Mario Curić ima šesnaest godina, dijeli san desetaka tisuća hrvatske djece, želi biti profesionalni nogometaš. 'Živim tu u župi dubrovačkoj i volim to mjesto, al sam se nadao da ću otići negdje i znam da mogu uspjeti'. kaže Mario. Njegova majka kaže kako joj se ponekad čini da se njezin sin rodio s loptom. Naime, Mario se od lopte ne odvaja ni danju ni noću. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo uskoro jer Marija i desetke ostale djece iz cijele Hrvatske čeka dva tjedna testiranja u nogometnom klubu Dinamo, donosi novinar Proverenog.
Tri vijesti o kojima se priča
'Nije mi problem trenirati bilo to ujutro u šest ili navečer jer znam da mi to može biti kruh', objašnjava Mario. Sve je počelo u Dubrovačkom nogometnom klubu GOŠK gdje je prve korake učinio sa šest godina. Sad već nekoliko mjeseci trenira samostalno. U jeku priprema za probu u Dinamu Mariov otac je potražio pomoć čak dvojice privatnih trenera. 'Zadnjih mjesec dana prošli poseban program priprema kako fizičkih tako i nekih taktičkih odnosno fizičkih priprema da bi spreman gore prošao gdje se mi nadamo bez sumnje da će on svojim na kraju krajeva fizičkom pripremom voljom i znanjem proći probe i da će sutra bit igrač Dinama', kaže Ivica Cumeljan, stariji trener.
Mladi nogometaš s ugledom
A da Dinamo slovi kao jedna od boljih škola za mlade nade iz regije pokazuje interes djece iz Bosne i Hercegovine. Život u Novigradu, poprilično siromašnom dijelu Bosne, sigurno nije lagan. Bosanac s hrvatskom putovnicom Daniel Graovac izlaz traži u nogometu. 'Ja se nadam da će dobro proći dat ću sve od sebe da dobro prođe, i želio bi da budem tamo da igram za Dinamo', kaže Daniel. Daniel poput Marija ima 16 godina. Međutim on ima ugled u svijetu mladih nogometaša. Član je reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nastupao je na svim kvalifikacijskim utakmicama za Europsko kadetsko prvenstvo.
Bitno je neodustati!
'Dinamo sam odlučio zato što mi se sviđa kao klub, ima jake omladinske škole, ima tamo suigrača koji igraju sa mnom za reprezentaciju i imam dosta prijatelja i znam ih većinu što igraju tamo', kaže Daniel. Obitelji je on na prvom mjestu. Roditelji Dragica i Dragomir su ono malo novca koji su imali uložili u Danijela, za sva putovanja i opremu kako mu ništa ne bi nedostajalo.
Nakon dvotjedne Dinamove škole i napornih svakodnevnih treninga, Danijel je ušao među odabrane i postao novi Dinamov igrač. Razočarani, umorni i tužni, Mario i njegov otac odlaze kući. Mario očito nije imao ono što Dinamo traži, ali to ne znači da neki drugi klub neće upravo njega izabrati. Puno je primjera igrača koji su uspjeli ostvariti veliku karijeru, a nisu ih prepoznali Dinamo ili Hajduk. Bitno je ne odustati.
