Punih 17 godina Hajduk je čekao na pehar posljednjeg osvajača Kupa maršala Tita. Bila je to jedna od najvećih pobjeda Bijelih u skoro 100 godina staroj povijesti kluba.
Tri vijesti o kojima se priča
Crvena Zvezda je te 91. godine nedugo prije ove povijesne utakmice postala prvakom Europe, a domaćini su mislili kako se Splićani dolaze pokloniti Zvezdi. No Hajduk je na stadion JNA istrčao s crnim florom zbog masakra hrvatskih policajaca u Borovu Selu.
Bio je to već početak Domovinskog rata i igrači Hajduka to su dobro znali. Bacili su na koljena svježeg europskog prvaka i ostvarili povijesnu pobjedu koju je slavila cijela Hrvatska. Bila je to pobjeda nad klubom koji je predstavljao agresora, čiji je vođa navijača već haračio po hrvatskim selima i zato je ovaj pehat toliko značajan.
Bokšićev pobjedonosni gol, koji je ujedno bio i jedini na utakmici, obilježio je cijelu jednu generaciju Hajduka predvođenu Asanovićem, Bilićem i Štimcem.
Gdje je kontroverzni pehar čuvan posljednjih 17 godina i dalje je tajna. U Hajduku kažu da su ga vratili u trenutku kad je preoblikovanjem izbjegnut stečajni postupak, tijekom kojeg je pehar mogao pripasti bilo kome. Maršalov pehar od čistog je srebra i teži 16 i pol kilograma.
'Sada više nema šanse da, ne samo ovaj, nego nijedan drugi pehar iz ove trofejne dvorane ode na neku aukciju. On ostaje ovdje dok god je Hajduka', rekao je domar Hajduka Božo Pezelj i završio najpoznatijom hajdučkom uzrečicom: 'A Hajduk živi vječno...'
