Tri vijesti o kojima se priča kaos! Šok pred Svjetsko prvenstvo! Japan zaprijetio odlaskom, ovo ih je dočekalo na prvom treningu zanimljivo Englezi stigli u Ameriku i jedva mogu disati! Organizator odlučio što će s utakmicom Hrvatske i Engleske! Počinje čistka Jose Mourinho obavijestio upravu u Madridu: Tri zvijezde Reala moraju tražiti novi klub

>> Dallas Mavericksi prvi put u povijesti osvojili naslov NBA prvaka!

>> Teško podnijeli poraz: Košarkaši Miamija u suzama i na koljenima

>> Svi pričaju o njemu: 'Nowitzki je jedan od najboljih svih vremena'

>> Cleveland puca od smijeha, LeBronu ostaju milijuni: Morat ćete ujutro na posao!

1. Dirk Nowitzki

Plavokosi Nijemac osvajanjem ovog naslova definitivno se uvrstio među najveće NBA igrače svih vremena, a bez obzira koliko smo mi ponosni na Tonija Kukoča i Dražena Petrovića, Dirkova karijera bi se mogla gledati kao najveća nekog europskog košarkaša. Ono što je ove sezone fasciniralo kod Nowitzkog je činjenica da je usprkos 32 godine još popravio svoju igru. Uz sada već legendarni šut kojeg može pogoditi iz svih situacija, Nowitzki je dodao i sasvim solidnu igru leđima prema košu, a upravo su analitičari naglašavali kako mu taj segment nedostaje da postane nezaustavljiv. A Dirk je u NBA finalu upravo bio nezaustavljiv.

Protiv Miami Heata imao je prosjek od 26 koševa te 9,7 skokova po utakmici, a tek mu je nešto lošiji postotak šuta u posljednjoj utakmici tu statističku kategoriju spustio ispod 50%. Ipak, kada je bilo najpotrebnije Dirk je pogađao – u posljednjim četvrtinama finala imao je prosjek od 10,3 pogotka što je tek peti put u povijesti da je nekome to uspjelo. Dva puta je to do sada učinio Michael Jordan (1997, 1998), jednom Allen Iverson (2001), a rekorder je Shaquille O'Neal s 11,5 koševa u posljednjim četvrtinama NBA finala 2000. godine.

2. Mark Cuban

Često osporavani vlasnik Dallas Mavericksa uvijek pokazuje kako je pravi sportski fanatik. Iako je u povijesti bio jako britak na jeziku, Cuban je tijekom cijelog ovogodišnjeg play-offa šutao da bi na kraju poentirao: "Svi su nas podcjenjivali i mislili da ćemo ispasti u prvom krugu doigravanja, a mi smo ostvarili svoj cilj i došli do kraja", rekao je nakon završetka utakmice Cuban.

Inače, multimilijarder je posljednje sekunde dočekao na klupi svoje momčadi skačući i veseleći se s momčadi. Obučen u klupsku majicu, Cuban utakmice uvijek gleda blizu klupe svoje momčadi, a nikada iz svečane lože. Spreman je potrošiti koliko treba da bi Mavericksi izgledali onako kako trebaju izgledati, a upravo je ta spremnost da se probije salary cup omogućila Dallasu da stvore šampionsku momčad. Mnogi vlasnici NBA klubova su 'škrti na novčaniku' i kada je potrebno malo da se osvoji NBA naslov, ali Cuban ne razmišlja tako – on će dati sve što je potrebno da njegova momčad uspije.

3. Rick Carlisle

Jedan je od rijetkih trenera koji je osvojio NBA naslov i kao trener i kao igrač. Carlisle je bio dio šampionske momčadi Boston Celticsa 1986. godine, ali tada je imao dosta manje utjecaja na osvajanje prstena nego je to bio sada slučaj. Carlisle tri godine vodi Maverickse, a ove godine je napokon uspio postići sustav u kojem svi igrači daju maksimalno dok su na parketu, a on se ne boji raditi rotacije koje neki drugi treneri možda i ne bi napravili.

Bez problema je u finalnoj seriji 'isključio' Peđu Stojakovića koji je u doigravanju igrao sjajno, još manje problema je imao 'gurnuvši' Jose Juana Bareu u startnu ulogu što mu je ovaj vratio sjajnim igrama u posljenje tri utakmice finalne serije. Carlisle se drži maksime 'na parketu igraš samo dok imaš energije za igru' i zna se naljutiti na igrače koji mu s parketa ne davaju signale da su umorni. Njegova smirena narav postala je čak i predmet šala u SAD-u jer ćete od njega rijetko čuti neke bombastične izjave, a nakon osvajanja NBA prstena u prvi plan je gurnuo cijelu momčad: "Ovo je jedna od specifičnih momčadi u povijesti NBA lige jer nije stvorena oko snage samo jednog igrača". I u tim se riječima krije svo Carlisleovo umijeće.

4. Jason Terry

Popularni JET je, zajedno s Manom Ginobilijem najbolji šesti igrač posljednjih nekoliko godina. No, Argentinac je ove godine u San Antoniju postao starter, a Terry i dalje ulazi s klupe za Dallas. Kada se Caron Butler ozlijedio početkom godine i zaključio sezonu, mnogi su mislili da će Terry napokon postati starter. No, tako nije mislio Rick Carlisle iz jednostavnog razloga – energija koju Terry donosi s klupe nema niti jedna druga momčad i takvu prednost nema potrebe gubiti ako nije neophodno.

Terry je sjajan šuter koji, kada ga krene, može pogoditi odakle god hoće što je pokazao i u posljednje dvije utakmice NBA finala ubacivši prvo 21 pa onda 27 poena uz nevjerojatan postotak šuta (75% u petoj utakmici, 69% u šestoj). Upravo je on držao Dallas u igri kada Nowitzkog nije išao, a Nijemac ga je i nakon prve tri utakmice prozvao kako treba 'iskočiti' ukoliko Mavsi žele osvojiti naslov. Terry je pokazao što zna i sada se tek pokazuje proročanska njegova tetovaža uoči starta ove sezone. JET je, naime, na desnu ruku istetovirao trofej za NBA prvaka kojeg je napokon i osvojio.

Terrya treba izdvojiti i kao velikog motivatora momčadi i animatora publike. Rijetko koja će utakmica u Dallasu proći bez da Terry traži od publike da 'polude', a njegovo slavlje imitirajući avion nakon velikog ubačaja u potpunosti diže publiku na noge.

5. Obrana

Namjerno nismo kod pisanja o Carlisleu spomenuli obranu jer ona zaslužuje poseban osvrt. Iako se o Dallasu uglavnom njeguje predodžba kao o napadačkoj momčadi, ove godine iskočili su i u obrambenom segmentu. Dallas u svojim redovima ima nekoliko sjajnih obrambenih igrača (Shawn Marion, Jason Kidd, DeShawn Stevenson, Tyson Chandler), ali trademark njihove obrane je – zona.

Dallas je jedina momčad koja je tijekom sezone zonu igrala na regularnoj bazi, a niti jedna momčad, uključujući Miami u finalnoj seriji, nije imala odgovor na tu zonu. Carlisle i njegovo pomoćno osoblje je zonom prikrivalo činjenicu da je postava s Bareom i Kiddom (ili Terryem) u istom trenutku ranjiva u obrani 'čovjek na čovjeka', a protivnike su najviše izluđivale česte promjene obrane tijekom utakmice. O obrani Dallasa nakon završenog finala govorio je i LeBron James: "Za moj loš učinak treba dati kredit i obrani Dallasa jer mi nisu dopuštali dosta stvari koje inače činim".

6. Širina momčadi

Mark Cuban je to sve omogućio, a generalni menadžer Donnie Nelson sve posložio. Jason Terry predvodi klupu na kojoj se nalaze i Barea, Stojaković, Haywood, pa i Stevenson kada je Caron Butler zdrav. Tu su i korisni Cardinal i Mahinmi, a ozljede su spriječile i mladog Francuza Beauboisa da ove godine ponovi jako dobru lanjsku sezonu. U takvoj situaciji mjesta među 12 igrača koji se 'skidaju' za utakmicu nema Corey Brewer koji je početkom sezone startao u Minnesoti i imao solidan prosjek od 8,6 koševa po utakmici.

7. Iskustvo

Jason Kidd ima 38 godina, Stojaković i Cardinal 34, Terry i Marion 33, Nowitzki 32... Ukupno 9 igrača u redovima Dallasa ušla je u svoje četvrto desetljeće, a prosjek godina cijelog rostera od 15 igrača je 29,6 godina. Ove brojke govore u prilog iskustvu kojeg je Dallas imao i zbog kojeg se znao 'vaditi iz bunara' tijekom sezone i cijelog playoffa. Neke druge momčadi raspale bi se još u prvom krugu nakon onog hollywoodskog povratka Portland Trail Blazersa predvođenog Brandonom Royem, raspao bi se i Dallas iz nekih ranijih dana, ali ovi Mavsi su iz toga izašli samo jači. Kasnije su se vraćali i protiv Oklahome i protiv Miamija, a i Dirk Nowitzki je nakon osvajanja prstena rekao kako je iskustvo upravo presudan faktor u činjenici da su znali pobjeđivati u utakmicama u kojima su gubili s dvoznamenkastom razlikom…

8. Šut za tri poena

Teško je nakon svega nabrojenog izdvajati neki dodatni segment igre Dallasa, ali šut za tri poena treba spomenuti. Kidd se na vječnoj listi NBA tricaša nalazi na trećem mjestu, Stojaković je četvrti, a Terry osmi. Nowitzki je trice u playoffu pogađao s 46% uspješnosti, Barea ih je u doigravanju 'stavio' 27, a Stevenson 24. U ključnim trenutcima tricu je pogodio i Brian Cardinal, a kada je to tako onda je jasno kako niti jedna obrana ne može braniti Dallasov napad.

9. Psihička nestabilnost Miami Heata

U trenutcima kada je jasno da je Dallas Mavericks zasluženo osvojio naslov NBA prvaka nema previše potrebe pričati o slabostima protivnika. No, psihička nestabilnost Miami Heata, prije svega njihove najveće zvijezde LeBrona Jamesa je nešto što se treba spomenuti i što je imalo učinka na osvajanje Dallasovog naslova.

Samoprozvani 'King James' se redovito gubio u posljednjim četvrtinama finalne serije, ali možda je važnije kako Miami u ključnim trenutcima nije igrao 'svoju' košarku. Jednostavno, James i Wade su previše puta željeli samostalnim akcijama riješiti utakmicu, a bez obzira koliko dobri košarkaši bili, to ipak nije moguće. LeBron i Dwyane su našli vremena da se šale sa zdravstvenom situacijom Dirka Nowitzkog, ali nikako da se riješe bahatosti zbog koje ih veliki dio košarkaških fanova ne voli.

10. Karma

Često se kaže kako se u životu sve vraća, a pogotovo da je u sportu to tako. Ako je to tako, onda se za ovaj naslov Dallasa može reći da se vratilo mnogim igračima Mavericksa. Nowitzki i Terry su prije pet godina bolno izgubili finale od Miamija, Kidd je dvije godine za redom (2002. i 2003.) vodio New Jersey Netse do NBA finala i tamo gubio, Shawn Marion je igrao u sjajnoj generaciji Phoenix Sunsa koji su uvijek nesretno ispadali u doigravanjima, a ni Stojaković s odličnim Saceramento Kingsima nije došao do konačnog cilja. Sada je sve došlo na svoje…

Oni su osvojili naslov - učinak igrača Dallasa u doigravanju:

Caron Butler u doigravanju nije igrao zbog ozljede koju je zadobio još početkom godine, a trener Rick Carlisle nije odlučio koristiti Rodrigue Beauboisa i Dominique Jonesa.