Tijekom posljednjih 15-ak godina ere modernog nogometa jedan je mit često prešao preko usta nogometnih fanova. Koliko ste samo puta nakon nekog spektakularnog transfera čuli kako to nije neki novac jer će klub uskoro samo prodajom dresova pokriti nekad i sumanuti trošak kupovine jednog nogometaša.
Tri vijesti o kojima se priča
Stručnjaci su godinama ismijavali takve tvrdnje, ali su se one ipak nekako uhvatile među navijačima kao činjenica. Dio medija je pomogao u tome svirajući kako se dirigiralo iz velikih klubova. Ponajviše se to odnosi na početak ''plastificiranja'' Real Madrida početkom tisućljeća kada je na kraljevsko prijestolje stigao Florentino Perez.
Prelazak Davida Beckhama iz Manchester Uniteda je jedan od takvih primjera u kojem se transfer opravdao marketinškom isplativošću. U biti, on je pokrenuo cijelu lavinu opravdavanja astronomskih transfera nenogometnim razlozima iako je Beckham vjerojatno i najisplativiji transfer po tom pitanju.
''Prodaja dresova je unosan posao, no ona ne može pokriti astronomski transfer jednog igrača'', objašnjava Mike Farnan, izvršni direktor sportske marketinške agencije Redstrike. Ono što je još važnije, radi se o čovjeku koji je sudjelovao u legendarnoj ekspanziji Manchester Uniteda na svjetska tržišta devedesetih godina kada je bio u klubu.
Pogbini dresovi ne mogu pokriti ni 10% cijene transfera
Upravo je Man United ovog ljeta srušio rekord kada je za 105 milijuna eura odnosno 89 milijuna funti kupio Paula Pogbu. Prodanih dresova kluba prošle je sezone bilo oko tri milijuna, a zarada se procjenjuje na oko 120 milijuna funti. Dakle vjerojatno bi svi prodani dresovi United pokrili jedan takav transfer da ne postoji jedna ''kvaka'', a to je da klubu ide tek petina tog novca.
''Klub ima pravo na grb i imena koja pišu na pozadini za što mu proizvođač opreme plati prilikom sklapanja ugovora. Proizvođaču dresova ide većina zarade od prodaje, a postoje i brojne klauzule nakon određenog broja prodanih dresova. U principu klubovima ostane oko 20% zarade od prodanih dresova'', otkriva David Seligman, odvjetnik specijaliziran za sportski marketing.
Kada bi računali da je primjerice klub prodao Pogbinih dresova oko 20% od svih igrača Uniteda i u obzir ove sezone uzeli moguće povećanje prodaje (sa 120 na 150 milijuna) zbog dolaska njega i Ibre, dolazimo do neke najviše brojke od otprilike 30 milijuna funti. A ako znamo da klubu ide samo 20-ak posto ispada da od prodaje dresova Pogbe United dobije samo šest milijuna funti. U najboljem slučaju...
Kao najgori primjer ovog mita uzima se primjer prelaska Kake iz Milana u Real kada je potpuno podbacilo tržište Južne Amerike. Kada znamo da Kaka zbog ozljeda nije uspio ispuniti igrački potencijal onda možemo reći i kako je to bio jedan od najneisplativijih velikih transfera ikad.
Ne tuku se bez veze najjači svjetski brendovi Adidas i Nike oko prava na opremu nogometnih klubova. Najveći dio kolača ide njima, a ''klubovi znaju da neće vratiti novac od kupovine nekog igrača na prodaji dresova'', kaže spomenuti Mike Farnan koji je radio kao direktor za internacionalne poslove u Man Unitedu.
Mit o pokrivanju velikih transfera pomoću klupskog dućana ipak je samo mit unatoč tome što klubovi mogu zaraditi veliki novac od prodaje kluspkih rekvizita.
