Čini mi se da je titula zajamčena Chelseau, čak sam spreman tvrditi da će je potvrditi barem tri kola prije kraja. Istina, odigrano je samo deset kola, jedva smo ušli u drugu četvrtinu prvenstva. Istina je i da Premiership nije utrka na 100 metara nego dugoprugaško natjecanje sa zaprekama kao i to da se čovjek ovakvim prognozama češće izblamira nego proslavi, ali jednostavno ne vidim tko bi s trona mogao skinuti Joseov modri stroj.
Ako doista bude tako, opet će se u praksi potvrditi teorem o „Mourinhovoj drugoj sezoni“ koja je uvijek trofejna. I na primjeru Chelsea mogu se lijepo pratiti faze rada „Special One“-a. Prve sezone je napravio priličan redizajn momčadi, probrao među pojačanjima, postavio temelje i odredio hijerarhiju. Drugi korak bila je kupovina ciljanih pojačanja: počelo je s Matićem kao osloncem i faktorom ravnoteže u sredini, „podebljao“ je konkurenciju na golu povratkom Courtoisa i kao „šah-mat“ ostatku lige stigli su Fabregas i Diego Costa.
Mourinho ima jasnu sliku
Za razliku od jeseni 2013., kada je bilo teško pogoditi koga će Mourinho poslati na teren, posebno u veznom redu, sada je jasno tko su startna jedanaestorica. Ili barem njih deset. Chelsea igra precizno, čvrsto, efikasno, sigurno i ne prosipa bodove na malim utakmicama, što je lani bio problem.
U deset kola „Bluesi“ su pobijedili osam puta, a dva remija upisali su na gostovanjima u Manchesteru. Do pobjede protiv Cityja dijelilo ih je pet minuta, a protiv Uniteda valjda pet sekundi. Samo neka luda serija ozljeda, i to da odjednom „out“ budu Costa, Fabregas, Ivanović, Cahill i Hazard, mogla bi ih dovesti u probleme, ali valjda ih fortuna neće tako šibati.
Maestralni potezi u u prijelaznom roku
A što je s ostalima? Drugoplasirani je, iznenađujuće, Southampton koji vjerojatno ne može izdržati taj ritam. Branitelj naslova, Manchester City, ima problem da mu ključni igrač, Yaya Toure, igra 50% slabije nego lani. Arsenal je skupio ekipu, ali tradicionalno ih je polovica „van upotrebe“ zbog ozljeda. Liverpool je prodajom Suareza izgubio više nego što se može kupiti novcem, Tottenham je nekonkretan, a Manchester United... kao da Van Gaal želi ući u nogometne almanahe kao prvi trener koji je sastavio ekipu od vratara i deset lijevih krila.
Za razliku od Liverpoola i Manchester Uniteda koji se gube u paničnim kupovinama, Mourinho i tu drži lekciju iz tržišnog ponašanja. Sjajno zvuči podatak da je Diega Costu, Fabregasa i Matića kupio za isti novac za koji je prodao (čitaj: riješio se) Davida Luiza, Lukakua i Ba. A tu je još skoro 70 milijuna eura zarađenih na suvišnom Mati i nezadovoljnom De Bruyneu od čega se fino popunila svlačionica i nešto uložilo u budućnost.
Sve vodi prema tome da će ove sezone kontroverzni Portugalac osvojiti svoj osmi naslov prvaka, a da ne spominjem sva ostala natjecanja gdje je i dalje čvrsto u sedlu. Ma koliko ga zavidni nazivali „prevoditeljem“...
