U novom izdanju Naj trenutka biramo najslađu pobjedu protiv Turske. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Tri vijesti o kojima se priča
Prije nego što Hrvatska i Turska ovog četvrtka u Osijeku čak 12. put odmjere snage, prisjetit ćemo se legendarng slavlja prije 27 godina.
Hrvatska i Turska na Euru 1996.
Hrvatska i Turska prvi put se sastale na Euro 1996. Hrvatska je još bila mlada država i tek se stvarao kult Vatrenih. Bilo je to prvo veliko natjecanje hrvatske reprezentacije. S druge strane, i Turskoj je to bio prvi nastup na Euru, a nakon Svjetskog prvenstva 1954., drugi nastup na jednom od dva najveća turnira nacionalnih selekcija.
Nervozu je povećavala činjenica da je to bila utakmica prvog kola skupine D, koju su još sačinjavali Portugal i Danska. A prva utakmica na svakom turniru od velike je važnosti, posebice za brucoše kakvi su u tom trenutku bili i Hrvati i Turci.
Igralo se na stadionu City Ground u Nottinghamu, okupilo se oko 22 tisuće gledatelja. Tipično englesko vrijeme za sredinu lipnja. Kiša je neumorno natapala teren, a napetost se osjećala u zraku. Hrvatska je bila favorit, no svima je bilo jasno da neće biti lako protiv fanatičnih Turaka.
No ipak, malo tko je očekivao baš takvo mučenje. Bila je to potpuno ravnopravna utakmica, prava igra živaca, u kojoj se čekala kobna pogreška suparnika. Ćiro Blažević izvukao je umornog kapetana Zvonimira Bobana u 57. minuti. Boban je tek zaliječio mononukleozu i nije bio optimalnoj fizičkoj formi.
Bobana je zamijenio Zvonimir Soldo, no ključan potez Ćiro je povukao u 73. minuti kada je izvukao jednu od najvećih zvijezda tadašnjih Vatrenih Alena Bokšića i ubacio Gorana Vlaovića, napadača Padove koji je u kvalifikacijama igrao tek 11 minuta, ali je u pripremnim utakmicama protiv Južne Koreje i Izraela postigao četiri gola.
Sat je otkucavao, došla je 86. minuta. U takvim situacijama u pravilu je u psihološkoj prednosti momčad koja je važila za slabiju prije utakmice. Kako se utakmica približava kraju, favorit je obično u sve većem stresu, a suparniku rastu krila.
Turci su osjetili svoju šansu i krenuli su po pobjedu, malo više su se otvorili i kobno pogriješili. Sijevnula je kontra, Aljoša Asanović odigrao je majstorski prizemni pas u prazan prostor, Vlaović se zatrčao, projurio pokraj Alpayja Özalana i potom u punom sprintu obišao turskog vratara Rüstüa te mirno poslao loptu u praznu mrežu. Hrvatska klupa je eksplodirala, bio je to pogodak koji je skinuo veliki teret s leđa Vatrenima, Ćiri i svim hrvatskim navijačima.
Özalan je u Turskoj označen kao glavni krivac. Trčao je za Vlaovićem i nije ga želio srušiti sleđa prije nego što uđe u kazneni prostor Turaka. Bio je to fair-play potez koji se nije svidio brojnim turskim navijačima.
Zasuli su ga kritikama i uvredljivim porukama, pa čak i prijetnjama smrću. UEFA je, pak, Özalana nagradila nagradom za fair-play, a zahvalili su mu se i Vatreni. Probijen je led, tri boda sjela su na hrvatski konto, pa se s puno većom mirnoćom čekala utakmica s Danskom u drugom kolu.
Hrvatska - Turska 1-0
Nottingham, 11. lipnja 1996., 1. kolo skupine D. Gledatelja 22.460. Sudac Muhmenthaler (Švicarska)
1-0 Vlaović (86, Asanović)
HRVATSKA: Ladić - Štimac, Jerkan, Bilić - Stanić, Prosinečki, Boban (od 57. Soldo), Asanović, Jarni - Šuker (od 89. Pavličić), Bokšić (od 73. Vlaović). Izbornik Miroslav Blažević:
TURSKA' Rüstü Recber - Inceefe, Zafer, Temizkanoglu, Özalan - Kafkas (od 89. Sancakli); Erdem (od 82. Mandirali), Kerimoglu, Ercan - Yalcin - Sükür. Izbornik Fatih Terim
