Godine zanemarivanja i nebrige, godine u kojima je „kuća nogometa“ uporno birala „lakša“, „komotnija“ i „jeftinija“ rješenja, a umjesto izgradnje partnerskih odnosa pred svim nepravilnostima zatvarala oči, „bila u tunelu“ ili na Tajlandu, morale su ostaviti trag. Trebat će jako puno strpljenja i vremena da se pokidane spone opet nekako uspostave, a u međuvremenu će biti još dosta borbenih priopćenja kao što je ovo najsvježije Torcidino.
Tri vijesti o kojima se priča
U njemu me zabolio dio teksta koji se odnosi na Darija Srnu. Zašto su autori imali potrebu prozvati kapetana reprezentacije i jednu od Hajdukovih legendi novijeg doba? Zašto je on posebno i više od drugih kriv što reprezentacija, a to je bolno točno, češće gostuje u Londonu nego u Splitu?
Darijo Srna je nogometaš koji je u svakoj utakmici uvijek davao cijelog sebe. Mogla je izvedba biti briljantna ili siva, ali neupitno je s terena izlazio „krvavih koljena“. Uostalom, baš Torcida mu je prije desetak godina dodijelila trofej „Hajdučko srce“. Osim što je nogometaš, Srna je i dokazani dobrotvor. Kompleti dresova, lopte, medicinski aparati, pomoć žrtvama poplava i drugih nesreća...mnogo toga je Srna pomogao, nabavio, kupio i dao. I nikada nije posebno inzistirao da se to udara na sva zvona. Organizirao je gostovanje Šahtara za Hajdukov rođendan, utakmicu je onemogućila viša sila.
Ne treba ga prozivati jer nije digao revoluciju
Kad netko ima takav CV, onda treba jako dobro promisliti prije nego mu se poruči da ne uzima Hajduk u usta jer ga nije dostojan. To je udarac ispod Srnina pojasa. Istina, on je mogao dati pet intervjua u kojima bi kritizirao vodstvo Saveza, i tako posredno narušio i atmosferu u svlačionici, što kapetan ne radi. Koliko je on puta interno, u svlačionici rekao da bi bilo lijepo igrati na Poljudu, ne znam. Čak nije ni važno. Jaz je prevelik da bi ga Srna premostio. Da je odlučio ići na barikade, OK, njegovo pravo. Ali ne treba ga prozivati jer nije digao revoluciju.
Bi li autori priopćenja bili zadovoljni da je Srna odbio igrati za reprezentaciju zato što ona rijetko gostuje na Poljudu? Bi li taj čin nešto promijenio? Darijo Srna izabrao je biti nogometaš koji drži desni bok reprezentacije, njezin kapetan i jedan od vođa svlačionice. Izabrao je, dok ga drži nogometna snaga, pokušati s Lukom, Mandžom, Raketom, Subom, Perišićem... napraviti nešto veliko. Nije on zato Šukerova marioneta, nego čovjek koji radi svoj posao. Igra nogomet. U ovom slučaju ne vrijedi pravilo „tko nije s nama, on je protiv nas“.
I zato bih zamolio: ne pucajte u Srnu, on je sasvim zasluženo, zaštićena vrsta.
