Newcastle i Brighton & Hove Albion su izborili izravan plasman u Premierligu dok ćemo trećeg putnika doznati nakon razigravanja u kojem se sastaju Fulham - Reading te Huddersfield - Sheffield Wednesday, a potom i, u finalnoj utakmici na Wembleyju, pobjednici tih okršaja.
Tri vijesti o kojima se priča
Ali, glavna priča nakon posljednjeg kola Championshipa nisu rasplet borbe za vrh niti startne pozicije za doigravanje nego ono što se dogodilo u borbi za ostanak. Uz ranije otpisane Rotherham i Wigan, u trećeligaškoj konkurenciji iduće sezone igrat će i - Blackburn.
Jedini upitnik uoči zadnjih 90 minuta sezone bio je hoće li ispasti Blackburn ili još jedan klub koji zbog svoje povijesti zaslužuje veliki respekt: Nottingham. Slavili su i jedni i drugi - Blackburn kod Brentforda u Londonu s 3:1, Nottingham kod kuće protiv Ipswicha s 3:0, pa je odlučivala gol-razlika, a onda je bila na strani nekadašnjeg (1979. i 1980.) dvostrukog prvaka Europe. Nottingham je sezonu završio s -10 (62:72), a Blackburn s -12 (53:65).
Tako će u trećem rangu engleskog nogometa igrati klub koji je prije 22 godine napravio isto što i Leicester lani - šokirao cijeli nogometni svijet ostavivši iza sebe sve velikane s Otoka.
Senzacionalni prvaci ispred Fergusonova Uniteda
Te 1995. Blackburn je senzacionalno osvojio naslov prvaka Engleske s 89 bodova, jednim više u odnosu na Manchester United, a zanimljivo je kako je treće mjesto osvojio upravo Nottingham s kojim su se Roversi, 22 godine kasnije, do posljednjih minuta borili za ostanak među drugoligašima.
Nije to bila prva Blackburnova titula. Prvaci su bili i 1912. i 1914. godine, ali to što im je uspjelo 1995. odjeknulo je poput "bombe", jer tih je godina Manchester United pod vodstvom Sir Alexa Fergusona bio nedodirljiv, praktički unaprijed uknjižen kao prvak. Svrgavanje Crvenih vragova s trona bio je nešto što su svi željeli, ali malo tko je istinski vjerovao da bi se to moglo dogoditi.
Međutim, dok su se Chelsea i Arsenal koprcali u sredini tablice (završili kao 11. i 12.), a Liverpool na četvrtom mjestu dosta zaostao (15 bodova), Blackburn je uspio.
Momčad je pod vodstvom nekadašnjeg Liverpoolova asa Kennyja Dalglisha sezonu završila s 27 pobjeda, 8 remija i 7 poraza, uz gol-razliku 80:39.
Daleko najzaslužniji za prvi naslov Roversa nakon 81 godine čekanja bio je legendarni Alan Shearer koji je s 34 gola bio prvi topnik lige. Koliko je Shearer bio dominantan te sezone najbolje svjedoči podatak da od drugoplasiranog na ljestvici strijelaca, Robbieja Fowlera, zabio čak devet golova više (34:25).
Strašni napadački tandem: Shearer i Sutton zabili 49 golova
Veliki obol dao je i Shearerov partner iz napada, stasiti Chris Sutton, koji je postigao 15 golova.
Shearer je osim nagrade za prvog strijelca dobio i onu za najboljeg igrača lige u izboru svih nogometaša.
Naravno, Kenny Dalglish je proglašen menadžerom godine, a više od pola idealne momčadi Premierlige za tu sezonu činili su igrači Blackburna. Osim spomenutih Shearera i Suttona, izabrani su i vratar Tim Flowers, škotski stoper Colin Hendry, lijevi bek Graeme Le Saux te veznjak Tim Sherwood.
Od poznatijih imena, u Blackburnu su te godine igrali Norvežanin Henning Berg koji će kasnije postati stup obrane Manchester United, zatim veznjak Jason Wilcox (poslije igrao za Leeds), a među Roversima su tad bili i Shay Given, čovjek koji i danas brani u Premierligi (za Stoke), a tad je s 18 godina bio perspektivni vratar i rezerva Flowersu bez ijednog nastupa.
U idućoj sezoni se Blackburn se loše proveo u Ligi prvaka. Završili su zadnji u skupini s moskovskim Spartakom, Legijom iz Varšave i Rosenborgom, uz samo jednu pobjedu. U prvenstvu su završili sedmi, a do dana današnjeg šesto mjesto im je, u tri navrata (1998., 2003., 2006.) ostalo najbolji rezultat kojeg su uspjeli ponoviti poslije te čudesne titule.
Mogu li se odmah vratiti u Championship?
U Premierligi su posljednji put igrali u sezoni 2011./2012., kada su bili 19. i ispali te se od onda nisu uspjeli vratiti. Pet sezona zaredom su igrali u Championshipu, a iduću će u League One, zajedno s Charltonom, Portsmouthom i Wiganom, klubovima koji su također znali ostaviti značajan trag u elitnom razredu engleskog nogometa.
