obrambenu momčad lige. Njegov rekord karijere u asistencijama veći je od njegovog rekorda u poenima, a jednom je imao i utakmicu s 25 asistencija. Nikada nije bio standardni starter i nikada nije odigrao utakmicu da je uzeo više od 15 šutova. O kome se radi?''

Nitko od igrača nije znao točan odgovor, najčešće se spominjalo ime Johna Stocktona, ali onda je Buchanan otkrio o kojem je igraču riječ i sve ostavio u čudu. Radi se o današnjem treneru Indiane Nateu McMillanu. Bilo je važno da igrači shvate koji su njegovi uspjesi i zbog čega im želi usaditi kulturu o kojoj priča na treningu.

Pacersi su tu kulturu nazvali ''Three Ts'', što u prijevodu na hrvatski znači zajedništvo, čvrstina i povjerenje. Zanimljivo kako se taj logotip ''Three Ts'' po cijeloj dvorani, jer to je osnova filozofije kojoj su Pritchard i Buchanan željeli pristupiti, a da bi to funkcioniralo, trebalo je postaviti pravog trenera i to prenijeti na igrače.

Čuvena razmjena igrača

U svemu tome sjajno se našao i Domantas Sabonis, koji je to ljeto stigao s Victorom Oladipom u već spomenutom tradeu. Koju godinu kasnije ispostavilo se da je Indiana time dobila ne jednog, već dva All-Star igrača. Trebalo bi duboko kopati, ali sumnjam da u povijesti imamo sličan primjer u kojem su u razmjeni za superstara stigla dva nedovoljno iskorištena igrača koja su u manje od tri godine postala All-Star.

Najbliže tome što mi pada na pamet je trade za Shaquillea O'Neala u kojem je Miami među nekolicinom igrača poslao Lamara Odoma i Carona Butlera. Odom nikad nije bio All-Star, ali je doprinio u dva naslova i bio najbolji šesti igrač, dok je Butler postao All-Star kasnije u Wizardsima.

Neki se neće složiti s time da je Sabonis All-Star igrač. Reći će za njega da je rudar, a rudari ne mogu biti među 12 najboljih u konferenciji. Međutim, treba pogledati malo širu sliku. Sabonis možda ne šutira tricu kao Nikola Vučević ili je dominantan s loptom u rukama poput Joela Embiida. Niti ćete od njega vidjeti atraktivne koševe. No Sabonis radi lavovski posao svojom prisutnošću na terenu.

U svojoj prvoj sezoni kao starter, Litavac je treći po broju ''double-doubleova'' u ligi s prosjekom od 18 poena i 12,8 skokova po utakmici. Ne samo to, u izostanku Oladipa, prometnuo se među najkorisnijeg igrača momčadi i bez njega teško da bi Indiana bila na trenutnom učinku gdje može uhvatiti i drugo mjesto na Istoku.

Sabonisovi ''prikriveni'' aduti

Svatko tko je malo više gledao Pacerse mogao je uočiti koje su to Sabonisove najveće odlike. Trenutno je drugi u ligi po broju screen asistencija (sedam po utakmici), odmah iza dominantnog Rudyja Goberta, a nakon kojih njegova momčad prosječno bilježi oko 16 poena po utakmici.

Kad tome pridodamo da u prosjeku ima nešto manje od pet asistencija, što suigrači pretvaraju u nešto manje od 11 poena u prosjeku, dobivamo izuzetan podatak – Sabonis uz LeBrona Jamesa i Nikolu Jokića kreira najviše poena za suigrače u cijelom NBA-u. Njegova prednost je ta što je vrlo aktivan na ofenzivnom skoku (preko tri po utakmici) te nakon toga brzo donosi nove šutove, dobrim dijelom otvorene jer obrana nije posložena.

Osim što se već nametnuo kao korisniji od Mylesa Turnera, koji je donedavno glasio kao nominalno prvi visoki na rosteru, s Malcolmom Brogdonom razvio je sjajan pick and roll nakon kojeg ovaj ne mora ni gledati gdje se nalazi njegov igrač. Ako ne uspije iz prve, nema problema, Sabonis će ponovno postaviti čvrsti blok, a Brogdon najčešće napasti sredinu ili uzeti šut iz driblinga s distance.

Što se tiče Turnera, Sabonis je svoju priču u Pacersima započeo kao njega alternativa koja se na startu ove sezone spominjala u potencijalnom tradeu. Danas Turner komotno može biti zamjenu njemu.

Sabonis je razvio i dobru kemiju s drugom petorkom u kojoj se nalaze Aron i Justin Holiday, TJ McConnell i Doug McDermott. I zbog njega su među najproduktivnijim drugim petorkama u ligi. U zadnje vrijeme posebno se podignula McDermottova forma, koji ima odličnu suradnju s Litavcem radi kojeg dolazi u poziciju za dobre šutove, nakon skoka u napadu ili short rolla.

Priznanje koje je zaslužio

Naime, sa Sabonisom na terenu Indiana dolazi do 50 posto svojih promašenih šutova. On je ključna figura u horns akcijama s kojima se ulazi u napad ili u postavljanju na poziciji lakta gdje svojim bekovima otvara šut, bilo blokom na igraču s loptom ili bez nje. Također, distribuira za krila, traži mismatcheve i širi teren unatoč tome što nema dobru tricu (loših 24 posto).

Navodim sve ovo kako bi dobili što bolji dojam o tome koliko puno Sabonis znači i vrijedi u sustavu i kulturi Indiane. Iako nema eleganciju poput nekih drugih visokih igrača, ovaj izbor za All-star priznanje je svemu što donosi na terenu. I rekao bih – zasluženo.

Prije nekoliko mjeseci potpisao je novi četverogodišnji ugovor vrijedan 77 milijuna dolara i ako sada pogledamo na njegov učinak, čovjek isplaćuje svaki cent. Rijetko tko bi se prije početka sezone okladio da će biti All-Star, a on je u tome uspio. Kao i što je uspio održati momčad na visokom nivou unatoč izostanku najboljeg igrača. To je Sabonis s ''Three Ts'' s početka ovog teksta. Igrač koji radi za momčad, posjeduje čvrstinu i pruža povjerenje.