Rangers je proveo četiri godine u nižim ligama zbog bankrota uzrokovanog katastrofalnim radom uprave, koja je “natukla” dug veći od 100 milijuna funta. Bivši klub Dade Prše i Nikice Jelavića vraća se tamo gdje pripada, najtrofejniji je svjetski nogometni klub izborio povratak u elitni škotski razred. Momčad koju vodi Mark Warburton uspješna je i u Škotskom kupu, danas (13 sati, Sportklub 3) u polufinalu igra s Celticom.
Tri vijesti o kojima se priča
Financijska kriza Rangersa razbuktala se u veljači 2012., osvajač 115 trofeja proglasio je stečaj i prešao pod prinudnu upravu zbog devet milijuna funti dospjelog poreza na dohodak i PDV-a Britanskoj poreznoj upravi. Budući da dug nije podmiren do kraja ožujka, Škotska mu je Premijerna liga (SPL) oduzela licenciju za iduću sezonu.
Rangersima je dodijeljeno mjesto u četvrtom razredu škotskog nogometa. Glavni je krivac za propast nogometnog diva prijašnji vlasnik David Murray, koji se bjesomučno zaduživao kod banaka da bi kupovao što bolje igrače. Zamjerio se poreznicima smislivši formulu za izbjegavanje poreza: između 2001. i 2010. Rangers nije davao igračima plaće, nego neoporezive “pozajmice”. Britanske su porezne vlasti tužile Rangerse za 54 milijuna funta. Odnos s poreznicima pogoršao se kad je 2011. Craig Whyte kupio Rangerse od Murraya za jednu funtu. Whyte je igračima isplaćivao novac u neto iznosu, otvoreno odbivši plaćati propisane poreze i doprinose, nagomilavši novih 20 milijuna funta duga. Tada se Porezna uprava sručila na klub punom snagom, u konačnici ga osudivši na likvidaciju.
Iako se Celtic u sportskom smislu okoristio nevoljom najvećeg suparnika osvojivši četiri prvenstva zaredom i došavši nadomak petom ovog proljeća, Rangersi nisu nikome toliko nedostajali koliko zeleno-bijelima iz katoličkog tabora. Navijači Celtica, kao ni Aberdeena i Dundee Uniteda, nikad neće otvoreno reći da navijaju za povratak Rangersa, no jasno je da im trofeji znače manje ako su osvojeni u oslabljenoj konkurenciji.
Osim toga, bez Rangersova pritiska, Celtic se opustio i izgubio oštricu u europskim natjecanjima. Obnova derbija poznatog kao Old Firm potaknut će Celtic da bude jači, a usput mu podebljati prihode. Kad su Rangersi 2012. izbačeni, medijske su kompanije prisilile Premijernu ligu da prihvati niže cijene tv-prava. Od ljeta će svim članovima lige svanuti ljepša vremena.
Povratak u najviši rang ne znači skoru borbu za titulu. Plavi će morati puno raditi da bi se približili Aberdeenu i Heartsu, a kamoli Celticu.
„Rangersi neće odmah postati prvaci“, upozorava Celticova legenda Tom Boyd. „Trebat će im 2-3 godine da dosegnu našu razinu.“
A bude li po vlasnicima dvaju vodećih klubova, u dogledno vrijeme ni Celtic ni Rangers neće osvajati škotsko prvenstvo. Celticov većinski vlasnik Dermot Desmond predviđa da će se oba u idućih deset godina preseliti u englesku Premijernu ligu.
„Rangers i Celtic su među deset vodećih britanskih klubova, a i među najvećima u svijetu. Bilo bi logično da igramo na najvišoj razini“, kaže irski biznismen.
Zgodan plan, koji će teško ispuniti glavni uvjet: dobiti pristanak Engleza! Premijerligaški su klubovi već 2009. odbili taj prijedlog.
„Nema šanse. Naš je odgovor jasan i nedvosmislen. Ne znači ne“, poručio je tada Celticu i Rangersu izvršni direktor engleske Premijerne lige Richard Scudamore.
U međuvremenu se ništa nije promijenilo nabolje za škotske interese. Zašto bi Englezi izbacili dva svoja kluba iz lige da bi udomili dva tuđa?
